Svašta se dogodilo u protekla tri dana, od kada smo Makija ostavili nakon susreta sa gospođom Irenom, direktoricom TZ Kvarnera u Brseču. Stigao je do Mošćeničke Drage u četvrtak popodne, a o svemu tome možete pročitati i na novom tjednom nastavku bloga koji objavljujemo na Blogosferi Večernjeg lista. Moramo ovdje još jednom javno zahvaliti Turističkoj zajednici Kvarnera, prvenstveno gospođi Ireni koja je prepoznala što Maki radi, koji potencijal ima Makijev put kroz lijepu našu preko svih istaknutih geografskih točaka. Preuzela je gospođa Anđelka Kusturin logistiku za ovaj tjedan od našeg Nikole i uz podršku TZ Kvarnera ono što Makija najviše uvijek brine, može smatrati riješenim, njegovo je samo hodanje. Prešao je od Mošćeničke Drage do Bakra, u kojem dok ovo pišemo, sjedi sa svojim domaćinima, 42 kilometra u tri dana, sa bezbroj zanimljivih vizura i tako je poslao rekordan broj fotografija za ova tri dana, čak 287! A od Iloka, kada sam ga fotografirao pored table CLDT-a na najistočnijoj točki Hrvatske imamo 2250 fotografija, zgodno, zar ne? A pred Makijem je još toliko fotogeničnih prizora, tek slijede planinske ljepotice sa pogledom na najljepše more.

69. dan, petak: Mošćenička Draga – Opatija

Petak je Makija vodio na dionicu od 16 kilometara kroz zanimljive predjele poznatih kvarnerskih ljetovališta i mjesta omiljenih nautičarima. Išao je redom kroz Donji Kraj, Medveju, Lovran, Iku, Ičiće, da bi stigao do Opatije bajne. U Donjem Kraju nije se zaustavljao, a prvu okrjepu pokušao je napraviti u Medveji. Nije našao nešto pogodno za njega, no oni koji vole kampove, netaknutu prirodu i mir, mogu tamo doći na svoj odmor.

Čarobnica Medea, unuka boga sunca Heliosa i žena slavnog Jasona koji je s Argonautima tražio zlatno runo, prema grčkoj je predaji u svojim lutanjima naišla na prekrasnu plažu kojoj nije mogla odoljeti. Okupala se u kristalno čistom moru, a to je mjesto postalo poznato diljem grčkih zemalja i oko njega je niknulo živopisno naselje. Grci su odavno odselili s ovih obala, Medea je ostala živjeti samo u sjećanjima i mitovima, ali prekrasna plaža i mjesto nazvano po čarobnici – Medveja  i dalje plijene pažnju svakoga tko se u njima zaustavi. Tijekom dana plaža je namijenjena hedonističkom odmaranju, a predvečer postaje centar zabavnog života uz atraktivne after-beach partyje. Uz privatni smještaj, Medveja raspolaže i modernim autokampom smještenim u blizini plaže. 

Nastavio je Maki prema pravom biseru na zapadnoj strani Kvarnera, prema Lovranu, sa pravom očekujući mjesto za okrjepu tamo. To je najstarije naselje koje je izraslo neposredno uz obalu Liburnije.

Lovran je grad duge i bogate prošlosti sa stogodišnjom tradicijom u turizmu. Ime je dobio po lovoru (laurus nobilis) koji u izobilju raste u zimzelenim gajevima u mjestu i okolici.

Od mjesta koja su se razvila na istočnim strmim padinama Učke, Lovran je najstarije naselje koje je izraslo neposredno uz obalu Liburnije. Lovran je sačuvao svoju povijesnu jezgru srednjovjekovne urbane koncepcije. Stari grad je bio okružen obrambenim zidom i bastionima na čijim su temeljima i zidovima vremenom izgrađene kuće. Kortili Starog grada su draž i posebnost mediteranskog urbanog graditeljstva. Iza kamenog portala naziru se fasade susjednih kuća, ukrašene skalinama, trijemovima i skodovima, a u sredini kortila uzdiže se kameno grlo cisterne. 

Dobra klima, bujna mediteranska vegetacija i povoljan zemljopisni položaj omogućili su snažni razvoj turizma na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Lovran je od tog vremena, uz Opatiju, najvažnije mjesto glasovite Rivijere. Nekoliko vila sagrađenih u to doba ubraja se u svjetsku graditeljsku baštinu.

