Do kraja Kvarnera i dalje…

Opet se nismo čitali tri dana, da bi vam bilo zanimljivije i da biste imali više dana Makijevog puta odjednom. Dobar osjećaj, kao kada smo kao klinci došli do starih brojeva Alena Forda, nekoliko svezaka i sakrili se negdje u hladu i sa guštom pročitali tri sveska odjednom…poznato? Hajdemo!

72. dan, ponedjeljak: Bakar – Uvala Scott

Plan dana je bio proći cijeli Bakarski zaljev sa zapada prema istoku, kroz Bakarac, pored Kraljevice do Uvale Scott, gdje je i u ponedjeljak imao rješen smještaj dobrostivošću TZ Kvarnera, u prekrasnom ugostiteljskom objetku u Uvali Dubno i Grabrova. Kao i uvijek, Maki je krenuo rano oko velikog, prirodno zaštićenog od vjetrova, zaljeva koji je prilično industrijaliziran i to narušava njegovu prirodnu ljepotu. Kaže enciklopedija.hr: Bakarski zaljev, zaljev na Kvarneru jugoistočno od Rijeke; dug 4,6 km, širok do 1,1 km, dubok do 40 m. Dio je potopljene Vinodolske udoline dinarskoga smjera pružanja (sjeverozapad–jugoistok). S Riječkim zaljevom veže ga 0,3 km širok morski prolaz. Bakar i Bakarac jedina su naselja na njegovim obalama. Nedaleko od Bakra smješten je naftni terminal. U zaljev mogu uplovljavati brodovi za rasuti teret (ponajviše željezna rudača, ugljen) nosivosti do 100 000 brt. Duž sjeveroistočne i južne obale zaljeva prolazi Jadranska magistrala.

Nakon pet kilometara hoda našao se Maki točno nasuprot Bakru, u Bakarcu. Upoznao je tu divne ljude iz njegovog kraja, točnije iz Lovasa, gdje je bilo njegovo prvo noćenje prije 72 dana! Dragi ljudi, Jadranka i Matija odradili su svoje u Njemačkoj i od ušteđevine kupili slatku kućicu u centru mjesta, nedaleko župne crkve sv. Petra apostola, koja dominira ovim mjestom sa nešto preko 300 stanovnika.

Točno nasuprot Bakarcu nalazi se Bakar, tako da neki ljudi zaljev na čijim se suprotnim stranama nalaze ta dva mjesta nazivaju Bakarski zaljev, a drugi (Bakarčani) Bakarački zaljev. Čitavim dijelom zaljeva na bakaračkoj strani prostiru se (betonske) plaže i svaka ima i svoje ime. Dolazeći iz pravca Rijeke to su redom: Kupalište, Mala plažica, Palada, Skalada, Melina, Prva kućica (misli se na ribarske kućice), Druga kućica, Sansovo (iznad kojeg se nalazi i istoimeno nogometno igralište) i Kavranić (Treća kućica). Na vrhu Bakarca, prema Križišću, nalazi se Turinsko (Turinovo selo). Zanimljive su i tunere, koje možete vidjeti i sa magistrale, Tradicionalni su višestoljetni sustav lova na tune, a sastoji se od mreža, straža, „portića“ te natkrivenih i pratećih prostora. Nalazile su se u uvalama duž cijele obale grada, a do sada su obnovljene samo najpoznatije „bakaračke“ tunere kao zaštićeni etnološki spomenik.

Maki je prošao nešto istočnije od same Kraljevice, kako bi optimizirao svoje hodanje do odredišta, no spomenimo ono najpoznatije: brodogradilište i luka Kraljevice su osnovani ediktom austrijskog cara Karla VI, 28. travnja 1729. godine, od kad brodogradilište uspješno neprekinuto radi. U njemu su izgrađeni mnogi veliki vojni i trgovački jedrenjaci, a s prvom polovicom 19. stoljeća počinje gradnja i prvih parobroda. Početkom 20. stoljeća počinju se graditi čelični brodovi, pa je do danas izgrađeno mnogo vrijednih brodova različite namjene; most kopno – otok Krk sagrađen 1980. godine. Sastoji se od dva betonska luka koji preko otočića Sv. Marko povezuju otok Krk s kopnom. Veći luk ima dužinu od 390 metara i u vrijeme izgradnje bio je najveći lučni most na svijetu. Ukupna duljina mosta s prilazima je 1430 metara, a na njemu su zabilježeni snažni udari bure i do 220 km na sat; stari grad Zrinski sa crkvicom Sv. Nikole nastao je u srednjem vijeku kao mala frankopanska utvrda uz kapelu Sv. Nikole. 1651. godine grof Petar Zrinski ga je dogradio i nadogradio, tako da je to danas velebno zdanje s dva atrija u kojemu je osim crkve smještena i uprava Grada, knjižnica, te ostali sadržaji. Crkva je dograđena krajem 18. stoljeća. Objekt je kao i oltarna slika Sv. Nikole, proglašen nacionalnim kulturnim dobrom.

