Još dva koraka i eto Makija preko Risnjaka na Platku!

Sve dva po dva, dva po dva, preskače Maki korake, nema dane odmora, već naprotiv, donosi prijedloge i odluke da smanji broj dana na svom, sada već potpuno jedinstvenom Makijevom putu, koji ima neke osnove i dodirne točke sa originalnim, zacijelo je cilj isti, proći sve najisturenije točke Hrvatske pješice, no nitko, ponavljam NITKO ne upoznaje toliko ljudi kao Maki i ne stiče toliko novih poznanika i prijatelja. A to i je jedan od njegovih glavnih ciljeva, proći lijepu našu i upoznati bolje tu divnu zemlju i njezine ljude. O promjenama na ruti koje slijede, jer su odlučene danas, nešto kasnije, no dužni smo priču za dva protekla dana, ne računajući danas, pa krenimo redom…

50. dan, nedjelja: Delnice – Crni Lug

I dok ste vi, nadam se, čitali novi tjedni nastavak na Blogosferi Večernjeg lista, Maki je već gazio iz svoje baze u Delnicama, gdje se smjestio kod preljubazne gazdarice Tatjane iznad cafe bara Centar, kroz Kovačeve vode, prekrasne šume na sjeverozapadu Delnica, gdje vodi šumski put do asfaltirane ceste prema Crnom Lugu, koji je bio cilj nedjeljnog hodanja.

To je zbilja prekrasna ruta, mogu potvrditi iz vlastitog iskustva, jer smo tuda prošli biciklima prošle godine na jednom od naših izleta. Izbio je na cestu D32 koja vodi od Delnica do Crnog Luga i istom nastavio skroz do središta tog pitoresknog mjesta u srcu Gorskog kotara. Zanimljivo za Crni Lug je da se nalazi na bijeloj liniji Via Dinarice. Crni Lug je zimi bijelo, a ljeti cvjetno ishodište za Nacionalni park Risnjak. Nalazi se na nadmorskoj visini od 726 m i iako je tipično gorskokotarsko selo, ovdje više nego drugdje dolazi do izražaja očuvanost izvorne goranske arhitekture i tradicionalnih materijala. Tako je i u okolnim manjim selima koja odišu duhom prošlosti. Upravo u okrilju još očuvanih starih zanata u ovom kraju, kao što je npr. Košarštvo u selu Razloge, smjestila se Uprava Nacionalnog parka Risnjak i to u “selu šindre” – Bijeloj Vodici. Ovdje je šindra vidljiva na svakom koraku. Još u kraju ima starih majstora koji vladaju umijećem kalanja jelovine iz koje se na taj način dobiva šindra – tradicionalan drveni pokrivač za krovišta i zidove. U čistoći i urednosti Crnog Luga i Malog Sela, njihovim cvjetnim gredicama i pokošenim livadama očituje se kulturno blago ovdašnjih ljudi, na koje je tako snažno utjecala prirodna sredina te kontrast okolnih tamnih crnogoričnih šuma, po kojima je Crni Lug i dobio ime. Drugačije od ostalih, i crnoluške maškare, Pesniki, idealno se uklapaju u tamne šume okolice noseći tračak mistike u izgledu svojih maski i odora, a veselje u kapama. Svojim štapovima i zvoncima već stoljećima udaraju ritam kojim se njihova bizarnost, nasreću, otire zaboravu.

Upravo u centru ovog predivnog mjesta, naravno na okrjepi u bertiji, kako on kaže, Maki je sreo vlasnicu caffe bara Lug, Kaju, koja mu nije dala platiti niti jedno piće, niti u nedjelju, a niti kavu dan kasnije kada je sa mladom informatoricom u NP Risnjak, Dunjom, krenuo put vrha. O tome u sljedećem danu. Sam caffe bar je nezaobilazna stanica prolaznicima kao i lokalnom stanovništvu. Nudi preko 20 vrsta piva kako domaće tako i strane proiozvodnje i to po pristupačnim cijenama.