Lovran u 21. stoljeću raspolaže s bogatom povijesnom baštinom, stoljetnom turističkom tradicijom, očuvanom prirodom, izgrađenom infrastrukturom, a sve to omogućuje ponovni uzlet turizma uz održivi razvoj i poštivanje svih ekoloških standarda.

Našao je, s obzirom na nevjerojatnu komunikativnost, sugovornika u lokalu Peharevo u Lovranu. Ponudio je Makija mladi Dominik iz Bjelovara dobrom domaćom rakijom iz svog kraja, i uz kavu, Maki je bio spreman krenuti prema Iki i Ičićima, nakon što je prošao kroz zbilja prekrasan stari gradić Lovran. Zanimljivo je da tu negdje počinje šetnica, koja se proteže skroz do Voloskog.

Šetnica Franje Josipa I, najpoznatija pod imenom Lungomare, spaja pitoreskno mjestašce Volosko te Opatiju, Ičiće, Iku i Lovran. Ovaj simbol grada Opatije proteže se duž mora zbog čega je oduvijek bila omiljena opatijska šetnica. 2011. obilježena je stota godišnjica izgradnje čuvenog obalnog šetališta Franje Josipa I. od Voloskog do Lovrana, najpoznatijeg pod imenom Lungomare. Nastao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u doba procvata turističke Opatije, Lungomare je građen u etapama: sjeverna dionica, od Voloskog do Opatije, izgrađena je 1889., iste godine kad je Opatija i službeno proglašena klimatskim lječilištem, a južna, koja je povezala Opatiju s Lovranom, dovršena je 1911.

Sljedeća je bila Ika. Šarmantne ulice među starinskim kućicama i simpatične brodice na mirnom moru očekuju vas na vašoj šetnji kroz bajkoviti ribarski gradić Iku.

Ika je stari ribarski gradić smješten na padinama Učke. Karakteriziraju ga mir i tišina koji vam omogućuju potpuno opuštanje od svakodnevne strke. Možete pronaći veličanstvene primjere secesijske arhitekture, moderno uređene vile i vikendice bivše austro-ugarske elite. Ika nudi veliki izbor sportskih aktivnosti koje će usrećiti sve ljubitelje sporta i rekreacije, sve od plivanja, ronjenja i ribolova do pješačenja, biciklizma i šetnji. Prošetao je Maki Ikom duž šetnice Lungomare, i nastavio prema Ičićima.

Koliko god se ovo mjesto činilo malim, ono je u srednjem vijeku bilo značajno kao veprinačka luka za utovar drva. Kasnije su ovdje sagrađeni veliki jezuitski posjed i barokni samostan.

Smješteni uz samu Opatiju, Ičići su danas poznati nautički centar. ACI Marina ima oko 300 vezova u moru i 40 suhih vezova, te nudi kompletan nautički servis, a vlasnik je i visokog ekološkog priznanja „Plava zastava“. Smještajne mogućnosti u Ičićima su vrlo raznolike, tu se nalazi hotel Giorgio II, mnoge luksuzno opremljene vile i apartmani, a ljubiteljima kampiranja na raspolaganju je autokamp okružen prekrasnim zelenilom.

Napredujući preko predivnog Lungomare, uskoro je Maki ušao u Opatiju, mjesto toliko puta spominjano i toliko omiljeno, možda i više od strane stranih posjetitelja kojima je to nezaobilazno odredište sa mnogim kvalitetama. Od kuda početi? Opatijska rivijera postala je poznata u 19. stoljeću zahvaljujući austrougarskoj eliti, te je i danas primjer elegantne i profinjene turističke destinacije.

Povijest moderne Opatije započela je prije nešto više od 160 godina. Zahvaljujući blagoj klimi i vrhunskoj lokaciji, grad je ubrzo postao omiljeno okupljalište elite i aristokracije, posebno austrougarskog plemstva. Jedan od najpoznatijih gostiju Opatije bio je austrijski car Franjo Josip I.

Godine 1884. izgrađen je hotel Kvarner kao prvi hotel na jadranskoj obali. U godinama koje su uslijedile nastavljena je izgradnja hotela i vila da bi se zadovoljila povećana potražnja za smještajem u ovom obalnom gradu. Opatija je uskoro postala mondena destinacija. To se ni danas nije promijenilo. Austrougarski utjecaj i dalje je vidljiv na pročeljima opatijskih zgrada, a duh minulih vremena može se osjetiti na svakom koraku.

