47. dan, četvrtak: Severin na Kupi – Vrbovsko

Odlučili smo opet napraviti izlet u Gorski Kotar i malo razveseliti Makija kojem nije lako kroz ovo prekrasno, ali uglavnom pusto i rjetko naseljeno područje lijepe naše. Možemo to mjeriti po mnogim pokazateljima, no onaj koji je bitan za nekoga tko hoda iz dana u dan po 16 kilometara u prosjeku već gotovo sedam tjedana je postojanje i raspored mjesta za okrjepu na putu. Bila to gostionica ili mjesna trgovina, no njih na nekadašnjoj najprometnijoj cesti prema našem lijepom plavom moru u ovom zelenom prostranstvu jednostavno nema. Tako se uspinjao Maki od Severina na Kupi sa 240 na 460 m/nm na koliko je Vrbovsko, prošavši kroz Močile, Nadvučnik i Stubicu i ništa, ničega, samo tu i tamo redovi rijetko naseljenih kuća.

Pogledi su prekrasni, tako je nekoliko kilometara pred kraj dvanaestak kilometara dugačke dionice pred sobom ugledao i znameniti Klek. Klek je istaknuti stjenoviti vrh na istočnom rubu masiva Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Visok je 1.182 metra. Ima oblik 3-4 km dugog hrpta smjera sjeverozapad-jugoistok, koji je od podnožja pa do bila pokriven šumskim plaštem, dok se oko podnožja planine prostiru široke livade.

S koje god mu se strane prilazi, Klek pokazuje drugo obličje, ali pogled odasvud privlači njegova okomita, 200 m visoka stijena. Gledan s juga doimlje se kao usnuli div, kojemu su stijene Klečice noge, a vršna stijena glava, prema narodnoj predaji, vrh Klek je sijelo vještica, koje su svojevrstan simbol Kleka i Ogulina. Maki je prilazio sa sjevera pa je i sam izgled varao i nismo bili sigurni ako vidi baš Klek ili nešto udaljenije Samarske i Bijele Stijene. Sam vrh Klek je kamena glavica promjera desetak metara, povrh stjenovitih okomica. S vrha je lijep vidik prema Bjelolasici, Risnjaku, Ogulinu i jezeru Sabljaci, a za lijepih dana vide se i Alpe.

Stigao je do Vrbovskog iza podneva, mi smo još vozili našu prekrasnu rutu do Brod Moravica i nazad, smjestio se blizu mjesne crkve i napokon došao do okrjepe.

Grad Vrbovsko zauzima krajnji istočni dio Gorskog kotara, obuhvaća 65 naselja. Prostor Grada Vrbovskog obuhvaća površinu od 280 km² ili 7,80% teritorija Primorsko-goranske županije i po veličini dijeli drugo mjesto sa Gradom Čabrom od 36 gradova i općina u Županiji te ima 5.076 stanovnika.

Na sjeveru je odijeljen od Republike Slovenije trajnom povijesnom granicom dolinom goranskog dijela rijeke Kupe. Ova granica na istočnoj strani se nastavlja područjem Zdihovo, Liplje i presijeca dolinu rijeke Dobre nedaleko Ljubošine. Zapadna granica prolazi od sutjeske rijeke Kupe kod Radočaja, zaobilazi Razdrto, pa između Koristnika Velikog (592 m) i Paleža (902 m) presijeca željezničku prugu u dolinskom proširenju rijeke Dobre, nastavlja se na Lužac i izbija na područje Jablan – Sušica. Južna međa Grada reljefno je najviša i prolazi vrhovima višim od 1000 m. Šumovitošću i visinom ističu se Debela kosa (1289 m), Bukovica (1253 m), Mirkovica (1283 m), Smolnik (1219 m). Odavde prema istoku granica se nastavlja bilom Kosice (722), sljemenima Lumbarde (632 m), te izbijanjem na dolinu Dobre zaokružuje područje Grada Vrbovskog.

Prvi pisani izvori iz povijesti Vrbovskog i okolnih naselja nalaze se u crkvenim ispravama od sredine 15. stoljeća. Tri najveća naselja Lukovdol, Moravice i Vrbovsko prvi put se spominju u ispravi iz 1481 godine. U ovoj ispravi spominju se i Frankopani kao vlasnici i gospodari ovog kraja. Treći povijesni izvor vezan je Modrušku urbar iz 1486. godine u kojem se spominju Vrbovski kraj, Gomirje i Lukovdol.

