S obzirom da smo ušli u najjači period ljetnih odmora i odsustva ljudi sa posla i društvenih mreža u svrhu odmaka, a i radi smatranja da čovjek nešto veselije dočeka ako dovoljno dugo želi, prešli smo na mod objava u trodnevnim ili dvodnevnim terminima., odnosno tri puta tjedno, što se poklapa i sa objavom jednom tjedno na Blogosferi Večernjeg lista, za koju je potrebna priprema, odabir i obrada fotografija. U svaku tjednu priču ulaze dani od prethodnog petka do aktualnog četvrtka, sve se priprema petkom, podiže na server i onda po izboru urednice i našom odlukom, podiže javno nedjeljom. Tako smo krenuli prije 7 tjedana pa tako i nastavljamo. U trenutku dok pripremamo ovu objavu, naš Maki korača negdje između Kastva iz kojeg se jutros javio sa opet zanimljivom pričom i Veprinca, koji je današnji cilj, kako bi spremno sutra napao Učku, preko Poklona. Krenimo od utorka…

52. dan, utorak: Platak (PD Sušak) – Soboli (Podhum)

Nakon jutarnje kavice sa Brkom, upraviteljom planinarskog doma, u kojem je opet odlukom domaćina naš hodač boravio bez naknade, na čemu smo neizmjerno zahvalni i u ime cijelog tima, bio je spreman za spust do Grobničkog polja, sa malim sportskim aerodromom i poznatim autodromom. Inače, mali dom Platak, odnosno Planinarski dom Sušak nalazi se na 1127m nadmorske visine svega 30-tak km od Rijeke. Dom je prostrana jednokatnica kapaciteta 60 kreveta i restoranskim djelom 96 sjedećih mjesta. Sve su sobe smještene na katu gdje se nalazi i zajednički sanitarni čvor koji je podijeljen na muški i ženski.

Ispred doma se nalazi asfaltirani parking cca 40 parkirnih mjesta, a cesta do doma je tijekom cijele zimske sezone očišćena i prohodna. Dom je također polazište mnogih planinarskih staza kao što su one na Risnjak, Sljeme, Snježnik i Guslica. Mali dom je otvoren svakodnevno od 08-22 h te ima širok asortiman ponude od kojih izdvajamo domaće njoke sa gulašom od divljači, razne maneštre, pljeskavice i ćevape naše recepture te štrudle i dnevne kolače po pristupačnim cijenama. Platak je vrlo uređeno, posjećeno i omiljeno izletište ljudi iz grada koji teče, nešto kao što je Sljeme i Medvednica stanovnicima glavnog grada.

Započevši spuštanje sa Platka, sa još jedne planine preko 1000 metara koju je rješio nakon Ivanščice, Medvednice, i Japetića nešto nižeg od ovog društva, zatim Risnjaka sa preko 1500 mnv, došao je red na jedno zanimljivo polje koje je vidio prema zapadu odmah nakon započinjanja spusta. Kažu učeni ljudi iz Hrvatske online enciklopedije: Grobničko polje, polje u kršu sjeverno od Rijeke; oko 20 km²; dugo je 6 km, široko do 4 km. Uzvisina Hum (395 m) dijeli ga na dva dijela. Istočni je viši (302 m) i neplodan (eksploatacija pleistocenskog šljunka), a zapadni niži (293 m), plodan i naseljen (Grobnik, Podhum, Dražice, Jelenje, Podkilavac i dr.). Na polju je šport. zračna luka i automotodrom. Ist. dijelom polja prolazi autocesta Zagreb–Rijeka. – Ostatci liburnijskoga limesa na brijegu Rebru i lokalitetu Na Dračišću ispod Bele Peše iz antičkoga doba te ostatci utvrda, po rubnim dijelovima polja, iz srednjega vijeka (brdo Straža kraj Grobnika, Majur, Gradišće na brdu Siljevice iznad Jelenja). Prema legendi iz XVI. st., poprište bitke i pobjede nad Tatarima 1242., pa mu se ime dovodi u vezu s mnogobrojnim grobovima poginulih u toj navodnoj bitki.