Na kraju hodanja ponedjeljkom stigao je Maki do odredišta. Uvala Scott je ugostiteljski objekt smješten u uvali Dubno. Ta je uvala svojom ljepotom privukla i engleskog plemića Alexandra Scotta koji ju je početkom XIX. stoljeća kupio i odabrao za mjesto stalnog boravka, sve do smrti 1860. godine. Otuda i naziv ovom turističkom naselju, ostavštini misterioznog Engleza. On je, naime, na uljepšavanje i ozelenjivanje ove uvale potrošio cijelo bogatstvo.

Uvala Scott je izgrađena 1967. godine prema projektu Igora Emilija. Primorski stil gradnje odredio je razbacanu strukturu naselja, zamišljenog u obliku malog primorskog gradića. Raspolaže i nizom ugostiteljskih sadržaja i plažom. Uvala Scott je objekt sezonskog tipa, otvoren od ranog proljeća (Uskrsa) do kasne jeseni. Nevjerojatno, ali istinito, bez obzira što je prehodao dobar dio najzapadnijeg dijela obale Istre i cijeli Kvarner, Maki se prvi puta na svom putu okupao u moru u ovoj romantičnoj uvali.

73. dan, utorak: Uvala Scott – Selce

Utorak je donio jednu od zahtjevnijih dionica za našeg hodača uslijed rasporeda prenoćišta koja su osigurana zahvaljujući TZ Kvarnera. S obzirom na iznenađujuću i svima potpuno popunjenu sezonu što se tiče ugostiteljskih i hotelskih kapaciteta (vrlo usporedivo sa 2019. godinom), nije bilo moguće naći ništa od Uvale Scott do Selca. Bez obzira što je Maki prolazio redom kroz: Jadranovo, Dramalj i Crikvenicu, da bi kasnije popodne stigao do Selca, već iscrpljen od hodanja turističkim i prepunim turistima mjestima, ali koja uopće nisu, kao što kaže, njegov đir, niti je fokusiran sada na to. Dapače, gužva odmaže i bez obzira na vrlo naporan uspon koji ga očekuje za vikend, bit će to pravo osvježenje nakon preko 350 kilometara od kada se spustio sa mirne i zelene Učke.

Kaže reklama: Sunce, svježi zrak i miris soli te zeleni parkovi i šetnice neodoljivi su razlozi za dolazak na Rivijeru Crikvenica. Ovdje će svakoga dočekati šarmantna mala turistička mjesta: Jadranovo, Dramalj, Crikvenica i Selce! Točno, ali ne i za nekoga tko je na nogama već 73 dana i prešao je do toga trenutka 1111 kilometara! I drži nevjerojatan prosjek od preko 15 kilometara na dan cijelo vrijeme.

Razni vladari, kulture i civilizacije ispisale su povijest crikveničkoga kraja. Svaki segment te bogate materijalne i nematerijalne baštine ostavio je mali trag u razvoju i pomogao u kreiranju današnje ponude. Vidljivi su tragovi ostali zapisani u ostacima naselja, grobnih humaka i obrambenih gromača, oružja, nakita, građevinskoj keramici i specifičnim amforama. Nevidljivi su pak ovjekovječeni u barbarskim kletvama, molitvama pavlina, smijehu i pjesmi ribara…
Povijest Crikvenice, Dramlja, Jadranova i Selca povezana je s razvojem susjednih srednjovjekovnih gradova Drivenika, Grižana, Bribira i Triblja te plodne udoline Vinodol. U srednjemu je vijeku bilo uobičajeno da svaki od gradova ima i svoju luku uz koju su nicala ribarska naselja. Ovdje su se iznjedrili vrsni ribari i zidari, koji su uvelike utjecali na život, ali i na izgled gradova.
More i prilike koje ono pruža usmjerilo je crikveničku rivijeru prema drugome smjeru. Smjeru društvenog blagostanja i razvoja koje je donio turizam, jedna od najvažnijih gospodarskih grana koja se na ovome području počela razvijati koncem 19. stoljeća.

