Naslovna fotografija: Autor August Dominus – Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=103282166

Kako smo već najavili, naš junak Zvonko Maduna, uskoro kreće na svoj put života, na istinski ispit ispitivanja svih životnih vrijednosti i traženja istine. Hodat će, uglavnom sam, od Iloka do Prevlake, vjerojatno više od četiri mjeseca. Za početak, za startni dan, odabrali smo nedjelju, 30. svibnja, kada će krenuti ispred prelijepog Hotela Dunav u Iloku, nekada u jutranjim satima.

Na ovakvim nacionalnim, krajobraznim, dugoprugaškim stazama za hodanje, teško je predvidjeti dužinu trajanja, ili nekakve prosjeke broja kilometara po danu, ili broj dana za pojedinu dionicu, jer nikada ne znate kakvo će biti vrijeme, hoće li liti nemilice kiša kao da je sredina listopada kao danas u Samoboru, ili će pržiti žega, kao što može i zna biti krajem svibnja, nikada ne možete predvidjeti sve faktore, no ideja je prelaziti u početnoj fazi nekih 20 kilometara u danu, dok se ne “uigra” Zvone sa šatorom, karimatom, vrećom za spavanje, sve skupa sa ruksakom sa gotovo 20 kilograma opreme koju bi trebao imati sa sobom.

Danas ćemo predstaviti podsekciju A1, dužine 245 kilometra, od Iloka do Našica. Kako kaže autor CLDT-a, Nikola Horvat Tesla: “Ova je podsekcija dugačka 245 km, te prolazi Slavonijom i Baranjom. Iako ne obiluje čistim tekućim vodama, vrlo se često nailazi na sela i gradove, pa je voda dostupna u kućanstvima i trgovinama. Podosta je obrađenih polja pa se često hoda uz oranice. Mladi usjevi pšenice, uljane repice ili lana mogu biti vrlo fotogeničan prizor, no u takvim je područjima malo teže pronaći dobro bivakiralište. Između gradova i naselja često se prolazi kroz sela, a koja ponekad imaju i trgovine koje će dobro doći za osvježiti se hladnim sokom, pivom, sladoledom ili sendvičem. Neka te trgovine budu iznenađenja, nije dobro znati baš svaki detalj putovanja. Ta sela će biti i dobro mjesto za opskrbu vodom. Ljudi su najčešće srdačni i rado će vam dati vode, ako ih pristojno upitate.“

A mi ćemo na to dodati mnogo detalja, kako bismo vas upoznali sa početnom desetinom Zvonkovog puta. I da, kako bismo izbjegli zamjenu imena u sljedećim mjesecima, sa našim umjetničkim direktorom i direktorom fotografije, Zvonimirom Markićem, našeg Zvonka ćemo zvati ubuduće onako kako ga prijatelji i zovu – Maki. Dakle od sada, nadalje i ubuduće, naš junak priče je Zvonko Maduna – Maki.

Nabrojat ću redom pojavljivanja sva manja i veća mjesta koja će Maki proći od 30. svibnja u jutarnjim satima pa do, po grubom planu, 12. lipnja, kada bi nakon 11 aktivnih dana i tzv. dva zero days, trebao doseći kraj A1 podsekcije i ugledati noćna svjetla Našica.

Mjesta su redom: Ilok, Bapska, Lovas, Sotin, Vukovar, Borovo Naselje, Borovo, Vera, Tenja, Nemetin, Osijek, Kopačevo, Tikveš, Zmajevac, Kotlina, Beli Manastir, Bolman, Belišće, Valpovo, Marjančaci, Ivanovci, Zelčin, Niza, Breznica Našička, Markovac Našički i Našice. Što se tiče elevacije i nekih uspona, na ovoj podsekciji ne možemo istaknuti niti jedan značajan, radi se o najvećoj ravnici u lijepoj našoj, tako da po našim proračunima ukupan uspon prve podsekcije ide ispod tisuću metara, vidjet ćemo što će mjerenja na terenu, uživo pokazati. Postoje tek dva manja uspona od dvjestotinjak metara, jer je najveća visina nad morem u ovoj podsekciji 240 m/nv, istočno od Belog Manastira.

