Ljeto u Samoboru…bez Makija, on je na putu

41. dan, petak: Samobor – PD Žitnica, Japetić

Naš grad trenutno živi lijepu, outdoor, vrtnu manifestaciju Ljeto u Samoboru, prvenstveno zahvaljujući angažmanu Turističke zajednice Samobora, kojoj je na čelu direktorica Martina Paladina. Sve završava sutra sa koncertom grupe Pavel, no naš Maki to neće gledati, jer jučer ujutro ispraćen je od strane svog kriznog stožera, članova koji su mogli biti prisutni. No, kako je sve oko njega spontano i uvijek puno nekih priča, naš sastanak u 9:00 na glavnom gradskom trgu, već je “snimljen” sa glavnog gradskog balkona, onog gdje je od nedavno nova gradonačelnica, no punih 12 godina bio je Krešo Beljak i njegovi zamjenici Željko i Sanja. Zašto njih spominjem, zato što su značajno doprinjeli realizaciji ovog cijelog projekta sponzorstvom koje je Grad dodjelio za Makijev put. I tako se vraćamo na balkon sa kojeg je Makija vidjela Petra Aralica, vrijedna voditeljica Referade za odnose s javnošću i informatičke poslove. Naša Petra je toliko dobra učinila za grad, za naš Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor, kao i za mnoge manifestacije poput Velika srca trče i Noćnu utrku grada Samobora. Pitala me dan ranije o terminu kada Maki napušta Samobor i uspjela ga je uloviti.

Kako smo planirali, a bili smo vezani i terminom kada smo morali biti na Vugrinšćaku, krenuli smo Maki, Zvonko M., Milan i ja, prema našem Vungriju, preko starog drvenog mosta kod Lavice, i Muzeja iza kojeg je dvorište manifestacije sa početka priče. I tada je krenulo: prvo je sreo Đanija Stipaničeva, za one koji ne znaju, poznati je kazališni tenor – bariton, zvijezda domaćih rock opera i mjuzikala, široj javnosti poznat po svojim vokalnim sposobnostima i kazališnim angažmanima.

Onda smo u dvorištu zatekli Martinu sa naslovne fotografije kako sa Ivanom sređuje detalje da sve bude savršeno u našem gradskom ljetnom dvorištu, nekoliko desetaka metara dalje sreli smo mladu trenericu iz našeg Kluba, Nolu, koja se vraćala sa jutarnjeg treninga plivanja. I tako smo već lagano bili zabrinuti da ne zakasnimo na zakazani termin, no srećom stigli smo i fotografije iz njemačkog drona su također uspjele, kao i cijeli set pozdravnih fotografija prije nego je Maki krenuo ozbiljno hodati prema Čudomerščaku, Gregurić Bregu, Palačniku i konačno Velikom Dolu, kao prvoj stanici na usponu do Japetića.

Planinarski dom Ivica Sudnik na Velikom dolu sagradili su 1963. članovi HPD-a Japetić na temeljima predratne kuće Ski-kluba Zagreb. To je velika katnica s balkonima, dvije blagovaonice i kuhinjom u prizemlju te spavaonicama u potkrovlju. Pokraj doma je nedovršena zidana nadogradnja koja može poslužiti kao zaklon od kiše kad je dom zatvoren. Maki je stigao malo prerano za petak, sjeo na klupu pored doma i odmarao na suncu, kada su Marijana koja je voditeljica doma i njen suprug Sanjin stigli ranije, pokositi i srediti neke stvari prije otvaranja. Popričali su sa Makijem, počastili ga i čak je Marijana obećala da će njihova ekipica organizirati neku dionicu da odhodaju sa njim. Nastavio je hodati iznad doma, hrptom prema stazi koja vodi nizbrdo prema staroj, sada ugašenoj planinarskoj kući Šoićeva kuća, za koju nas sve veže toliko lijepih uspomena.

Uslijedio je uspon, kako kaže Maki, novim, užarenim i smrdljivim po katranu asfaltom kroz selo prema poznatom prilazu samom Japetiću, za koje je potrebno savladati uspon preko Velikih vrata. Tako mu je savjetovano, a on je mašina, ispuni sve zadano. Japetić je inače najviši vrh Samoborskog gorja i o njemu i o gorju smo pisali kada smo imali treninge prije polaska. Možete to naći u starijim objavama.