Opatija je danas vrlo popularna destinacija za vjenčanja zbog svog prekrasnog prirodnog okruženja i vrhunske usluge u hotelima. Poslovni turizam također doživljava procvat jer mnogi hoteli u Opatiji imaju kongresne sale i poslovne centre za skupove svih veličina.

ZAŠTO OPATIJA?

Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, Opatija je lako dostupna iz mnogih velikih europskih gradova i zračnih luka. Blaga klima čini opatijsko područje poželjnom destinacijom u svako godišnje doba.

Blizina mora i planina daje bezbrojne mogućnosti rekreacijskih aktivnosti i zabave za sve uzraste. Opatija je oduvijek bila poznata kao destinacija za wellness, a danas se u gradu nalazi nekoliko vrhunskih wellness centara.

Ako tome dodamo obalno šetalište Lungomare, čiste plaže, zelene parkove, odlične restorane i obilje kulturnih događanja, dobit ćemo grad prepun sadržaja i mogućnosti zabave. Tu su i brojni spomenici i znamenitosti poput Vile Angioline, crkve sv. Jakova, fontane na Slatini, Hrvatske ulice slavnih i mnogih drugih. Prošetati Opatijom, a ne zastati kraj poznatih skulptura zaista bi bila prava šteta. Nije niti Maki propustio sresti se sa Krležom, barkajolom, a niti djevojku sa galebom.

Iznad poznate plaže Slatina, na samoj šetnici Lungomare smjestio se Miroslav Krleža, najznačajniji hrvatski književnik i erudit 20. stoljeća. I Maki pored njega!

Nekoliko koraka dalje u portiću dobno se smjestio Opatijski barkajol. On je uvijek na usluzi gostima, barka mu je uredna i čista i spreman za vožnju Opatijskom rivijerom.

Najpoznatija dama, simbol grada poznata je djevojka s galebom. Nema turista ili slučajnog prolaznika koje se bar jednom nije fotografirao s ovom fotogeničnom ljepoticom koja zamišljeno gleda u plavetnilo Kvarnera. Naravno da niti Maki nije propustio ovu djevojku!

Došao je po njega naš poznanik iz ove priče, Firdi i odvezao ga na Kantridu, gdje mu je bio rješen smještaj u prenoćištu. Procedura ista, drugo jutro ponovno vožnja, vraćanje do Opatije i nastavak hodanja prema gradu koji teče!

70. dan, subota: Opatija – Rijeka

U subotnje jutro, prekrasno i sunčano, nazvao me Maki samo da mi pokaže koliko je lijepa šetnica. Ista ona kojom hoda još od Lovrana. Nešto jedinstveno na Jadranu, po dužini, ljepoti i detaljima! Kao što sam već prije rekao, u stvari je početak šetnice u malom mjestu koje se naslanja na Opatiju, i koje dobro poznaju oni koji su trčali Riječki maraton. Radi se o Voloskom.

Volosko, šarmantno mjestašce prošarano uskim uličicama na kojima se igraju nasmiješena dječja lica, poznato je po vrhunskim restoranima i konobama koje svojim opojnim mirisima pozivaju goste na slastan obrok. Volosko je uvod u prekrasnu priču zvanu Lungomare, omiljenu opatijsku šetnicu koja vas vodi skroz do Lovrana. Kupači su redovni gosti ovog ribarskog mjesta jer ih tamo čeka uvijek opuštajuća plaža Črnikovica.

U vrijeme dok Opatija još nije postojala kao mondeno turističko odredište, Volosko je bilo sjedište kotara, trgovačka luka i administrativno-upravno središte. Danas je Volosko izgubilo tu svoju važnost, no ostala je čarobna privlačnost slikovitog primorskog mjesta, nepresušnog izvora inspiracija za umjetnike, utočišta svih onih koji traže oazu mira u uskim uličicama, uz šalicu kave na rivi, u jedinstvenom ambijentu ribarske lučice i velog i malog mula. Ima nečeg posebnog u pogledu na pučinu s vrha vološćanske rive: odavde se prema jugu otvara cijelo Jadransko more…

Prolazeći uskim ulicama stare vološćanske jezgre, naići ćete na spomenik koji nas podsjeća da je ovdje, u kući na samom početku obalnog šetališta Lungomare, rođen Andrija Mohorovičić, veliki znanstvenik svjetskoga glasa, otkrivač plohe diskontinuiteta koja dijeli Zemljinu koru od njezina plašta. Maki je malo “popričao” s njim.

