Na današnji dan prije jedan tjedan, naš je Maki krenuo na svoj put, krenuo je iz Iloka i usprkos nekim planovima, koji postoje da bi se oko njih radila realizacija, nije nit jedan dan stao. Ima jače i slabije dane, no jednostavno ne staje na cijeli dan nikako. Koristi nove opcije koje mu se otvaraju zahvaljujući njegovoj otvorenosti, slatkorječivosti i iskustvu, i zato ide dalje, kao da će mu te mogućnosti pobjeći i ispariti sa parom nakon ljetnog pljuska. Neka ga! Zato je jučer krenuvši iz Tikveša, odabrao nešto modificiranu rutu u odnosu na originalnu, jer smo već rekli da će to biti Makijev put, pošao je ravno na zapad i završio dan u prekrasnom i živopisnom Karancu.

Povijest Karanca seže još u 14. stoljeće, kada se prvi puta spominje u pisanim dokumentima. Svoj trag ondje su ostavili brojni osvajači, od Mađara, preko Turaka do Austrijanaca. Najznačajniji trag za današnji Karanac ostavilo je vrijeme habsburške vladavine. Nakon Mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, Hrvatska se konačno oslobodila od Turaka, a Leopold I. postaje uvjerljivo najmoćniji vladar na području srednje Europe.

Uskoro taj habsburški vladar započinje s dijeljenjem posjeda zaslužnim vojskovođama, a Karanac je potpao pod vlastelinstvo Darda, koje je, uz vlastelinstvo Eugena Savojskog, okupljalo najveći dio baranjskih naselja. Prvi vlasnik bio je vojskovođa Friedrich von Veterani, no sredinom 18. stoljeća preuzima ga obitelj Esterhazy. Mađarski velikaši danas su mnogima najpoznatiji po torti koja nosi njihovo ime (torta Esterhazy), no na području srednje Europe, pa tako i kod nas, ostavili su značajan povijesni trag. Štoviše, radi se o jednoj od najbogatijih zemljoposjedničkih obitelji onoga vremena, a u Baranji kao podsjetnik na njihovu vladavinu ostao je dvorac u Dardi, od Karanca udaljenoj 20-ak kilometara. (Preuzeto s: https://www.putovnica.net/odredista/hrvatska/karanac)

Dok hodate Karancem, za oko će vam vjerojatno ‘zapeti’ tradicionalna arhitektura, koja kao da je stigla iz srca Španjolske. Izdužene kuće sagrađene oko dvorišta, dugački trijemovi i zidovi oslikani zanimljivim motivima doista podsjećaju na imanja kakva se mogu vidjeti na španjolskom jugu ili u njihovim nekadašnjim kolonijama, no zapravo se radi o tradicionalnim panonskim kućama, intenzivno građenima baš u vrijeme austro-ugarske vladavine.

Karakteristika takvih posjeda spojeni su objekti na imanju, pa se tako u slijedu obično nalaze i kuće i alatnice i štale ili ostali gospodarski objekti. Kako se uzduž takve spojene građevine pruža natkriveni trijem, domaćini imaju mogućnost obavljanja svojih poslova, a da ih ne ometaju vremenske neprilike. Tijekom toplijeg razdoblja u godini, trijemski lukovi pružaju i vrlo djelotvornu zaštitu od sunca.

Nakon što se nauživao fiša kojeg su mu priredili njegovi anđeli traila, roditelji našeg Smokera, gdje je i prespavao, jutros je nastavio uz predgrađe Belog Manastira. Naselje Beli Manastir razvilo se na rudini Sarkanj, između šuma Haljevo i Adica i na blagim padinama Banske kose. Mjesto se u izvornoj građi spominje početkom 13. stoljeća i mijenja imena: Pél (1212.), Bell (1333.), Monostor(1375.), Pélmonostor (1867.) i Beli Manastir (1922.). Sva imena-toponimi u vezi su s manastirima koji su postojali u tom mjestu. Beli Manastir je vijekovima bio nevažno selo, a naglo se razvio tek u dvadesetom stoljeću, nakon što je južna Baranja pripala novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnijoj Jugoslaviji), postavši političko, privredno, prometno i kulturno središte tada jugoslavenske, a danas hrvatske Baranje.

Nakon kraćeg zadržavanja u Belom Manastiru, nastavio je modificiranom rutom, nešto više sjeverozapadno od originalne rute iz 2018. i danas je dobacio do Petlovca. Područje općine Petlovac se nalazi u okruženju grada Belog Manastira – na sjeveroistoku, općine Jagodnjak – na jugoistoku, grada Valpova – na jugu, grada Belišća – na jugozapadu i zapadu, dok je sjeverni dio Općine uz državnu granicu prema Republici Mađarskoj. Prema Popisu iz 2011.g. općina Petlovac danas broji ukupno 2.407 stanovnika u 892 kućanstava, a obuhvaća 9 naselja: Petlovac (712 stanovnika), Baranjsko Petrovo Selo (517 stanovnika), Novi Bezdan (306 stanovnika), Luč ( 442 ), Torjanci (267 stanovnika), Novo Nevesinje (63 stanovnika), Širine (58 stanovnika), Zeleno Polje (42 stanovnika) i Sudaraž (nema stanovnika). Upravo Belišće je sutrašnji cilj hodnje. Rutu smo modificirali zbog upozorenja u originalnoj aplikaciji CLDT-a da postoji sumnja na zaostale mine na originalnoj ruti na prilazu Belišću. Bolje ne riskirati, tako da Zvone ide nešto sjevernije uz poznate ceste.

Blogosfera Večernjeg lista

Na linku https://blog.vecernji.hr/ postoji jedna oaza ljudi koji vole svoja iskustva, viđenja, putopise, hodnje, recepte ili bilo što drugo u proznom obliku podijeliti sa javnosti. Blogovi su krenuli s radom 2008. godine, isprva samo nekoliko autora sa svojim blogovima, a 2009. godine nastaje i portal Večernjakova blogosfera. Na samom početku imali su desetak blogera da bi se iz godine u godinu taj broj povećavao do današnjih – 60, a tijekom svih tih godina kroz samu blogosferu prošlo je dvjestotinjak autora. Neki su stigli kao već afirmirani autori, a velik dio blogera bili su potpuni anonimci koji su upravo putem svojih blogova na VL blogosferi stvorili respektabilne blogove koji prate sve aktualne događaje, a čitatelji ih rado čitaju i komentiraju. Upravo tako, kao amateri i mi idemo među neke već elitne pisce, a zahvaljujući Sandri Sabljak Gojani, urednici Blogosfere.

Od danas, svake nedjelje možete pročitati tjedni nastavak i sažetak naše svijetle strane planine na sljedećem linku: https://blog.vecernji.hr/zvonko-maduna gdje će biti poredani svi tjedni postovi, a prvi je ovdje:

https://blog.vecernji.hr/zvonko-maduna/svijetla-strana-planine-12470

ZO