• 33 dana na putu
• 443 prevaljena kilometra
• 53 kilometra na B1 koji u našoj verziji ima 442 kilometra sa 9850 metara uspona
• i dalje bez ijednog dana odmora (stoji obećanje stajanja u Samoboru)
• 748 fotografija razmjenjenih sa logistikom (objavljeno nešto manje)
• još 6 dana do Samobora

32. dan: Varaždin – Greda

Rekosmo već da se Maki jako udomaćio u Varaždinu, ne odlazi sa različitih varijanti noćenja još od nedjelje, pa nije to promijenio niti jučer. Krenuo je iz Studentskog centra Varaždin, gdje spava u novijem domu, na svoju 14 kilometara dugu turu za srijedu. Prolazio je redom Nedeljanec, Prekno, Papinec, Vidovec, Jurketinec da bi iza podneva stigao u Gredu.

Zanimljiva je općina Vidovec, sa nešto preko 5500 stanovnika i 11 naselja, koja je većinom Maki prošao do Grede. Taj kraj se usko veže uz povijest Varaždina o čemu smo već pisali. Zanimljiva je “pošteda” od kuge koju su u ovim krajevima imali za vrijeme velikih epidemija krajem 17. stoljeća.

Na širem europskom prostoru Turci su ostali zapamćeni i po tome što su iz Male Azije, uz glad i rat, donijeli i kugu. U Varaždinu je prvi takav slučaj zabilježen 1599. godine kada je u zapisnik Hrvatskog sabora zapisano da su zbog kuge opustjele mnoge kmetske kuće. Kugu su, zapisano je, u Varaždinštinu donijeli Vlasi koji su bili doselili iz okolice Pakraca. Stanovništvo je zacijelilo rane, no nedugo zatim opet se pojavila kuga. Godine 1682. godine kuga je harala srednjom Europom, a u Hrvatsko zagorje došla je iz Štajerske. Vrlo brzo se pojavila u varaždinskoj okolici. Posebno velika smrtnost, navodi R. Horvat, bila je u selima Vidovec, Križovljan i Gornja Voća. U strahu od kuge varaždinsko je Gradsko vijeće zaključilo da će, ako grad bude pošteđen te opake bolesti, izgraditi Kapelicu sv. Fabijanu i Sebastijanu. Kuga je zaobišla grad, a Varaždinci su ispunili svoj zavjet. Tridesetak godina kasnije (1712.) kuga će se ponovo pojaviti, a ovaj će put u varaždinski kraj doći iz Mađarske. lako su u Varaždinu i okolnim selima zabilježeni samo pojedinačni slučajevi oboljenja, strah od mogućeg razvoja epidemije nagnao je Varaždince da se zavjetuju kako će, ako ih ta opaka bolest zaobiđe, u čast sv. Roka podići kapelicu, što su i učinili. Pojava kuge opet je bila tema o kojoj je raspravljao Hrvatski sabor, a u Varaždinu i okolici besplatno je bolesnike liječio dr. Ivan Baptista Maczacurachy.

U centru Vidovca nalazi se kip “trpećeg Isusa” iz 16. stoljeća, koji je vrlo rijedak, ali tipičan za vrijeme izgradnje. Obnovljen je i nadograđen 1941. Dvorac Krkanec, spomenik nulte kategorije, nekada je bio u vlasništvu obitelji Patačić. Najpoznatiji je po svojem “Vinskom sveučilištu” i “Pajdašiji od Pinte” grofa Baltazara Patačića. Dvorac Vidovec sa svojim perivojem spomenik je parkovne arhitekture. Na raskršću kod ulaza u naselje Šijanec nalazi se spomenik Vidovečka mati slobode podignut u spomen svim ljudima sa područja Općine Vidovec koji su svoje živote dali za Domovinu Hrvatsku, te žrtvama komunističkog terora nakon Drugog svjetskog rata. U Cargovcu nalazi se kapelica sv. Florijana, izgrađena 1880. godine.

I sada se vraćamo na Ivu F. iz jučerašnje priče. Naime, Iva radi kao referentica zadužena za smještaj u SCVZ-u i s njom smo se, ne znajući, dopisivali za vrijeme drame sa Španjolcima u ponedjeljak, pokušavajući osigurati Makiju smještaj sa utorka na srijedu i srijede na četvrtak. I stigao je u utorak ujutro ljubazni odgovor da neka se javi, da ga soba čeka. Tako je Maki (opet) prespavao u Varaždinu i nakon našeg odlaska, samo u drugom kraju grada. Maki je bio oduševljen tim smještajem u tzv Domu B.

Dom B (noviji dom) otvoren je 2017. godine. Uz suvremeni arhitektonski dizajn i zeleni energetski koncept koji podrazumijeva riješenja grijanja i hlađenja pomoću sustava dizalica topline voda-voda, solarnu elektranu, korištenje kišnice kao sanitarne vode, odgovorno ponašanje prema okolišu kroz razvrstavanje otpada i odlaganje u podzemne spremnike, ovaj je dom jedinstven po niskoenergetskoj potrošnji i ponosni nositelj energetskog certifikata A+. Dom B u dvokrevetnim, trokrevetnim i jednokrevetnim sobama nudi komforan smještaj za studente i profesore. Sve sobe opremljene su klima uređajima za grijanje i hlađenje, hladnjacima, imaju odvojene prostorije wc-a i kupaonice, internetski priključak. Uglavnom, nakon što je odhodao do Grede, ljubazna Iva se ponudila, da kada završi smjenu da će doći po Makija u Gredu! I bi tako!

