36. dan, nedjelja: Lovrečan – Gornja Stubica

Nakon ugodnog druženja u malom krugu za Makija velikih ljudi i prijatelja u vitezovim dvorima, odmora od najviše zagorske planine, slijedilo je primicanje zagrebačkom bregu u nekoliko etapa. Planirali smo da zadnjeg dana vikenda prevali put do podnožja Medvednice rutom od Lovrečana, pa kroz Poznanovec, Bedekovčinu, zatim opet malo razgledavanja zagorskih vinograda sa cesticama koje idu gore i dolje u intervalima, kroz Lepu Ves do Donje Stubice. Prvo je Maki prošao kroz Poznanovec, da bi stigao do Bedekovčine, gdje smo isplanirali da prođe kroz poznata jezera.

Kao i uvijek, naravno da je sreo nekoga i baš tamo je bila planinarka Marina iz Konjščine. No, recimo koju o Bedekovčini. Općina Bedekovčina smještena je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, u regiji najbolje prometne povezanosti u Hrvatskoj, svega 40-ak km od Zagreba, 30-ak km od Slovenije i 14 km od Svetišta MBB u Mariji Bistrici. Osim blizine glavnog cestovnog prometnog pravca, državne ceste D1, kroz mjesto prolazi brza cesta Zabok – Bedekovčina – Popovec te željeznička pruga Varaždin – Zagreb. Smještena u samom srcu Krapinsko – zagorske županije, Općina Bedekovčina s više od 8000 stanovnika najveća je općina, a treća po redu jedinica lokalne samouprave u Krapinsko – zagorskoj županiji.

Mogu se pohvaliti dugom i bogatom poviješću te su tako 2017. godine slavili 750 godina prvog pisanog spomena bedekovčanskog kraja u darovnici kralja Bele IV. Općina Bedekovčina često je opisivana kao stara i plemenita zbog bogatog plemenitog nasljeđa obitelji Bedeković Komorski kao jedne od najstarijih hrvatskih plemićkih loza. O plemenitoj bedekovčanskoj povijesti svjedoči bogatstvo općine znamenitostima poput dvoraca, vjerskih objekata te parkova i perivoja. Općinu krase tri predivna dvorca nastala u 18. stoljeću- dvorac Bedeković-Vranyczany u Gornjoj Bedekovčini, kurija Bedeković u Donjoj Bedekovčini te dvorac Sermage u Poznanovcu. U Bedekovčini se nalazi i arheološko nalazište utvrda Kiebel kao dio tadašnjeg plemićkog grada Castrum Cubul.

Najveću ljepotu bedekovčanskog kraja predstavljaju Bedekovčanska jezera koja su bogata raznim vrstama riba što osobito privlači ribiče na rekreativni ribolov. Šetnice oko jezera, prekrasna priroda i zelenilo, pjev raznolikih ptica, ribolov, ribička kuća koja nudi okrjepu samo su dio onog zbog čega se posjetitelji opet vraćaju u Bedekovčinu. Bedekovčanska jezera popularno su kupalište i šetalište ali i mjesto održavanja brojnih manifestacija poput Sajma i izložbe zagorskih vina, Glazbenog festivala “Igrajte nam mužikaši i Ljeto na Bajerima…eto, zato smo poslali Makija da tuda prođe.

Uslijedio je uspon kroz prekrasne zagorske vizure, vinograde i obrađena polja. Vrijedni ljudi žive u tom kraju, a cijelo vrijeme, nakon posljednjih uspona, pred Makijem se ukazivala velika planina, druga u nekoliko dana, Medvednica. Plan je bio proći preko zagrebačkog brega u dva dana, prvo u ponedjeljak od Donje Stubice do Planinarskog doma Runolist, o čemu ćemo nešto napisati u opisu sljedećeg dana, a u utorak popesti se do vrha, do Sljemena i TV tornja, te se spustiti sredinom prema zapadu i doći do civilizacioje u Gornjoj Kustošiji. Srijeda je zahtjevna jer je cilj preko Podsuseda doći skroz do Samobora, “u cugu”, nekih 22 kilometra, ali potpuno urbanih i po ravnom. Četvrtak je prvi pravi dan stajanja, nula kilometara, odmor i taktičko planiranje B2 pod sekcije u štabu.