Crikveničani su prije naseljavanja današnje Crikvenice živjeli u zaleđu čije je sjedište bilo mjesto Kotor na obližnjem brijegu. Bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom i ribarstvom, a od domicilnoga rimskoga stanovništva preuzeli su vještinu uzgoja vinove loze.
Utemeljiteljem Crikvenice smatra se knez Nikola IV. Frankopan, koji je uz tada zapuštenu crkvicu Uznesenja Blažene Djevice Marije dao sagraditi samostan, a poklonio ga je redovnicima Sv. Pavla Pustinjaka (pavlinima) 14. kolovoza 1412. godine. Darovnicu je izdao u Modrušu, a to je ujedno i najstariji pisani dokument u kojem se spominje ime Crikvenica.
Brojnije naseljavanje današnje Crikvenice započelo je u 17. stoljeću, a posebno 1776. kad je u požaru stradao veći dio Kotora, između ostaloga i župna crkva Sv. Šimuna pa se sjedište župe seli u Crikvenicu. Zbog nedostatka obradive zemlje, Crikveničani su se sve više okretali moru i ubrzo stekli glas najboljih ribara sjevernoga Jadrana.
Krajem 19. stoljeća Crikvenica se nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, a gradnjom prvoga morskoga drvenog kupališta 1888. godine te hotela “Therapia” (1895) i “Miramare” (1906) u njoj započinje intenzivan razvoj turizma, i to prvenstveno zdravstvenog.
Napretkom parobrodarstva i pomorsko-putničkog prometa između Rijeke i Crikvenice Crikvenica postaje pristupačnija, a time i poznatija širem krugu domaćih i stranih turista. S vremenom je izgradila turističku tradiciju, stekla status jednoga od vodećih turističkih mjesta na Jadranu te postala omiljeno ljetovalište mnogih generacija.

Došavši do Selca, našao se Maki u Pensionu Duda, kod vrlo ljubaznog domaćina i gazde Ivana. Pravi domaćin i to je velika razlika između onih koji upravljaju tuđim objektima i onih koji iznajmljuju svoje vlastite i stalo im je do vašeg mišljenja i osjećaja ugode o kojem ćete poslije i drugima pričati. Takvi su bili i domaćini u Bakru, kao i Ivan u Selcu. Hvala na tome!

74. dan, srijeda: Selce – Klenovica

Danas je ruta Makija vodila dalje Kvarnerom, prekrasnim turističkim lokacijama, koje nisu trenutno Makijev film, no ruta je išla tuda, jer nema drugog načina za doći u podnožje njegovog najvećeg uspona na dosadašanjem dijelu puta, uspon prema Zavižanu, koji će odraditi u dvije faze za vikend, u subotu od Svetog Jurja do Oltara, a u nedjelju od Oltara do velikog planinarskog doma Zavižan, na 1563 nmv. Vratimo se na mjesta kroz koja je danas prošao, prvenstveno Novi Vinodolski.

Grad Novi Vinodolski smješten je na jugoistočnom dijelu Primorsko-goranske županije, u središnjem dijelu Sjevernog Hrvatskog primorja, pokraj Vinodolske doline, uz razvedenu obalu Podvelebitskog kanala, a administrativno obuhvaća 20 statističkih naselja.

Područje Grada Novog Vinodolskog prostire se na površini od 265km2, dok uređenom površinom zauzima 5,13km2. Površina akvatorija u Velebitskom kanalu iznosi 65,24 km², a dužina razvedene obale iznosi čak 25 km.

U svojoj dugoj povijesti Novi je nekoliko puta mijenjao svoje ime: Novi Grad, Novigrad, Novi, Novi u Vinodolu, Novi Vinodol, sada Novi Vinodolski.

Područje Novog naseljeno je u prethistoriji, o čemu svjedoče nalazi iz spilje Vlaška peć, kod Kozice, s artefaktima iz eneolitika, neolitika, iz ranobrončanog i s početka srednjeg brončanog doba. Materijalne tragove bivanja na ovom tlu ostavili su Liburni, poslije i Japodi, u gradini koju su sagradili na tjemenu brda Veli Osap, na lokalitetu uz današnju vodospremu. Za vlasti Rimljana sagrađena je utvrda Lopar uz izvorišta u uvali Lišanj nasuprot Školjiću.