Početkom 16. stoljeća zbog turskog pustošenja Gorskim kotarom staro stanovništvo Gomirja, Vrbovskog i Moravica gotovo je nestalo. Stanovništvo se mijenja. Radi obrane od Turaka krajiške vlasti od 1599. godine u nekoliko navrata iz Bosne, Like i Sjeverne Dalmacije dovode pravoslavno stanovništvo srpske narodnosti. U Vrbovsko i uz Karolinsku cestu tijekom 18. stoljeća doseljavaju se mnoge nove obitelji iz Primorja, Kranjske i Češće. Danas na području Grada Vrbovskog živi 57% Hrvata, 36% Srba, a 7% su stanovnici ostalih nacionalnosti.

Za povijest Vrbovskog osobito je značajna povelja kojom Josip II 1785. godine izdvaja Vrbovsko iz neposredne strukture vlastelinstva i dodjeljuje mu položaj povlaštenog kraljevskog trgovišta. Tom poveljom Vrbovsko je dobilo gradsku samoupravu, gradski magistrat i sud., a nekadašnji kmetovi trgovačke gospoštije postali su slobodni građani kraljevskog trgovišta.

Nakon ukidanja vojne krajine ovaj prostor od 1886. godine pripada Županiji Modruš. Današnji oblik i ustroj Grada Vrbovskog započeo je 1962. godine kada su se općine Vrbovsko, Severin i Moravice ujedinile u jedinstvenu općinu. Općina Vrbovsko 1997. godine temeljem Zakona o područjima županija, gradova i općina dobiva status Grada.

Nakon prve okrjepe, stigli smo i mi i otišli smo svi zajedno do prekrasno uređenog Restorana Kamačnik. Zanimljiva je priča oko ovog restorana i obližnjeg planinarskog doma istog imena. Isti je čovjek dobio ugovore za oba objekta. U ime Komunalca Vrbovsko Stefani Jadro Štefančić i Nikolina Osojnički potpisale su ugovor s Draženom Nikolićem, izvršnim direktorom tvrtke Jarun ideja o petogodišnjem zakupu restorana i Planinarskog doma Kamačnik.

Komentirajući pak potpisivanje ugovora o petogodišnjem iznajmljivanju restorana i Planinarskog doma Kamačnik, gradonačelnik Mufić podsjetio je kako su tijekom nekoliko posljednjih godina Grad i Komunalac Vrbovsko uložili oko 6 milijuna kuna (obnova rada restorana, uređenje pješačkih staza, kupnja zemljišta za skijalište i objekta Planinarskog doma…), a cilj davanja u najam restorana i PD-a je daljni razvoj turizma i ugostiteljstva: »Drago nam je što je na natječaj stigla kvalitetna i poznata firma koja će, vjerujemo, razviti ovo što smo mi do sada radili, a Grad Vrbovsko i Komunalac nastojat će, ako to bude potrebno, pomoći«, rekao je gradonačelnik Mufić, dok je izvršni direktor Jarun ideje Dražen Nikolić najavio da restoran s radom počinje odmah te da će na početku u njemu raditi njihova uigrana ekipa od 11 ljudi, a potom im je cilj zapošljavanje i domicilnog stanovništva.

Druželjubivi i očito poduzetni Dražen sjedio je sa nama na ručku, pokazao nam buduće projekte i planove, a Makija počastio noćenjem u obližnjem planinarskom domu. Kakav domaćin! Posjetiteljska infrastruktura izletišta Kamačnik  obogaćena je  šetnicom  koja kroz kanjon spaja izletište s Planinarskim domom „Kamačanik“ . Prekrasna šetnica duga je 981 m , odvaja se 60 m nakon prvog mosta u Kamačniku  i vodi  do sela Vujnovići . „Planinarski dom“ raspolaže s 30 postelja i konferencijskom salom sa 60 sjedećih mjesta.

Recimo još za kraj da se nedaleko doma nalazi i novouređeno sanjkalište. Mini skijalište s malom vučnicom od 200 metara, smješteno u naselju Vujnovići u blizini centra Vrbovskog. Skijalište sa sanjkalištem posebno je prikladno za djecu i skijaše početnike. Ljubitelji sanjkanja i skijanja mogu uživati na snijegu i biti smješteni u Planinarskom domu Kamačnik ili u nekom od drugih smještajnih kapaciteta na području grada Vrbovskog.

ZO