Kada je izašao iz grada pod zaštitom najvećeg Svetog Vinka na svijetu, Maki je krenuo put sjevera, u finiš svoje prve trećine, koja je u stvari četvrtina ukupnog puta, s obzirom da je Via Adriatica priča za sebe i samostalan ogroman i najzahtjevniji zalogaj. Ovo sve je zagrijavanje, na baš toplih 30 i nešto Celzijevaca, iako je danas nešto lakše zbog osvježenja koje je stiglo jučer u mnoge krajeve Hrvatske. No, krenimo opet nekim redom, s obzirom da danas “pokrivamo” dva dana, ne želimo čekati sutra, iako će sutra i novi nastavak na Večernjakovoj Blogosferi, no sutra ide i naš specijal, Maki bi trebao završiti prvu cjelinu, put od najistočnijeg Iloka do najsjevernijeg starog mlina na Muri, koji se nalazi iznad Žabnika i Marofa, no autori to vode kao Sv. Martin na Muri, koji je ipak nešto zapadnije. Kako god, Maki će sutra finiširati 18 kilometara i mi ćemo to popratiti, sutra je njegov stožer sa njim na finišu etape!

27. dan: Ludbreg – Štefanec (Varaždinsko jezero)

Jučer, u petak, nakon što je napustio stan autora kraft piva Davora, za čiji angažman se pobrinula Maja (za one koji nas prate, neću pojašnjavati ove likove u priči, koji ne prate, neka krenu fino od početka Makijevog puta, na dan 1. i čitaju redom), Maki je imao plan prijeći 17 kilometara i to redom kroz živopisna mjesta Varaždinske županije, koju je jučer djelom prehodao. Selnik, Obrankovec, Sveti Đurđ, Hrženica, Čičkovina, Zamlaka, Šemovec i naposljetku Štefanec, na samoj jugoistočnoj obali Varaždinskog jezera. Sve su to mala, naseljena i uređena mjesta, na ruti kakvu je Maki tražio, urbano, da se nešto događa i da ima ljudi, na putu prema sjeveru. Dolaskom do samog umjetnog jezera, približio se Maki Dravi, koja zaslužuje nekoliko riječi. No prvo o jezeru, ne jednom!

Jezera ima u svim dijelovima naše zemlje, ali su površinom uglavnom mala. Najveće je prirodno jezero Vransko (30,7 km²) kraj Biograda. U svijetu su najpoznatija slikovita Plitvička jezera u Lici. Od umjetnih akumulacija, izgrađenih za potrebe hidroelektrana, najveće su Dubrava (17,1 km²) i Varaždinsko jezero (10,1 km²) na Dravi te Perućko jezero (13 km²) na Cetini.

Varaždinsko jezero je umjetno akumulacijsko jezero napravljeno na rijeci Dravi u blizini Varaždina, a izgrađeno je za potrebe hidroelektrane Čakovec. Varaždinsko jezero jedno je od tri umjetna jezera sagrađena na rijeci Dravi. Jezero je izgrađeno početkom 80-ih godina. Varaždinsko jezero danas je popularna kontinentalna destinacija za kupanje, a već dugi niz godina omiljeno je okupljalište ribiča, posebice na obalama u blizini Gornjeg Kuršanca.

Dakle, ova dva jezera, od čega je Varaždinsko zapadnije, a Dubrava istočnije, “puni” Drava. Rijeka Drava, poznatija i kao „Europska Amazona“, jedna je od najvećih i najvažnijih, ali i naajočuvanijih hrvatskih rijeka, koja čini neizostavni dio povijesnog, prirodnog i kulturnog identiteta cijele sjeverne Hrvatske. Izire u Italiji, točnije u Južnom tirolu i na svom 720 km dugom putu do ušća u Dunav kod Aljmaša na krajnjem istoku Hrvatske prolazi ili dodiruje granice čak pet država. Sve do blizine Ludbrega, Drava je ukroćena i regulirana, a posebno je zanimljivo akumulacijsko jezero Dubrava.

Jezero Dubrava (ili Dubravsko jezero) je akumulacijsko jezero smješteno na Dravi, treće najveće po veličini. Osim što služi za potrebe hidroelektrane, također je omiljeno mjesto za pecanje. U neposrednoj blizini jezera, gdje se Drava ulijeva u Dubravsko jezero, nalazi se i kamp te malo zrakoplovno pristanište koje se koristi za zmajeve. Do akumulacijskog jezera Dubrava može se doći i biciklističkim stazama, što ćemo mi pokušati učiniti u sljedeća tri dana, dok ćemo Makija pratiti “uživo” u osvajanju prvog okretišta na Muri i biti mu domaćini u našem iznajmljenom apartmanu, a također ćemo zajedno pratiti prolazak naših Vatrenih do četvrt finala preko Španjolske.

Još svakako moramo spomenuti Dadu (Ž. Topolovac), Makijevog brižnog domaćina, koji ga je ugostio jučer i osigurao mu noćenje. Dado je prijatelj Rudike (Rudolfa Kovačića), kojeg smo već spominjali kada je Maki prolazio kroz Vukovar. Naime, Rudika je stari Makijev prijatelj i kum. Vidite? Tko ne prati mora proći sve od početka, a i index imena moramo početi hitno raditi radi kasnijeg snalaženja u svemu. A tek smo pri kraju prve etape i prvog mjeseca puta! Dado je jutros Makija ispratio na put sa palačinkama, nije mu dao da ode bez njih u svojem ruksaku! Divan čovjek!