Nakon okrjepe i nakon što je Igor, vjerni Makijev anđeo u Delnicama stigao da ga preveze natrag u bazu u centar Delnica, otišli su obilaznim putem, da Maki vidi i Lokve. Lokvarsko jezero odlično je mjesto na kojemu možete provesti vikend ili više dana u kućici za odmor. Mir, tišina, privatnost, priroda… I izolacija!

Mnogi ga još pamte pod starijim imenom, Omladinsko jezero. Naziv je dobilo po graditeljima i graditeljicama brane tijekom omladinskih radnih akcija u bivšoj Jugoslaviji. Čak 27.000 mladih sudjelovalo je u gradnji od 1952. do 1955. godine – ovdje se živjelo, (g)radilo, zaljubljivalo… A stiglo se obaviti posao i prije roka.

Umjetno Lokvarsko jezero stvoreno je na mjestu nekadašnjeg naselja Srednji Jarak, čiji su se stanovnici morali iseliti. Kada je podignuta brana na rijeci Lokvarkipotopljena je dolina s desecima kuća, gostionicom, kapelicom te čak trima pilanama. Jezero vrvi klenom, šaranom i pastrvama, a legendarna je priča iz 1968. godine o najvećoj potočnoj pastrvi na svijetu – bila je dulja od metra, a teška oko 25 kilograma! Prije osam godina ulovljena je i štuka od 16 kila, no lokalna turistička zajednica poručuje da se ne plašite kupanja u jezeru: nisu osvetoljubive i ne napadaju ljude.

Kada se razina vode spusti, vidljiv je stari kameni Carev most, a impresivan je prizor i nakon potpunog pražnjenja jezera.

Tijekom remonta hidroopreme jezero se prazni i za sobom ostavlja pustoš kao s drugog planeta. Da sve bude sablasnije, ožive ostaci nekadašnjih kamenih kuća, potopljenih nakon gradnje brane. Ako je to nešto što vas zanima – sljedeće isušivanje jezera treba se odviti tijekom ove godine.

51. dan, ponedjeljak: Crni lug – Risnjak – Platak

Rekao sam u uvodu da Maki ne uzima dane odmora, gazi kao stroj, svaki dan siguran broj kilometara, niti previše, niti premalo, ovisno o usponu i vremenskim prilikama, ili društvenim prilikama prethodnoga dana. Ponedjeljak je prije svega bio namjenjen da se oprosti rano ujutro od svoje dobre domaćice proteklih tri dana, Tatjane, koja ga je ugostila u centru Delnica u svojim sobama Centar i pripadajućem caffeu. Za našeg putnika namjernika složila je i prikladnu cijenu, daleko ispod tržišne i na tome joj veliko hvala, jer možete pretpostaviti da osim logistički i fizički ovakav projekt ima i vrlo zahtjevnu financijsku konstrukciju, pogotovo ako se realizira na ovakav drušveno-urbani način kao što to radi naš junak. Podatke za donacije možete naći na našim stranicama. Hvala!

Po Makija je došao otac mojeg rođaka Igora, Stjepan, za prijatelje Štef, prekaljeni hrvatski borac i vrsni penzionirani pirotehničar. Nemirnog duha kao i Maki, bilo mu je interesantno ispratiti Makija do Crnog luga. Tamo se Maki, nakon ponovno besplatne juatrnje kave kod Kaje, trebao točno u 8:00 naći sa mladom Dunjom Z. kojoj je struka šumarstvo, i vrlo je logično da je za ovu sezonu odabrala bolje upoznati jedan od naših nacionalnih parkova, i tako je zapošljena kao stručni referent – informator, prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu Javne ustanove “Nacionalni park Risnjak”. Ona je inzistirala na ranom polasku, no, s obzirom da je nedavno razbila mobitel, nije imala budilicu i prespala je…probudilo ju je Makijevo dozivanje sa druge strane ulice, jer pansion u kojem je smještena je u sastavu centra mjesta. Kako god, krenuli su i tu dolazimo do ubrzanja…naime, odluka je da se ne ide samo do Schlosserovog doma ispod Velikog Risnjaka (1528 m/nm), gdje je trebao prespavati, nego da nakon odmora nastave i do PD Sušak, ispod Velikog doma Platak. Dodatnih 6 kilometara sa 300-400 metara spusta nakon 800-900 uspona, Horvatovom stazom do Medvjeđih vrata pa gore.

