Dozvolnicom Marije Terezije do Zrinskog Topolovca (neplanirano)

Prije nego opišemo dogodovštine našeg Makija u protekla dva dana, napomenimo da je sa (ne)planiranim dolaskom do Zrinskog Topolovca dosegao približno 400 kilometara pređenih u 23 dana, bez odmora!? Prosjek, 17,4 km/dan! Ne loše za jednog maratonca u kategoriji M65! Dakle, danas je završio 23. dan hodnje kroz, još uvijek istočne krajeve Hrvatske, na putu prema sjeveru i točci koja nas zanima u ovoj priči, a koja se nalazi kod jednog lijepo uređenog starog mlina na Muri, o čemu ćemo, nadam se, pisati u nedjelju! Samo polako…jer ljudi moji, ovih dana su temperature prešle 35 stupnjeva Celzijusa!! A tek je danas počelo ljeto!

Prvi dan ljeta označava se ljetnim solsticijem, koji je ove godine počeo na današnji dan u 5:32 sata te će trajati sve do 22. rujna do 20:21 sati, kako piše Zvjezdarnica Zagreb. Ljetni solsticij događa se kada Sunce postigne najveću i najsjeverniju točku na nebu. Tada je na sjevernoj Zemljinoj polutki dan najdulji i počinje ljeto, a na južnoj Zemljinoj polutki je dan najkraći i počinje zima. Dakle, po proračunu, naš Maki će cijelo ljeto provesti u hodnji.

22. dan hodnje: Severin – Bjelovar

Nakon što su ga jučer počastili i olakšali kraj dionice do Severina, Vlado i članovi Športskog ribolovnog društva Slavija catch & release, Maki je odradio kraću dionicu od dvanaestak kilometara do novog velikog grada na ovom putu, do Bjelovara. I to baš u vikendu u kojem se događa najveća gradska svečanost – Terezijana!

Povijesne činjenice o nastanku Bjelovara 1756. godine bile su inspiracija i glavni motiv za tu najveću gradsku manifestaciju. Bjelovar je u početku, kada ga je osnovala carica Marija Terezija, imao funkciju zatvorenoga vojnog uporišta, a već tijekom gradnje je odlučeno da to ipak bude otvoreni grad koji se trebao zvati Novi Varaždin. Sve to, ali i mnogi drugi detalji oko utemeljenja Bjelovara, izvrsno su pretočena priča u manifestaciju čija je prošlost poticaj za višednevno gradsko veselje koje se odvija u lipnju.

Terezijana je u Bjelovaru postala jednim od simbola grada. Prošla je mnoge promjene osluškujući želje i potrebe građana, no na kraju se ipak vratila povijesnim činjenicama kao temelju. Tako se u sklopu Terezijane svake godine, kao središnje događanje i okosnica manifestacije, organizira I kostimirani scenski prikaz dolaska carice Marije Terezije u Bjelovar koji, prema legendi, iako ga je osnovala, nije nikada uspjela posjetiti. Uz domaća kulturno-umjetnička društva, u spektaklu sudjeluje i Povijesna postrojba Bjelovarski graničari Husari 1756. Husari, kao nekadašnja carska vojska, danas u Bjelovaru sudjeluju isključivo u promociji svoga grada, a predstavljaju ga i izvan njegovih granica, pa i u inozemstvu. Srećom, Zvonko je na vrijeme ishodovao dozvolnicu tako da mu je bilo dozvoljeno jučer prošetati gradom i popiti koje pivo sa gostoprimljivim stanovnicima. A sve to zahvaljujući carici.

Marija Terezija (Palača HofburgBeč13. svibnja 1717. – Palača HofburgBeč29. studenog 1780.) češka i ugarsko-hrvatska kraljica, austrijska nadvojvotkinja, prva i jedina žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom. Zbog njezine znakovite i utjecajne vladavine, četrdesetogodišnje razdoblje njezine vladavine znano je kao Terezijanizam. Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. godine vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka – prije svega Šleske, ali i talijanskih zemalja.

Reforma vojske, ostvarena 1748. godine, jedna je od velikih i dalekosežnih novina njezine vladavine. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njezino slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete.

Još jedna crtica od jučer, sreo je Maki jedan zanimljivi mladi par iz Njemačke, Francisku i Michaela, koji kao i naš hodač imaju dalekosežnu misiju. Putuju biciklima od Njemačke do Turske, a u planu je i povratak na isti način! Nevjerojatno! Uostalom kao i ovo što radi Maki!