Volosko je danas i sinonim za dobru gastronomiju – od tipičnih konoba i ribarnica u kojima se može uživati u domaćim specijalitetima, do vrhunskih restorana koji su svoje mjesto našli u najprestižnijim svjetskim vodičima za gurmane – sve to nudi Volosko, i još mnogo toga. 

Napustivši zapadni krak zaljeva, prelomio je Maki iza Voloskog, prošao pored plaže Preluk i lagano počeo ulaziti u grad koji teče, u Rijeku! Tamo su ga čekali rođaci njegove partnerice Daniele, koja ga cijelo vrijeme prati kroz naše priče, svakodnevnim razgovorima, no i pomoći kada je to potrebno. Tako mu je kod svoje sestrične Tatjane dostavila nove hodačke tenisice, potpune iste kakvima je prevalio prethodnih 1073 kilometra! Tatjana i njezin suprug Zoran Makija su dočekali kako priliči. Spremili su mu okrepljujući obrok s mora: skuša sa gradela, čaša ili dvije Babića i na kraju hladna lubenica. A onda su otišli na kupanje. Pa sezona je, Jadran je pun, no kaže meni Maki jutros kada smo se čuli da se nije uopće mogao kupati, da to nije njegov trenutni film. Potpuno je fokusiran na svoje hodanje! I to je dobro!

Najstariji tragovi čovječje prisutnosti na današnjem području Rijeke potječu još iz doba paleolitika i neolitika, a ostaci pretpovijesnih gradina (Solin iznad Martinšćice, Trsatski brijeg i Veli vrh – Gradišće iznad Rječine) iz brončanog i željeznog doba.

Trsat, za koji se prvi put čulo još davne 799. godine, idealno je mjesto za šetnju, kavu i razgledavanje znamenitosti.

Prije svega Trsatskog kaštela koji potječe iz prapovijesti kad je bio samo osmatračnica. Svoj današnji izgled zahvaljuje svom posljednjem vlasniku, grofu Lavalu Nugentu, koji ga je kupio u prvoj polovici 19. stoljeća i obnovio kao obiteljski mauzolej.

U neposrednoj blizini nalazi se Svetište Gospe Trsatske, jedno od najstarijih u Hrvatskoj, koje je u lipnju 2003. posjetio i papa Ivan Pavao II. Njemu u spomen u svetištu je podignut spomenik Sveti otac – Trsatski hodočasnik, djelo kipara Anta Jurkića. Svetište na Trsatu je, prema legendi, nastalo 1291. godine kad se tu pojavila nazaretska kućica Svete obitelji koju su donijeli anđeli. Već sedam stoljeća ovo mjesto pohode brojni hodočasnici iz cijeloga svijeta, a posebno je svečano 15. kolovoza za blagdan Velike Gospe. Svetište i franjevački samostan povezani su s centrom Rijeke i stubama Petra Kružića koje je ovaj hrvatski vojskovođa dao izgraditi 1531. i po kojem danas nose ime. Ukupno ima 561 stepenica ugodne šetnje od centra grada do Trsata.

Riječka katedrala sv. Vida jedina je barokna rotonda monumentalnih proporcija izgrađena na tlu Hrvatske. Gradnja ove crkve započeta je 1638. godine prema projektu isusovačkog arhitekta G. Briana. Kao uzor je poslužila znamenita venecijanska crkva Santa Maria della Salute.

Za mjesto gradnje crkve sv. Vida odabrano je povišeno mjesto usred, u to vrijeme gustog, još srednjovjekovnog, urbanog tkiva. Ondje se prvotno nalazila crkvica istoimenog titulara, zaštitnika grada. Isusovački red je kao inspirator pothvata prvenstveno odlučio iskoristiti kult drevnog Čudotvornog raspela iz te crkvice, za koji pučka predaja kaže da je prokrvarilo kada je stanoviti Petar Lončarić, u bijesu zbog gubitka na kocki, na njega bacio kamen. Ranogotičko raspelo je ukomponirano u barokni glavni oltar nove crkve, a mjesta se ondje, u sklopu pripovjedačke pobožnosti svojstvene čudotvornim relikvijama, našlo i za Lončarićev kamen i malu brončanu ruku.

Rijeka je sjedište i središte Kvarnera. Na Kvarneru živi više od 305.000 stanovnika ili 6,9 posto ukupnog  broja stanovnika Hrvatske. Najveća je Rijeka  sa 144.000 stanovnika.

Kvarner je regija raznolikih priča i snažnih emocija. On je ekološki čisto područje bogatog kulturnog i povijesnog naslijeđa te sjajne turističke ponude i aktivnog odmora.  Tako je blizu Vas, a opet, drukčiji od Vaše svakodnevice.

