„Sitno brojim!“ – stari je vojnički izraz ushićenog džombe koji će uskoro razdužiti opremu. Sličan ushit osjećamo i mi jer velika pustolovina kreće za svega dvadeset i dva dana. Zvonko još uvijek puni baterije jer trebat će mu u hodu dugom 2109 kilometara. Nakon šetnje podnožjem Svilaje i alpinizma nad dubokim kanjonom Čikole, uspeo se na najvišu hrvatsku planinu.

Dinara je vjerojatno dobila ime po ilirskom plemenu Dindara, koje je živjelo s istočne strane planine. Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, postala je simbolom najvećeg planinskog lanca na Balkanskom poluotoku (od slovenskih Alpi do šarskih planina u Makedoniji) i dala mu svoje ime. Ona je i prirodna granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ovdje je još uvijek poprilično divlje, tu žive i medvjed i vuk i ris, a njihovo društvo trude se izbjeći srne, divokoze i veprovi.

Dobar dio svojeg hoda na CLDT-u Zvonko će provesti poput samotnog vuka, noćiti pod zvijezdama, slijediti svoj put hrvatskim planinama koje mogu biti podjednako zanosne i surove.

Javio nam se fotografijom sa Sinjala (ime dobio prema geodetskoj oznaci na vrhu – signal). To je s 1831 m/nv najviši naš vrh kojega snijeg nije napustio čak ni u svibnju.  

ZM