Ušli smo u mjesec svibanj, u posljednji mjesec priprema našeg Zvonka za poduhvat života, za prelazak svih hrvatskih planina koje autor ovog teksta uopće može nabrojati, a naš Nikola Horvat ih detaljno opisuje u svom Teslinom priručniku za hodače – Upoznaj Hrvatsku osobno. Zvonko je za dio priprema i navikavanja na teret ruksaka sa potrebnom opremom izabrao Prominu, atraktivnu planinu u središtu Šibensko-kninske županije, sjeverno od Drniša, južno od Knina.

Promina je vrlo pristupačna planina, opasana cestovnim krugom Drniš – Siverić – Knin – Oklaj – Drniš, čijim jugoistočnim podnožjem prolazi željeznička pruga Zagreb – Split.

Planina dominira cijelim krajolikom okolnog područja te se s nje pruža prekrasan pogled na Miljevački plato te na Krku i Čikolu. S njenog vrha može se vidjeti i Jadransko more od kojeg je udaljena 30 km. Ova mala, osamljena planina što se poput otoka izdiže izmedu rijeke Krke i Petrova Polja u dužini od 10-ak km, s najvišim vrhom od 1149 m, po mnogo čemu je zanimIjiva.

Na samom izlazu iz Drniša cestom prema Oklaju (nakon otprilike 700 m, na desno)  počinje uska asfaltna traka do sela Lišnjak (oko 4 km), a potom vrlo prohodan makadamski put do planinarske kuće, te se izvija do samog vrha na 1149 m nadmorske visine. Čavnovka je najviši vrh Promine, a ime duguje prastaroj Čavinoj kapeli koja je u davnini stajala na vrhu. Na starim kartama može se pronaći i naziv Čavinica. U ograđenom prostoru na vrhu nalaze se ruševne zgrade i drugi ostaci nekadašnjeg vojnog kompleksa, a danas su u funkciji dva telekomunikacijska odašiljača na samome vrhu. Trigonometrijski stup s oznakom vrha nalazi se u ograđenom prostoru, uz telekomunikacijske objekte. S vrha se pruža širok vidik na prostor između jadranske obale i planine Dinare.

Panoramski pogled sa vrha priredio je Vedran Penga. Pogledajte!

Svojim brojnim izvorima, rudnim bogatstvima, fosilnim ostacima, borovim šumama i atraktivnim gromačama, te kamenim ogradama, bila je predmet izučavanja vrsnih geologa i znanstvenika još iz vremena stare Austrougarske. Ime Promina veže se za prapovijesnu liburnsku i kasnije delmatsku naseobinu Promonu. Po njoj je nazvana planina Promina, kao i teritorij između rijeke Krke i Cetine.

Planinari mogu do planinarske kuće izabrati između nekoliko markiranih staza. Prva vodi iz Drniša preko Lišnjaka i izvora Mali točak; druga staza vodi iz Drniša preko crkve Sv. Ivana u Badnju, a treća polazi od Siverića. Vrijeme potrebno za prolazak ovim rutama jest oko 2 sata.

Najjednostavniji uspon na Prominu je iz osamljenog sela Lišnjak, koje se nalazi na prominskoj cesti. Iz centra Drniša treba krenuti prema Oklaju i nakon prijeđenih oko 1,5 kilometara dolazi se do mjesta na kojem se desno odvaja uska asfaltna cesta, koja vodi u selo Lišnjak. Skretanje je označeno malim planinarskim smjerokazom.

Iz sela Lišnjaka do doma vodi makadamska cesta, koja je prohodna do doma, ali treba biti jako oprezan jer je kolovoz u lošem stanju, naročito u samom početku, oko 500 m, treba voziti jako pažljivo ako se uspon nastavlja automobilom.

Ako se za početnu točku uspona odabere grad Drniš, iz centra treba krenuti prema Oklaju i nakon prijeđenih oko 1,5 kilometara dolazi se do mjesta na kojem se desno odvaja uska asfaltna cesta, koja vodi u selo Lišnjak. Skretanje je označeno malim planinarskim smjerokazom. Tu treba skrenuti u smjeru sela Lišnjak. Nakon skretanja uspon treba nastaviti po uskoj asfaltnoj cesti 1,7 km, negdje na pola puta između sela Milovci i Lišnjak, dolazi se do smjerokaza koji planinare upućuje na skretanje desno i napuštanje asfaltne ceste a biciklisti po istom imjerokazu nastavljaju ravno.