Kvarner je neprocjenjiv spoj mora, otoka i gorja na iznimno malom prostoru. U samo jednom danu možete ploviti jahtom ili se kupati u moru, a zatim uživati u hladovini  nedaleke šumovite unutrašnjosti. Zimi ćete ovdje skijati s pogledom na more, a samo koji kilometar dalje, uživati u bazenu s morskom vodom, opuštajućim wellness tretmanima ili pak dugim šetnjama uz more.

Mogli bismo nastaviti još dugo o Rijeci, no moramo dalje, za kraj samo jedan od pomagača u Rijeci, kojeg smo već sretali, Firdi. Hvala!

71. dan, nedjelja: Rijeka – Bakar

Danas je Maki, da bi stigao već na drugu trećinu Kvarnera, krenuo iz Rijeke, prešao je drugi puta preko Rječine (nakon što je to učinio na izlazu iz Drastina, kada je i upoznao momka sa gornje fotografije. Ovoga puta je prešao Rječinu gotovo kod samog ušća u Jadransko more, na istočnom kraju Rijeke. Preko Martinščice se uputio prema Žurkovu pa Kostreni.

Kostrena je staro popularno primorsko mjesto, prvi puta spomenuto početkom 15. stoljeća. Prvu općinsku samostalnost stekla je 1874. godine, ali ju je vrlo kratko zadržala, svega dvije godine. Podijeljena je na dva dijela, Sv. Luciju i Sv. Barbaru, prema imenima dviju crkava koje postoje na njezinom području.

Kostrena je smještena u neposrednoj blizini grada Rijeke, uokvirena uvalom Martinšćica i Bakarskim zaljevom. Naš kostrenski poluotok dužine je nekih 10 kilometara i blago se spušta prema morskoj obali. Cijelom njegovom dužinom smještene su predivne plaže koje tijekom ljeta posjećuje na tisuće kupača. Najpoznatije i najposjećenije su one u uvali Žurkovo, zatim Smokvinovo, Svežanj, Spužvina, Podražica, Nova voda i Perilo.

Najbolje o Kostreni svjedoče riječi naše pjesnikinje Branke Longin:

KOSTRENO, TAKO SI SE LIPO ZALEGLA, NA KAMIK 
KI Z MORA ZVIRA, RUKE RAŠIRILA, VA MODRINU
KVARNERA PUNU STIHA I KANTA VA ZAGRLJAJ ULOŽILA.
TAJ LIPI KVARNER SPLEL JE KRUNČICU OD LIPOTE S KUN SE KITI,
A VA NJOJ, NAJLIPŠA ROŽICA, KOSTRENO SI TI.

U Kostreni se Maki okrjepio, a popio je piće sa Firdijevom prijateljicom Estom, koja mu je pripremila maništru.

Nakon prekrasne Rijeke, Kostrene i njenih plaža, naišao je Maki na industrijski kompleks, gdje nema niti šetnice, niti prolaza, samo tankovi, vagoni, rezervoari i uništenje prirodnih ljepota. I to je Hrvatska! Radi se o Urinju. Digao se tu Maki na magistralu, jer je to jedini način da se popne iznad Šoića i prođe magistralom do spuštanja u njegovo današnje konačište u režiji fantastičnih ljudi u TZ Kvarnera. Danas su mu domaćini vrlo simpatični Mirela i Josip, u jednom apsolutnom biseru Kvarnera, pomalo zaboravljenom, ali po onome što sam čuo fantastičnom. Radi se o Bakru.

Područje Grada Bakra proteže se od Bakarskog zaljeva do Vrha Risnjaka i zauzima površinu od oko 12.560 ha, te obuhvaća 9 naselja: Bakar, Hreljin, Krasica, Kukuljanovo, Plosna, Ponikve, Praputnjak, Škrljevo i Zlobin.

Bakar, drevni grad i luka, mjesto je gdje se Sredozemno more najdublje uvuklo u europsko kopno, a smjestio se poput bisera u naručje dubokog zaljeva (dugog 4,5 km, širokog 600-700m, dubine do 40 m). Izgrađen je amfiteatralno na brežuljku, a njegova povijesna jezgra registrirana je kao spomenik kulture 1968. godine.