Napušteni Lopar naselili su Slaveni, potonji Hrvati. Početkom 13. st. preko mora na kopno prelaze, iz svog kaštela Gradec, zapadno od vrbničkog polja, knezovi Krčki, stekavši kraljevskom darovnicom Ugarsko-hrvatskog kralja Andrije I Modruš i Vinodol. Na brijegu nad utokom Ričine (Suha Ričina) u more grade svoj kaštel i utvrđeni Novi Grad, iz kojeg se šire na novu stečevinu.

U Novom je 6. siječnja 1288. napisan Vinodolski zakon, kojim se uređuju odnosi Krčkih, kao novih feudalnih gospodara Vinodola, s devet vinodolskih općina. To je najstariji zakonski tekst na hrvatskom jeziku i najstariji zakonski spomenik slavenskoga juga, a napisan je glagoljicom.

Novi je napadan i od Mletaka, za uskočkih ratovanja, 1598. i 1613. g., a naročito teško stradava 1615. g., za odsustva Nikole Frankapana i vojničke posade grada u Lici, u borbi s Turcima. Napadnut je s 3000 mletačkih vojnika, srušena je gradska kula, grad je porušen, oplijenjen i zapaljen, a odnešena su tri gradska topa. Porušeni su Pavlinski samostan i lazaret u luci, a uništene su i frankapanske solane.

Godina 1875. Novom donosi renesansu: Ivan Mažuranić (ban od 1873. do 1880.) potpisuje Naredbu kojom se sjedište kr. kotarskog suda iz Crikvenice premješta u Novi. Te je godine utemeljeno tamburaško društvo „Zvonimir”, poticajem upravitelja kotarskog suda suca Ivana Obajdina, utemeljeni su pjevačko društvo „Stenjak” i limena glazba, sagrađena je Bribirska riva (projektirana 1856. g.), Novi dobiva ljekarnu i lučki ured, a porušen je gradski bedem uz kulu Rundel, s ulazom u grad zvanim Vela vrata. Novi dobiva 1884. g. prvi vodovod, s izvora Ivanj u novljanskom polju, a 1886. g. postaje sjedište kotarske oblasti, pod koju potpadaju općine Novi, Bribir, Selce, Crikvenica, Grižane, Belgrad, Drivenik, Drežnica i Krmpote.

Nastavio je Maki prema Klenovici, prošavši pored prekrasnog bisera prirode uvale Žrnovnica, koja se doduše ne vidi najbolje sa magistrale, a sama uvala je potpuno izgrađena i u vlasništvu Grupe Zubak, sa nekoliko vila i hotelskih objekata.

Došao je do Klenovice. Klenovica je udaljena samo 15 km od grada Senja znanog po kuli Nehaj, nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji udaljena od grada Novi Vinodolski nešto manje od 10 km, no veliki utjecaj na Klenovicu ima upravo Ličko-senjska županija. Za one ljude koji na odmor idu da bi se odmorili, Klenovica je idealno mjesto. Naime, Klenovica je među rijetkim gradovima koja je uz preko 100 km dug, slabo naseljeni pojas obale u podnožju planine Velebit uspijela prikupiti mnogobrojne turiste te je postala jedna od najposjećenijih manjih turističkih mjesta.

Od samo 352 stanovnika zimi, Klenovica ljeti višestruko popuni svoje kapacitete. U sezoni kroz nju prođe tisuće i tisuće stranaca.

Obzirom na površinu od samo 4.46 km² i činjenice da Vam pruža sve kao na dlanu, automobil slobodno možete ostaviti u dvorištu te se prošetati do plaže, dućana ili do restorana. Staze uz obalu kao stvorene su za večernje šetnje, uz predivne zalaske sunca, tihi šum valova i miris opojnog mora. Kao stvoreno za kraj kvarnerskog raja koji Maki sutra ujutro napušta, prelazi u Ličko-Senjsku županiju i ide prema samom Senju, u kojem zahvaljujući kontaktima koje nam je dala gospođa Irena, ima rješen smještaj uz pokroviteljstvo TZ Ličko-Senjske županije, ali nema još u Svetom Jurju u petak. Ako netko može pomoći javite se na Makijeve kontakte koji su objavljeni na našoj stranici.

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s