23. dan hodnje: Bjelovar – Jakopovac – Zrinski Topolovac

Danas je plan bilo proći kroz vrlo niske zapadne obronke Bilogore, kroz sela Novi Skučani, Kobasičari, Tvrda Reka do Jakopovca, gdje je kao trebala biti okrjepa i gdje je kao urbanije i ima nečega u odnosu na prvoplanirani prolazak do Koprivnice od Bjelovara nešto istočnije. Ujedno, to je bio najkraći mogući prolaz u dva dana, danas i sutra od oko 38 kilometara. No, poziv koji sam primio od Makija jutros, zvučao je pomalo očajno, ne i bespomoćno, jer takav Maki nije nikada, tako da je odmah u trenu, umivši se kod neke bake u dvorištu, odlučio da mu pošaljem koordinate i rutu do obližnjeg Zrinskog Topolovca. Jer od tamo, sa veće prometnice, ima veće šanse da se dokopa Koprivnice i da netko dođe po njega, od ljudi sa kojima dijeli svoje lokacije kada do njih dođe. Nije logistika jedina destinacija njegovih koordinata! Kako god, prošavši kroz i opet redove uređenih i obrađenih polja, njiva, oranica i šumaraka, stigao je od Jakopovca do 3,3 kilometra udaljenog Zrinskog Topolovca i zaokružio današnju hodnju na nekih 21 kilometar.

I tu kreće priča. Nakon što je u lokalnoj birtiji sprao prašinu iz grla sa dva piva, krenuli smo u koordinaciju, kako doći do Koprivnice i gdje se tamo smjestiti. Uputio sam određene poruke na naše grupe na FaceBook-u, a sam krenuo tražiti šta se nudi u Koprivnici za putnika namjernika u prolazu, bez nekih fancy smještaja, jer ovakav put osim šatora prihvaća niskobudžetno spavanje, ne hotele zasigurno! I uskoro, član Makijevog matičnog HPD-a Japetić, Hrvoje Bišćan, postavlja poruku da kontaktiramo članove HPD Bilo iz Koprivnice, društvo koje je osvojilo prestižnu nagradu najuspješnije planinarske udruge u 2018. godini po ocjeni Hrvatskog planinarskog saveza! Respekt!

Na odlično uređenoj i preglednoj stranici društva, našao sam podatke o brojevima telefona predsjednika i tajnice društva, g. Ivice Kušeka i gđe. Ksenije Kresl. U isto vrijeme, Maki je uspostavio kontakt sa Majom, za one koji nas prate, lady brevet No.1 sa galerije fotografija na 2. objavi Makijevog puta na Blogosferi Večernjeg lista, koju je sreo na Papuku, kada je krenuo u osvajanje istog prošli tjedan. Sjećate se?

Naime, Maja je iz Ludbrega i tada je rekla da ako zatreba pomoć, da se javi…i eto Maje! Odvezla je Maja Makija do Ksenije, tajnice HPD Bilo i njezinog muža Gorana, koji su mu nakon cijelog dana hodnje ponudili topli, ukusni obrok, tuš i krevet. Svaka čast! I ispostavilo se da se Maki i gospodin Goran znaju iz Vukovara, Makijevog rodnog grada…kako je samo svijet malen, a ljudi naposljetku ipak dobri, ili ih Maki svojim neposrednim i direktnim pristupom nalazi posvuda, svaki dan.

Rekao sam, ako iz ovoga svega, ili, kada iz ovoga svega nastane knjiga Makijev put svijetlom stranom planine ili tako nekog naslova, na kraju će biti indeks imena – tumač, sa linkom na kojem kilometru ili u kojem mjestu je tu osobu sreo. Taj indeks će zasigurno imati nekoliko stranica. Ništa, idemo dalje, odnosno ide Maki dalje sutra gdje je stao. Bit će prebačen u Zrinski Topolovac i onda vlastitim nogama doći opet do Koprivnice u koju će sutra stići zvanično na svojem putu…

Čitajte nas i dalje, a izašla je i nova, treća tjedna objava na Blogosferi Večernjeg lista koja u trenutku pisanja ove objave, u nepunih 24 sata od stavljanja na “B” naslovnicu Večernjeg lista ima preko 1100 pregleda.

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s