Područje Bakra bilo je naseljeno još u 3. i 2. tisućljeću prije Krista. Svoj trag tu je ostavilo i Rimsko Carstvo, potom hrvatske velikaške porodice Frankopani i Zrinski, a carica Marija Terezija dodijelila mu je status slobodnog kraljevskog grada 1779.g. Godine 1102. stvoreno je ugarsko-hrvatsko kraljevstvo, a ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. predao je 1225. g. Vinodol, a time i Bakar, posebnom darovnicom Krčkim knezovima, kasnije nazvanim Frankopanima. Pod Frankopanima grad Bakar je jedan od gradova potpisnika slavnog Vinodolskog zakona iz 1288. g., i tada se prvi puta u nekom dokumentu spominje hrvatsko ime za grad Bakar. Pod Frankopanskom vlašću grad Bakar kao samostalna općina, communitas, ima vlastitu upravu, crkvenu i vojnu organizaciju.

Bogato povijesno naslijeđe ostavilo je iza sebe značajnu kulturnu baštinu koja se ogleda kroz bakarski Kaštel, hreljinsku gradinu, crkvu sv. Andrije u Bakru ( treću po veličini u Hrvatskoj), Rimsku i Tursku kuću, bakarske prezide i mnoge druge kulturno-povijesne znamenitosti i osobitosti).

Bakar je 1804. godine imao gotovo tri puta više stanovnika nego Zagreb!

Željeznica koja je 1873. g. izgrađena samo do Rijeke bila je udarac za daljnji razvoj Bakra, a također i sporost u prelasku na suvremenije načine brodarenja tj. na parobrode. No, u kulturnom i društvenom smislu Bakar je još uvijek vrlo živ, a vodi se borba za očuvanje bakarske nautičke škole (treća najstarija škola), vrlo je prisutna tiskarska djelatnost s nekoliko listova te se izdaju i razne knjige. Također, Bakar ostaje i jak politički, duhovni i nacionalni centar što dokazuje niz istaknutih saborskih zastupnika biranih upravo u Bakru.

Od brojnih osobitosti istaknuli bi Bakarsku vodicu i bakarski baškot. Na području Bakra uzgajala se loza Belina od koje se dobivao nadaleko poznati pjenušac „Bakarska vodica“.

Bakarske prezidi nastale su od kraja 18. stoljeća do početka 20. stoljeća, mukotrpnim radom i znojem naših predaka, rođenih praputnjaraca.

Na antropogenom tlu, ograđujući metar po metar gromača, donoseći zemlju u košarama na leđima, sadila se i uzgajala autohtona sorta vinove loze Belina. Preradom grožđa beline nastala je Bakarska vodica, definirana u Vinskom zakonu iz 1929. godine, a konzumirana na Brionima i Engleskom dvoru.

Nakon više od pola stoljeća zapuštenosti PZ „Dolčina“ Praputnjak je u 2002. godini započela obnovu prezida sadnjom i uzgojem spomenute sorte vinove loze. Težnja je da se blagodati podneblja – obilje sunca i blizina mora – sjedine s ljudskim radom ne bi li se postigla izvrsnost i osebujan bouqet pjenušca. Mladima i nadolazećim generacijama to je zalog za ulazak u europsku i svjetsku kulturnu baštinu, nastavljajući s ponosom tradiciju svojih djedova.

Baškot je tipičan dvaput prepečeni ili svježi krušni proizvod (vrsta peciva) u obliku koluta koji su u Bakar donijeli ribari iz Chioggie. Nekada se nosio umjesto kruha na duža ribolovna putovanja, a bio je nezaobilazan u brodskoj kuhinji, gdje su baškoti visili na konopcu. Zbog njegove je suhoće mogao trajati i do šest mjeseci te je bio vrlo pogodan za prehranu na dugim putovanjima, a jeo se sa svim tekućinama dostupnima na brodovima (vino, čaj, voda), iako se tradicionalno umakao u crno vino. Kvalitetu baškota ocjenjivali su tako da bi baškot pustili s određene visine da padne i razbije se. Baškot koji se razbio u više komada bio je bolji. Svaki baškot nije savršenoga prstenastog oblika jer ga proizvodi čovjek, a ne stroj, ali je zbog istog razloga, savršenog, nepromijenjenog okusa. Proizveden je s ljubavlju i toplinom dodira za uživanje u okusu. Danas je postao i zaštitni znak Bakra a i izabran je za službeni suvenir Grada Bakra. Kaže Makijev domaćin Josip da dobar baškot mora “popiti” litru crnog vina, i onda ga pojedete u slast!

Dobra Makijeva domaćica večeras u Bakru je Mirela.

#visitkvarner

ZO