Zašto je Iva tako dobra? Ima ona iskustva i sa planinarenjem, planinarima, ali i sa CLDT-om. Zajedno sa prijateljicom, pomogla je jednom hodaču na CLDT-u 2019. godine! Da! Koja priča, jer ništa nije slučajno u životu. Ušla je Iva u planinarstvo još prije 15-ak godina, bila je u planinarskoj školi, odradila mnoge izlete, uspone i planine sa svojim bivšim Hrvatskim planinarskim društvom MIV. Sada hoda uglavnom sama, ili sa prijateljicom, bila je nedavno na našem Okiću i svidjelo joj se Samoborsko gorje, tako da će vrlo uskoro doći na Japetić, uz asistenciju Makijevog HPD Japetić, naravno! Spomenimo još na kraju priče o dobroj Ivi i kome je to sa prijateljicom pomogla. Radilo se o Matiji Culjku, a njegovu priču možete pročitati ovdje.

33. dan: Greda – Ivanec

Za dostizanje svih brojki iz uvoda današnjeg teksta, naš dalekometni hodač trebao je stići do Ivanca. S obzirom na prognozu i najavljena grmljavinska nevremena sa jugozapada, imao je vremena do 3 popodne. Stigao je u 1! Na današnjih desetak kilometara trebao je proći kroz Selnik, Cerje Nebojse, Stažnjevac, Ivanečko Naselje da bi stigao do samog Ivanca, gdje ga je čekala Martina, sestrična našeg prijatelja trkača, avanturista i planinara znanog u društvu kao Stari Japa. Tamo, odnosno u tri kilometra udaljenoj Kaniži živi sa dečkom protekle dvije godine. Inače je iz simpatičnog mjesta nedaleko Varaždinskih Toplica, o kojem ću nešto reći kasnije.

Shodno našem naslovu, i pojašnjenje:

Ivanečki kraj zabilježen je na svim arheološkim kartama svijeta kao jedno od prvih boravišta ljudske vrste. U špiljama Vindija, Velika pećina na Ravnoj gori, te Severovom kamenolomu kraj Vuglovca očuvali su se nalazi iz najstarijeg razdoblja pretpovijesti čovječanstva. Okolica Ivanca bogato je nalazišta raznih predmeta iz prapovijesti.

Okolica Ivanca bogato je nalazište raznih predmeta iz prapovijesti: kamene sjekire iz brončanog doba nađene su u Ivancu, Prigorcu, Stažnjavcu, Vuglovcu, pri Svetom Roku, Kuljevčici i Bedencu. U Ivanečkoj Željeznici je nađen antički novac, a u Vuglovcu su pored sjekire od kamena nađeni ostaci kostiju i srp iz bronce.

Brojni su nalazi fosilnih ostataka praljudi, oruđa i izumrlih životinja koji dokazuju kontinuitet boravka čovjeka i evolucije od kamenog doba do praslavenskih kultura. Velik doprinos arheološkoj znanosti ostvarili su Stjepan Vuković i Mirko Malez, Ivančani koji su svoje znanstveno i životno djelo posvetili istraživanjima u okolici Ivanca. Akademik dr. Mirko Malez sažeto je opisao pojavu čovjeka u ovim prostorima: “Povoljni klimatski uvjeti, biljni i životinjski svijet na tlu sjeverozapadna Hrvatske u pleistocenu omogućavali su kontinuirano naseljavanje ovog područja od najstarijeg od najmlađeg paleolitika i mezolitika. Hrvatsko zagorje predstavljalo je prirodnu ekumenu paleolitskih lovaca kroz cijeli pleistocen i to je „kolijevka paleolitika“, ne samo u Hrvatskoj već i na cijelom području jugoistočne Europe.“

I nešto iz malo modernijih vremena. Župnu crkvu Sv. Marije Magdalene u Ivancu sagradila je obitelj Erdödy od 1758. do 1760. godine, a sadašnji izgled dobila je početkom 19. stoljeća. Crkvu je posvetio 25. srpnja 1803. godine biskup Maksimimilijan Vrhovac. Njezinu posebnu vrijednost predstavlja krstionica, prenijeta iz kapele obitelji Petheö. Posebno je vrijedan crkveni inventar, dva kaleža (17. – 18. st.), monstraca i pacifikal (17. st.), te barokni svijećnjaci, renesansne posudice za vodu i srebrni pladanj.

Spomenuo sam da je Martina iz jednog simpatičnog mjesta, ime mu je Črešćevina. Zašto spominjem ovo mjesto osim što je Martina od tamo doselila u Kanižu kod Ivanca? S obzirom da je Martina naglašeni prirodnjak, obožava životinje, obožava vrt, vinograde, nije niti čudno da je sudjelovala u radu Udruge “Biserna dolina” iz Grešćevine. Udruga „Biserna dolina“ osnovana je prije deset godina kao ekološka i etno udruga, s ciljem poboljšanja kvalitete života u ruralnim sredinama.

Udruga „Biserna dolina“ iz Grešćevine i DVD Grešćevina priključili su se nacionalnoj kampanji „Zasadi drvo, ne budi panj“ te su u tri navrata tijekom ožujka 2021. zasadili više od 270 lipa uz rijeku Bednju. Predsjednica Udruge Biserka Vudrag naglasila je da sade lipe uz obalu rijeke Bednje, uz buduću šetnicu, biciklističku i konjičku stazu koja će povezivati mjesta uz Bednju, od Ludbrega do Trakošćana. Ime je udruga dobila po rijeci Bednji čije vrbe poslije kiše obasjava sunce i one se cakle kao biseri na njedrima žene.

I za kraj, prekrasno obnovljena i uređena klet u kojoj Maki noćas spava u Kaniži pokraj Ivanca i njegova domaćica Martina. A sutra…prvi ozbiljan uspon od mnogih na Makijevom putu, uspon na najvišu planinu Hrvatskog Zagorja, Ivanščicu, visoku 1060 metara.

ZO