Planinarski dom Žitnica na Japetiću (815 m) sagradilo je HPD “Jastrebarsko” između 1951. i 1955. na vrhu livade zvanoj Žitnica. Dom ima prostranu blagovaonicu, kuhinju, terasu i 3 sobe sa ukupno 21 ležajem. Opskrbljen je hranom i pićem. Otvoren je petak popodne, subotu, nedjelju, praznicima/blagdanima i prema dogovoru. Do doma vodi makadamska cesta iz Svete Jane. U domu se nalazi kontrolni žig obilaznice 4 godišnja doba na Japetiću, Karlovačke obilaznice i Kružnog planinarskog puta kroz Samoborsko gorje. Nudi se mogućnost kupnje planinarske literature – knjiga, dnevnika i planinarskih karti Samoborskog i Žumberačkog gorja.

Smjestio se naš Maki tamo rano popodne čim je stigao i nastavio sa svojom promocijom Samobora i lijepe naše. Netko je lijepo rekao da je on pravi ambasador Samobora. Tako je sreo tamo i jednog, kako on kaže, zanimljivog lika imena Karim, ali nije Benzema, iako je Palestinskog podrjetla, majka mu je Hrvatica i tečno govori naš jezik. Voli planinariti i prati CLDT i Makijev put i sve zna o tome.

Tako je Maki odmarao kada mu je stigao posjet. Naime spontano smo se dogovorili da ga još jednom pozdravimo s obzirom da ga ruta više neće voditi blizu našeg grada, sada ide prema Zapadu i Savudriji, a kasnije prema Jugu, dugom Via Adriaticom, gdje možda sretne i Brunu Šimlešu, koji ide dio do Knina u kolovozu. Obilježili smo to na omiljenom mjestu za fotografiranje jednog Marka iz Jaske, a poslikao se i sa svojim domaćicama iz PD Žitnica. I tako je priveo dan kraju.

42. dan, subota: PD Japetić – Dol (Draganić)

Kratko i o današnjem danu. Cilj je bio spust trasom kratke staze Zimske lige AK Jastreb 99, do Vinarije Kolarić. Kako god okrenete, uspon ili spust, tih nešto manje od tri kilometra je vrlo zahtjevno, no nakon pola puta dolazi se do jedne šume koja kao da je stara nekoliko miliona godina i uvijek pomislim da će i pripadajući stanovnici izroniti iza nekog od stoljetnih stabala. Melem za um i dušu. A melem je Makiju bilo i kada je slušajući savjet, povukao malo uzbrdo cesticom do restorana Šumski dvor, Vinarije Kolarić. Legenda govori kako je vino Kolarićevih teklo onoga dana kad je Jastrebarsko dobilo status “slobodnoga kraljevskog trgovišta”. Od tog vremena pa sve do danas radilo se, napredovalo, ustrajalo… i utiralo put generacijama koje će implementirati tradiciju, iskustvo i znanje u savršenstvo vina. Makija je i opet gazdarica Jasmina počastila, kao i Marijana na Velikom Dolu i mogao je krenuti dalje.

Trebao je Maki danas hodati do Dola, nešto sjevernijom trasom, koja u konačnici vodi do Krašića i Ozlja, gdje će stići sutra, no negdje u srazu sa tehnologijom i aplikacijom koju koristi, izgubio je Maki, krivo skrenuo i napravio neke dodatne kilometre. Kako god, nazvao je svojeg domaćina za danas i sljedeća dva dana, Nikolu Bakarića i on je sve odmah shvatio i došao po našeg putnika. Sutra će normalno nastaviti iz Dola.

Zanimljivo je kako je upoznao Nikolu. Naime i on, kao i Maki, planinari sa HPD Japetić, te je sudjelovao u organizaciji i vođenju sekcije mladih planinara, koje su vodili na Alan, gdje će u velebitskoj avanturi proći i naš Maki nekada u kolovozu. Tamo su se upoznali, Maki je bio sa gitarom, a dalje je sve legenda, bilo je dobro i veselo i prijateljstvo traje i dalje, tako da kada je Maki kontaktirao Nikolu za pomoć oko logistike u okolici Ozlja, gdje Nikola živi sa obitelji, to je već bilo rješeno. Detalje smo “ispeglali” u Starsu u onom jedinom danu odmora i Maki sada samo treba nakon pripreme večer prije, svaki sljedeći dan odhodati to što je nacrtano, nikako drugačije.

Idemo dalje!

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s