Donja Stubica 1997. godine dobila je status grada. Nalazi se u južnom dijelu Krapinsko-zagorske županije i prostire se na 44 km2. Smještena je u centralnom dijelu sjevernih padina Medvednice, u središtu stubičke doline. Svojim južnim dijelom obuhvaća bujne šume Parka prirode Medvednica, a na sjever prostire se prema dolini rijeke Krapine. Graniči s Gradom Zabokom i Općinom Bedekovčina na sjeveru, na sjeverozapadu s Gradom Oroslavje, na zapadu i jugozapadu s Općinom Stubičke Toplice, na jugu s Gradom Zagrebom, a na istoku s Općinom Gornja Stubica.

Grad Donja Stubica čini 10 naselja; Donja Podgora, Donja Stubica, Gornja Podgora, Hižakovec, Hruševec, Matenci, Milekovo selo, Pustodol, Vučak i Lepa Ves. U njima, prema popisu stanovništa iz 2001. godine živi 5 930 stanovnika.

37. dan, ponedjeljak: Donja Stubica – PD Runolist

Na naslovnoj fotografiji vidi se oznaka ulaza u jedan od parkova prirode koji su neki od ciljeva ovog Makijevog puta i hodanja kroz lijepu našu. Pogledati i posjetiti sve parkove prirode i nacionalne parkove, koji se nađu na putu. Nekoliko rečenica o nama vrlo bliskom Parku prirode Medvednica.

Zelena planina koja čuva leđa gotovo milijunskom gradu. Čovjek je na Medvednici ostavio trag još prije 45 000 godina, kada su neandertalci obitavali u špilji Veternici. Danas je ona dom za 18 vrsta šišmiša. Ime planine čuva sjećanje da su ovdje u mnoštvu živjeli i medvjedi. A tisuću godina staro drvo tise možda u sjeni skriva crvenu gljivu – vještičje srce. Jer nekoć su se ovdje uistinu sastajale vještice, a kada su pale na tlo, na tom je mjestu iznikla crvena gljiva. Samo je ona mogla razgraditi smjelo vještičje srce.

Medvednica je planina pobjednica u odolijevanju pritiscima urbanog okruženja koje je danas milijunsko. Zagreb je grad u koji se može ući kroz zaštićeno područje – Park prirode Medvednicu.

Razloge dolaska na Medvednicu vremena su mijenjala. Nekoć su preko Medvednice zagorski težaci nosili plodove svog rada na zagrebački plac, dok je danas Medvednica odmorište i zeleni izvor snage svima, a ponajviše gradskim ljudima.

U „klimi bukve“ – kakva vlada na Medvednici – moguć je istinski doživljaj razlike svih godišnjih doba. Gole ili snijegom pokrivene zime. Zeleno svježeg proljeća. U zelenilu dozrelog ljeta. Najsnažnijih boja jeseni u šumskom buketu. Sve su to impresivne medvedničke mijene u bojama.

U Parku živi 91 strogo zaštićena biljna vrsta. Među strogo zaštićenima je i tisa (Taxus baccata), koja je na izvornim staništima u Europi pred izumiranjem. Na Medvednici ne samo da se mogu vidjeti pojedinačna stabla tise, već i cijela šuma tise i lipe. Osobito je impresivna ona na lokaciji Krumpirište, stara više od tisuću godina. Postoji vjerovanje da rijetko drvo tise ima velike moći, što se ogleda i u suvremenoj fantastičnoj literaturi. Zli čarobnjak Voldemort iz serijala knjiga o dječaku Harryju Potteru ima čarobni štapić napravljen od tisovine.

Biljni pokrov Medvednice najvećim su dijelom očuvane i vrlo različite šumske zajednice zbog razvedenosti reljefa i različitih geoloških podloga i tipova tla. Podnožje planine pokrivaju šuma hrasta kitnjaka i grabove šume koje okružuju planinu. Tu su i šume pitomog kestena i bukove šume. Iznad 800 metara visine dolazi se do panonskih šuma bukve i jele. U hladnim i vlažnim udolinama šume su gorskog javora i jasena. Na južnim padinama planine nalaze se šume hrasta medunca i crnog jasena kao i šuma hrasta kitnjaka s crnim grahorom. Nevjerojatna je raznolikost šume na Medvednici i upravo je ona razlog da je 1963. godine proglašeno čak osam posebnih rezervata šumske vegetacije u kojima je zadaća upravljanje održavanjem prirodne ravnoteže.

Životinjski svijet nekoć je bio daleko raznolikiji. Samo ime planine izgovara svoju povijest. No, medvjedi već stoljećima ne žive na Medvednici. Urbanizacija je uzrok nestanka i drugih životinjskih vrsta: risa, vuka, jelena, tetrijeba i vidre. Da su oni itekako bili prisutni, dokazuju i imena okolnih sela i predjela: Medvedski breg, Vučja jama, Vukov dol ili Risovo polje.