Neposredno prije ovog smjerokaza je poveći plato na kojem se može parkirati više automobila, pa planinari koji ne žele hodati po asfaltnoj cesti iz Drniša 3,2 km ili 45 minuta, mogu do ovog mjesta doći i automobilom što je učinjeno i u ovom planinarskom izletu.

Neposredno ispred prostranog parkirališta, nalazi se smjerokaz koji upućuje bicikliste da nastave makadamskom cestom prema selu Lišnjak a planinare da skrenu desno na planinarsku stazu. Nakon skretanja započinje uspon po umjereno položenoj planinarskoj stazi, koja je dobro održavana i označena. Za kratko se stiže do napuštenog sela Čuline a nakon njega ubrzo se izlazi na makadamsku cestu koja dolazi iz sela Lišnjak. Da je se vožnja nastavila do ovog sela, tada bi se nešto skratio uspon jer u nastavku obje ove staze vode zajedno do PD Promina.

Od spomenutog križanja planinarskih staza započinje i dobro označena poučna staza sa dosta informativnih panoa. Uspon u nastavku vodi po planinarskoj, još uvijek dobro položenoj, stazi koja nažalost prolazi kroz opožareni dio ove planine. Da nije bilo požara, na ovom dijelu uspona išlo bi se kroz šumu visoke makije a ovako ili se ide kroz ogorjele ostatke stabala ili po očišćenom terenu. Zbog ove nesretne situacije, dok se ponovo ne obnovi raslinje makije, sa staze uspona se pružaju otvoreni vidici u nedogled.

Planinarska staza samo u nekoliko navrata vodi za kratko po makadamskom ili protupožarnom putu, dok cijeli ostali dio uspona vodi po ugodnoj, dobro položenoj i dobro markiranoj planinarskoj stazi. Na ovom dijelu uspona prolazi se pored izvora vode Mali Točak, koji je tek nekoliko minuta udaljen od planinarske staze i pored kojeg je izgrađeno odmorište, pa posjetu ovom izvoru treba svakako uključiti.

Nakon izvora Mali Točak, planinarska staza za kratko vodi po protupožarnom putu sa koje skreće desno prema PD Promina. Na ovom dijelu je malo oštriji uspon, planinarska staza dva puta presjeca makadamsku cestu, da bi na kraju kroz šumu visoke makije dovela do prostranih livada na kojima je izgrađen planinarski dom.

Gradnja je počela 1977. godine, a najaktivniji su u pripremi i samoj izgradnji bili članovi Planinarskog društva “Promina” iz Dmiša. Kuća u prizemlju ima uređen prostor za dnevni boravak, kuhinju, sanitarni čvor te stan domara. Na katu se nalazi šest soba (40 ležajeva) s pripadajućim sanitarnim čvorom i kupatilom, a također postoji i veliko potkrovlje koje je uređeno 2011.g. Nalazi se na 855 m.n.v.

Vrh Čavnovka je najljepši vidikovac na Promini s kojeg se pogledom mogu obuhvatiti planinaski masivi Velebita, Dinare, Svilaje, Mosora i Biokova; Petrovo, Kosovo i Kninsko polje; usjek kanjona rijeka Krke i Čikole; Jadranskog mora od Kornatskog otočja do Visa i dalje…

Sve to će naš Zvonko vidjeti i upoznati osobno, kada krene na svoj put sa krajem svibnja, a na podsekciji C3 Croatian Long Distance Trail-a bi se mogao naći u rujnu, na svojih posljednjih 418 od 2109 kilometara koji ga čekaju. Podržite ga, na bilo koji način, lijepim riječima, podrškom, logistikom, hodanjem sa njim na ponekoj dionici, ili, kako je već krenulo, velikodušnim prilogom na objavljene brojeve računa na našoj stranici, jer ovakav projekt i košta, ne samo vremena i truda…

ZO