Lovas, selo i općinsko središte 25 km jugoistočno od Vukovara; 872 st. (2011). Leži na 121 m apsolutne visine, uz cestu (udaljena 2 km) Vukovar–Tovarnik. Župna crkva sv. Mihovila Arkanđela iz 1769. Na lokalitetu Gradac-Kalvarija arheološki nalazi iz neolitika (kostolačka i vučedolska kultura) te iz kasnoga brončanoga doba (brončani i zlatni nakit, bodež, sjekira, glinena posuda). Uzgoj kukuruza, šećerne repe, vinove loze i dr.; voćarstvo; stočarstvo (svinja, govedo, ovca). – U pisanim je izvorima selo prvi put zabilježeno 1385. kao Lovasci. U ispravi iz 1404. spominju se dva susjedna sela, Nagylowaz i Tothlowas, a prema podrijetlu tih naziva može se zaključiti da su u XV. st. uz Hrvate ondje živjele i druge etničke skupine, ponajviše Madžari i Slovaci. Sredinom XV. st. dva su se sela vjerojatno spojila u jedinstveno selo, koje izvori otada bilježe pod nazivom Dugi Lovas. Od 1526. do 1691. Lovas je bio pod osmanskom vlašću, a izvori iz druge polovice XVII. st. zabilježili su posljednjega osmanskoga gospodara Saim-bega, kojemu su tamošnji seljaci plaćali danak. U doba borbi za Srijem (1687–91) Lovas je bio napušten, a nakon prestanka ratne prijetnje ponovno naseljen odbjeglim pučanstvom kao i stanovnicima obližnjih mjesta (Privlaka, Gibarac, Grk, Komletinci, Kundrovci i Berkasovo). U vizitaciji pečuških kanonika iz 1729. zabilježeno je da je Lovas, sa selima Bapskom i Novakima, bio u sastavu vlastelinstva grofa Küffsteina. God. 1769. u Lovasu je bila posvećena crkva sv. Mihovila. Budući da su na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. u tom kraju bile naseljene veće skupine Nijemaca, ta je etnička skupina sve do 1945., uz Hrvate, bila najbrojnija u naselju (oko 45%). Nakon II. svjetskoga rata većina Nijemaca protjerana je iz Lovasa. U Domovinskom ratu Lovas je od listopada 1991. bio pod okupacijom srpskih snaga pri čem su počinjeni mnogobrojni zločini nad hrvatskim stanovništvom. Od 1995. do početka 1998. bio je pod prijelaznom upravom UN-a. U Lovasu bi naš Maki trebao provesti svoju prvu noć na putu.

(Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37248&gt;.)

Vukovar je u planu za kraj drugog cjelodnevnog hoda, gdje bi odmah trebao biti i prvi dan odmora, tzv. zero day, koji je potreban svakih nekoliko dana, po osjećaju, kako bi se tijelo odmorilo od svakodnevnog hodanja, ali i nošenja teške opreme, što sigurno pridonosi umoru. O gradu heroju, Makijevom rodnom gradu, više ćemo pisati kada dođe vrijeme, a u planu je i javljanje na lokalnom radiju, putem mreže radio stanica, čiji je član i naš Radio Samobor, gdje je Maki gostovao prošlog utorka, o čemu smo već pisali.

Za kraj današnjeg javljanja, nešto o završnoj točki naslovne podsekcije.

Našice se prvi puta spominju 1229. godine, a svjetovni gospodari su bili Abe, David Lacković, Ivan Korvin, Ivan i Nikola Gorjanski te iločki knezovi Ujlaky. U crkvenom pogledu vlasnici su bili templari, ivanovci i franjevci. Našice su bile pod Turcima u 16. i 17.stoljeću. Pred točno 230 godina našički posjed kupuju grofovi Pejačević i drže ga sve do 1945. godine.

U Našicama treba razgledati crkvu sv. Antuna Padovanskog , knjižnicu Franjevačkog samostana znanstvenog značaja s 10 inkunabula, stari dvorac grofa Pejačevića iz 1811. godine te novi dvorac grofa Pejačevića iz 1907. godine građen po uzoru na postdamski dvorac Sanssouci te mauzolej i kapelicu grofa Pejačevića iz 1881. godine uz koji se nalazi i grob kontese Dore Pejačević. Više o Našicama sredinom lipnja kada Maki kroči u atare prekrasnog parka oko dvoraca.

Za sutra najavljujemo novi trening na granici između Samoborskog gorja i Žumberka, od 782. do 789. kilometra CLDT-a, na podsekciji B2, koja prolazi našim krajevima, kao i kroz centar Samobora, koji je na 767. kilometru rute, podsekcija B2. Trenirat ćemo korištenje službene Guthook aplikacije, unutar koje se može kupiti GPS trag (gpx format) CLDT-a. Također ćemo koristiti Komoot aplikaciju kao turn-by-turn opciju, kada se eventualno Maki nađe u nedoumici pri orijentaciji na terenu. Nosit će, naravno, i klasični kompas. Čitamo se sutra, a do tada nekoliko fotografija Makijeve službene fotografkinje (Facebook La Piccola Zingara).

ZO