Planina koja se vidi s gotovo svakog gradskog prozora koji gleda na sjever stanište je malih životinja, glodavaca, ali i velikih papkara kao što su srna i divlja svinja. Ima i manjih zvijeri poput divlje mačke, lisice, kune i lasice. One su pravi noćni lovci Medvednice. Posebni stanari Medvednice su šišmiši. Tu ih je u Parku 24 vrste, od kojih je 7 na popisu vrsta Natura 2000, a jedna je nacionalno važna. Njihov su dom špilje, napušteni rudnici, kamenolomi, duplje drveća i potkrovlja kuća. U jednoj noći jedan šišmiš pojede do šestotinjak komaraca. Njihova korist uvelike premašuje mitove koji ih znaju koštati života jer ih se ljudi boje.

Medvednička špilja Veternica okamenjena je povijest. U njoj je zabilježen život prije 45 000 godina kada je bila sklonište neandertalcima, a danas u njoj obitavaju upravo šišmiši.

Geolozi obožavaju Medvednicu. Njezine su stijene dijelom nastale na dnu davno isparenih mora. Geološki ona je stara dama koja je kroz vrijeme izmijenila mnoga lica. U stijenama Medvednice pronađeni su fosili morskih organizama. Glavni trup planine izgrađen je od metamorfnih stijena među kojima se ističe zeleni škriljavac. Taj je kamen postao svojevrsnim simbolom Medvednice te krasi pročelja mnogih medvedničkih objekata među kojima i Tomislavova doma.

Pokušao je naš Maki nešto popiti u Hunjki, no kao i neki drugi domovi koji su koncipirani, nažalost, samo za ljude koji rade od ponedjeljka do petka pa vikendom planinare i hodaju po bregima, prilagođavaju radno vrijeme administrativnom radnom vremenu. Kao da nitko ne radi u smjenama, kao da nitko ne bi šetao i uživao u prirodi, a kasnije i okrjepi u nekakav utorak, srijedu ili neki drugi dan osim subote i nedjelje. Zato smo i mijenjali planove za prolaz Medvednice, jer Puntijarka ne prima ljude na noćenje, kao niti Glavica. Pregled svih 13 domova i objekata na Medvednici lijepo je ne tako davno prikazao portal punkufer, no nažalost, da biste bili sigurni da netko stvarno radi, morate se informirati direktno na objavljene brojeve, ako vam se na iste netko javi. Više pročitajte ovdje.

Kako god, nakon promjene planova i odustajanja od Puntijarke i Glavice, našli smo Makiju smještaj u PD Runolist, čije fotografije i divan okoliš možete vidjeti na gornjim fotografijama, kao i mladu gazdaricu Petru (na fotografiji sa Makijem, naravno), koja, po njezinim riječima, boravi gore od rođenja i bilo je logično da polako preuzme posao.

Planinarski dom “Runolist” sagradilo je 1936. godine Planinarsko društvo “Runolist” prema projektu arhitekta Vladimira Streka. Dvokatni objekt planinarskog doma skladno je uklopljen u ambijent šume, prilagođen konfiguraciji terena s očuvanim panoramskim vizurama. Zbog izrazitih arhitektonskih karakteristika koje proizlaze iz tradicionalnih i modernih konstruktivno‐oblikovnih načela ovaj planinarski dom je vrijedno ostvarenje hrvatske moderne arhitekture te je službeno zaštićen kao kulturno dobro (Z-2388).

Do doma se dolazi planinarskom stazom 16, a dom se nalazi na 836 m nadmorske visine. Relativno je blizu glavne Sljemenske ceste i do njega je također uređen makadamski put pa se može doći i autom. U blizini doma (udaljeno oko 10 minuta hoda), ispod stijene zvane Šumarev grob, nalazi se izvor u stijeni odakle ima još desetak minuta strmijeg uspona do Planinarskog doma “Puntijarka”. Ovaj planinarski dom je i Školski objekt Saveza gorskih vodiča Hrvatske (SGVHR) i Planinarskog saveza Zagreba koji objektom i upravlja. Kuriozitet ovog doma je to da ima bežičnu mrežu (WiFi) koja se besplatno nudi korisnicima doma i radi, provjereno!

Jutros je Maki krenuo iz svojeg ugodnog prenoćišta nešto kasnije nego je planirao put samog vrha, Sljemena i kasnije prema Kustošiji, no o tome ćemo pisati sljedeći puta.

ZO