Postoji posebna vrsta ljudi u našim životima. Svatko od nas nekada doživi od nekoga nešto i pomisli kako ima svog anđela koji ga gleda, pazi i čuva. Postoji takva grupa ljudi koji vole hodati više dana u komadu, osvajati daljine koje nisu za “normalne” ljude koji se ne miču iz naslonjača i najveći domet im je emisija o prirodi na National Geographic kanalu. Takva jedna grupa je i CLDT – zajednica anđela staze (trail angels) – grupa namjenjena koordinaciji anđela staze, informiranju i praćenju hodača, te pronalaženju idealnih pozicija i modusa trailenđeliranja 🙂

Zašto ih spominjem? Naime, toj grupi od danas i sam pripadam i ponosim se time, no već danima kako pratim Makija iz daljine i bilježim sve što mi kaže i snimi i pošalje, dakle već danima slušam o Danielu i Zvjezdani Križanec, divnim, mladim ljudima iz Osijeka na Dravi. Njih dvoje su upratili Makija i on njih već iza njihovog Osijeka, kada je krenuo put Baranje i od tada mu pomažu, pronalaze kombinacije gdje bi mogao prenoćiti, tko će ga gdje dočekati, da bi vrhunac bila njihova odluka da ga odprate dva dana, za ovaj vikend od Gazije do Jankovca, odnosno, Slatinskog Drenovca. Posebni i vrlo plemeniti ljudi. A Maki ih nalazi kao gljive poslije kiše, ili je do njegovog pristupa, otvorenog, iskrenog i punog poštovanja.

Jučer je, u svom trinaestom danu puta, Zvonko napustio “sigurnost” civilizacije i krenuo put Krndije i Papuka, prvog takvog zalogaja na svom dugom putu sa bezbroj znanih i manje znanih hrvatskih vrhova i mjesta. Put prema zapadu ga je vodio iz predgrađa Našica prema obroncima Krndije, gdje se nalazi mjesto Gazije. Gazije je naselje smješteno na sjevernim padinama Krndije uz potok Babina Voda, 4,5 km južno od središta općine Feričanci. Osmanlije su u ovaj kraj doselile pravoslavne Vlase sredinom 17. stoljeća. Nakon 1720. počinju i pojedinačna doseljavanja vlaških izbjeglica uglavnom iz Baranje. U selu je 1754. izgrađena pravoslavna crkva Svete Trojice u skromnom  baroknom stilu. Naselje najveći broj stanovnika selo bilježi početkom 20. stoljeća a posljednjih 30- tak godina bilježi se veliki pad broja stanovnika pa u budućnosti prijeti nestanak samog naselja. Jedini pomak posljednjih godina je veliko zanimanje vikendaša i zaljubljenika u prirodu za ovaj kraj kojeg krasi netaknuta priroda. U selu se nalazi stablo lipe čija se starost procjenjuje na oko 500 godina. Gazije se nalaze na195 metara nadmorske visine.

Na samom izlazu iz Gazije nalazi se privatna Planinarska kuća Tivanovo. Planinarska kuća Tivanovo nalazi se na kraju sela Gazija, na sjevernom podnožju Krndije. Kuća je u vlasništvu Branka Tivanovca, a za nju se brine HPD Sunovrat iz Đurđenovca. Raspolaže sa 20 kreveta s posteljinom te jednim pomoćnim krevetom, a pokraj kuće je teren pogodan i za kampiranje. Nalazi se na 220 m/nm.

Dobra je pričica i o tome kako je došlo do toga da tamo Maki prenoći. Naime, jedan od spomenutih anđela, Damir Kligl, zna gazdu Branka i najavio je Zvonkov dolazak. No, gazda je morao otputovati, ali nikako nije htio ostaviti Makija na cjedilu i kada su se čuli mobitelom, objasnio je Makiju kako da se uđe i uspije koristiti blagodati planinarske kuće, koje za razliku od planinarskih domova, nisu javno otvorene uvijek, već se morate najaviti onome tko je vlasnik ili objektom upravlja. Svakako, sve je prošlo odlično i Zvonko se odlično odmorio i pripremio za penjačku dionicu u društvu Daniela, koja ga je danas očekivala.

14. dan hodnje je bio i najzahtjevniji hodački u smislu prvog pravog uspona. Iako smo imali proračunatu rutu koju je sugerirao Damir Kligl, za dolazak od Našica do Jankovca, na kojem će se na kraju kratko zadržati sutra, ako sve bude po planu, Daniel je sugerirao nešto modificiranu verziju prolaska mjesta gdje je danas hod trebao završiti da bi došli do povoljnijeg prenoćišta, što je zasigurno sljedeća planinarska kuća – Planinarska kuća Šaševo. Polazna točka je kućica na karti skroz desno, a odredište kućica na karti skroz lijevo.

Planinarska kuća Šaševo nalazi se u šumovitoj dolini na sjevernoj strani Krndije, u prijelaznom području prema Papuku. To je zidana šumarska prizemnica koju su za planinarske potrebe uredili članovi HPD-a Orahovica. Uz kuću je lijepa livada i u blizini potok, a kako se nalazi na osamljenome mjestu, kuća može poslužiti za dobar odmor. Nalazi se na 400 metara nad morem. Da priča bude zanimljivija i uvjerljivija, dočekalo ih je cijelo rukovodstvo HPD Orahovica. Članovi HPD Orahovica: Branko Pećek, predsjednik, Zlatko Tomšić, ministar financija u društvu i Zorko Steiner, dopredsjednik. Dočekali su ih sa gajbom piva, ‘ladnog!

I opet, ne bi Maki bio Maki da se za njega ne lijepe lijepe stvari, događaji, ljudi…naime baš danas, na nedalekom vidikovcu, blizu planinarske kuće u kojoj će večeras prenoćiti, naišla je poveća grupa biciklistica i biciklista, na svom 200 kilometara dugom brevetu. I naravno da su čuli na Facebooku-u za Zvonka i poželjeli se sa našim junakom fotografirati. A za one koji se možda pitaju što je to brevet…prvo i najvažnije treba naglasiti kako brevet nije utrka. Brevet je primarno druženje ljubitelja biciklizma, uživanje u zajedničkoj vožnji i prirodi. Postoje breveti od 200, 300, 400, 600 te 1000 kilometara. Svaka dužina ima predviđeno vremensko ograničenje, koje se odnosi na završetak vožnje, ali i na prolazak kontrolnih točki. Neposredno prije samog početka, sudionici dobivaju kontrolni karton i plan puta kojeg se mora pridržavati. Kontrolne točke najčešće su organizirane u ugostiteljskim objektima, pa ćete osim potvrde kartona imati priliku napuniti bidone i popiti kavu. Ili sresti našeg neumornog hodača, koji sutra kreće put vrlo poznatog i odlično uređenog (i zato posjećenog i bez slobodnog kreveta za Makija) planinarskog odmorišta – Jankovac, gdje bi Zvonko sa svojim anđelima trebao doći za vrijeme trajanje naše utakmice protiv Engleske.

ZO