Nacionalni park Risnjak nalazi se u Gorskom kotaru, najšumovitijem području zapadne Hrvatske, površinom od 63,5 km²  zauzima središnji dio masiva Risnjaka i Snježnika te gornji tok rijeke Kupe s izvorišnim dijelom. Zračna udaljenost od vrha Velikog Risnjaka (1528m) do mora iznosi 15 km, a od izvora Kupe (321m) 8 km. Dakle, na samo 23 km zračne udaljenosti vladaju izrazite klimatske razlike. To je ono po čemu se ističe Risnjak, planina koja nadvisuje sva područja između kopna i mora što su pripala Nacionalnom parku.

Područje Nacionalnog parka Risnjak pripada Dinarskom sustavu koji se pruža od istočnih Alpa pa do Šarsko-pindskog gorja,  dio je područja koje spaja Alpe i Dinaride. Preko masiva Risnjaka i Snježnika prolazile su velike migracije alpskih, artičkih i borealnih vrsta u smjeru jugoistoka, ali se na ovim planinama sačuvala bitno različita vegetacija od okolnog područja.

Najviši zapadni i sjeverozapadni dio obuhvaćaju vrhovi masiva Risnjaka i Snježnika, središnji i jugoistočni dio obuhvaća krška zaravan, a sjeverni dolina rijeke Kupe s bujičnim vodotocima Krašićevica i Sušica.

Na cijelom području dominira hrbat Risnjaka, koji je približno dinarskog smjera pružanja (SSZ-JJI). Najviši vrh Veliki Risnjak (1 528) ujedno je i najviša kota zapadnog dijela Gorskog kotara. Sjeverni Mali Risnjak (1 428) i južni Mali Risnjak   (1 446) također su dominantni vrhovi na hrptu Risnjaka. Pored njih, susreće se cijeli splet vrhova viših od 1 400 metara.

Na prostoru Nacionalnog parka Risnjak, prema popisu stanovništva iz 2001. godine, živi samo 61 stanovnik u nekoliko sela, koja su dodana prostoru Nacionalnog parka 1997. godine (u usporedbi s 82 stanovnika na istom području u 1991.). Neka sela su u potpunosti napuštena.

Samo u jednom selu (Podgrič) živi 20 stanovnika, dok su ostala sela i zaseoci nastanjena  manjim brojem staračkog stanovništva.

Planinarski dom Josip Schlosser Klekovski podno samog vrha Risnjaka raspolaže sa 43 lezaja.

I tako su za nekih 5-6 sati hoda Dunja i Maki stigli do manjeg Planinarskog doma Sušak, gdje je Maki i prespavao sa ponedjeljka na utorak. Gazda Brko (Brkić), nije htio čuti da naplati spavanje za našeg hodača, a niti jutarnju kavu prije nego se krenuo spuštati prema Grobničkom polju, Sobolima i Podhumu, gdje je sada već pridruženi član našeg stožera, Nikola uspio naći povoljno spavanje, no o tome u sljedećem nastavku, morate nešto i željeti da vam bude veći gušt čitati. Naslovnu fotografiju i ove posljednje za danas snimila je Dunja, koja je već u prvom tjednu svog boravka u NP Risnjak uspjela vidjeti mamu medvjedicu, koja navodno čuva tri mlada medvjedića. Pjevala je i trčala kao i do tada i nitko se nikoga nije prepao. Respekt!

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s