28. dan: Štefanec – Čakovec

Današnja, nešto manje zahtjevna dionica od one jučer i od one sutra, bila je nekih 12 kilometara, i već prije podneva došla je lokacija uobičajenim načinom komunikacije, koji smo uspostavili da uvijek znamo gdje je i da možemo eventualno davati upute kada je to potrebno. S obzirom da se kretao prema većem gradu, koji je sjedište susjedne županije onoj Varaždinskoj, dakle Međimurske, a radi se o Čakovcu. Put koji smo isplanirali ga je vodio kroz Vulariju i Ivanovec. Naravno, ako očekujete da ima priča, ima. Naime, jučer kada sam išao sa posla, kontaktirao sam kolegu sa posla koji inače živi u Čakovcu, i nadimak mu je naravno Čaki, da mi preporuči neki smještaj, ne hotelski, za našeg hodača. Preporučio mi je jedan hostel, u kojem su se Makiju i javili i čuvali mu mjesto za noćas.

No…sjećate se Jankovca i kako je tamo Maki sa Danielom i Zvjezdanom samo pojeo grah i brzo nastavio dalje prema Slatinskom Drenovcu, jer zbog tadašnje prve utakmice naše reprezentacije, osoblje nije baš bilo nešto prezainteresirano za našeg putnika. Ušao je on tamo u razgovor sa jednom šarmantnom Međimurkom i promovirao svoj put i našu web stranicu, koju sada čitate. Nije ga tada Andreja B. baš ozbiljno shvatila, no naš uporni Maki je slučajno opet svratio do stola gdje je ona bila sa društvom i ponovno “upozorio” da obavezno posjeti našu stranicu. Vjerojatno već od tada, no sada sigurno, Andreja redovno prati gdje je Maki i kada smo jučer objavili poziciju, javila se Andreja preko naše FaceBook stranice i ponudila gostoprimstvo kada dođe do Čakovca, jer ova šarmantna obitelj živi u Zasadbregu, pored kojeg će sutra Maki koračati na posljednjoj dionici etape.

Vratimo se na Čakovec, u kojem je uživao nekoliko sati ranog popodneva dok ga Davor (Andrejin muž) i Andreja, koji se bave već desetak godina pčelarstvom, prvo zbog vlastitih potreba i zdravlja, a sada iz ljubavi i nastavljanja plemenite vještine rada sa pčelama, nisu “oteli” i odveli u svoj mir posjeda u Zasadbregu.

Prema dosad poznatim podacima, prvo naselje na današnjem području Čakovca podigli su Rimljani pod nazivom Aquama, kao utvrdu za vojne potrebe. Čakovec je ime dobio po grofu Dimitriju Csakyju (Čakiju), koji je početkom 13. stoljeća podigao drvenu utvrdu nazvanu “Čakov turen”. Prvi puta izrijekom se Čakovec, kao utvrđeni grad, spominje 1333. godine u ispravi kralja Roberta. Kroz svoju burnu povijest Čakovec je, kao i Međimurje, često mijenjao gospodare. Najznačajnije razdoblje je svakako 16. i 17. stoljeće, kada su u Čakovcu stolovali hrvatski banovi i vojskovođe iz obitelji Zrinski. Kroz više generacija obitelj Zrinski je od čakovečke utvrde stvorila jedan od najraskošnijih hrvatskih i europskih dvoraca toga doba.

Poveljom Jurja IV. Zrinskog, od 29. svibnja 1579. godine, stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde daje se status slobodnog trgovišta, čime je naselje dobilo osnovne atribute grada.

1848. godine Čakovec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Izabrano je gradsko vijeće od 30 članova, njegov izvršni organ – Savjet Grada Čakovca od 10 članova te prvi gradonačelnik. Snažan gospodarski i društveni polet Čakovec doživljava u drugoj polovici 19. stoljeća izgradnjom željezničke pruge, jedne od prvih na ovim prostorima.

Ustrojavanjem jedinica lokalne uprave i samouprave, čime je Republika Hrvatska podijeljena na županije, te gradove i općine, Čakovec 1993. godine ponovo dobiva status grada.

Čakovec je grad u sjevernoj Hrvatskoj i sjedište Međimurske županije, regije koja se nalazi između rijeka Mure i Drave. Čakovec je upravno, gospodarsko i kulturno središte Međimurske županije.

Ima oko 17.000 stanovnika, a otprilike još toliko ih živi u okolnim naseljima (Ivanovec, Krištanovec, Kuršanec, Mačkovec, Mihovljan, Novo Selo na Dravi, Novo Selo Rok, Savska Ves, Slemenice, Šandorovec, Štefanec, Totovec, Žiškovec) koja administrativno pripadaju Gradu Čakovcu. Bogatu povijest našega grada i Međimurja od zaborava čuva Muzej  Međimurja Čakovec smješten u Starom gradu Zrinskih.

ZO