Prošavši ispod auto ceste Zagreb – Rijeka (A6), i pored naplatnih kućica iza kojih je gledao na uzvisinu od 364 mnv zanimljivog imena Konj, starom cestom Lujzijanom, paralelno sa autocestom naišao je na nekada jako posjećen i poznat ugostiteljski objekt Gostiona Putniku. Kažu oni: Dozvolite da vas razmazimo i guštajte u hrvatskoj kuhinji. Naš veliki izbor odličnih lokalnih proizvoda i raznovrsnih regionalnih proizvoda ima nešto za svaki ukus. Za pravo oduševljenje brinu se naše raznovrsne kolačiće, naš svježi kruh i naše svježe palačinke između obroka ili kao desert. Više vas ništa ne sprječava da k nama dođete na slastan brunch. Nudimo vam i gratis pristup WiFi-ju kako biste tijekom boravka kod nas mogli surfati na internetu. Sve što treba jednom hodaču namjerniku kada se spusti sa Platka!

Naravno da kada je stao na okrjepu netko ga je oslovio i pozvao, njemu nepoznat čovjek. Bio je to Brane. Vrlo živopisan i zanimljiv čovjek, koji je proveo 42 godine na svim svjetskim morima i oceanima, a sada uživa sa suprugom Vesnom u obiteljskom poslu iznajmljivanja soba i apartmana u obližnjem Podhumu, malom mjestu koje je najbliže najpoznatijem hrvatskom autodromu. Kako ništa u životu nije slučajno, Brane je prepoznao Makija, zato što mu je naš novi logističar za smještaj, Nikola, našao spavanje kod gazdarice Vesne. Popili su piće i Brane ga je odvezao do Podhuma na zasluženi odmor. Tamo je upoznao i njihovu kćer Petru, kojoj je Maki predao mobitel koji je našao usput, da pokuša isti otvoriti i vratiti vlasniku. Uspjela je i našli su sretnu vlasnicu, koja je sutradan ujutro Makija i nagradila. Eto, takav je naš Maki! Naravno da Brane i Vesna nisu htjeli ništa naplatiti, jer po njegovim rječima, treba nešto društvu i vratiti, a ne samo gledati gdje da se što više uzme. Svaka čast obitelji Brcan, i ako vas put nanese na Grobničko polje možete tamo odsjesti: https://sobe-brcan.hr/.

53. dan, srijeda: Soboli – Viškovo

U sunčano jutro Brane je odvezao rano Makija do Sobola, gdje se autoput okreće jugu i prema Rijeci, a lokalnom cestom nastavljate pored mjesta Grobnik, koje gordo stoji na uzvisini iznad 400 mnv i dolazite do malog mjesta Drastin, gdje je Maki stao na prvu okrjepu svoje dionice do Viškova. Zašto Viškova, a ne Klane, pitat će se oni koji pozorno prate naše rute i planove koje izrađujemo za Makijevo hodanje. Pa razlog je jednostavan, odlučili smo odstupiti od prolazne točke Klana, koja je prijelaz iz B2 u B3 pod sekciju CLDT-a, jednostavno zato što nam se ponuđeno na dionici prema Viškovu i kasnije danas Kastvu čini daleko privlačnije i zanimljivije za Makija i za vas koji pratite i čitate. Ima se što vidjeti, a na Učku će ionako ići iz Veprinca, kao i u “originalnoj” ruti. Ionako, master goal je obići najisturenije točke, sve nacionalne i što više parkova prirode i to i činimo! Odnosno Maki hoda gdje mu nacrtamo i to radi odlično, čineći ono što on najbolje radi, a to je upoznavanje ljudi i komuniciranje sa lokalnim stanovništvom. U tome uživa i na ovom putu postaje ekspert za to! Prije nego opišemo novu epizodu na okrjepi, spomenimo da je Maki prije Drastina prešao preko mosta preko ne rijeke, nego Rječine (vidi naslovnu fotografiju)!

Rječina – Fiumara (tal.) je rijeka koja se u gradu Rijeci ulijeva u Jadransko more. Autohtoni nazivi su Ričina ili Rečina (čak.) i Fiumara (fiumanski). U Starom vijeku naziva se Tarsia flumen (od keltskog tars=kanjon, klisura). G. Kobler spominje i naziv Phlawon (kelt. riječ za manju rijeku) te otud i njem. naziv za Rijeku u XV. st. St. Veit am Plawon.

Duga je oko 19 km, korito joj je širine prosječno 9 – 16 m. Izvire iz pećine na nadmorskoj visini od 325 m ispod strme litice brda Kičeja (606 m n.m.). Do 1870. g izvirala je ispod susjednog vrha Podjavorja, no taj izvor se zatrpao zbog potresa u blizini Klane. Najveći pritoci su joj Sušica, Lužac, Zala, Zahumčica, Golubinka, Ričinica i Borovšćica no oni su uglavnom bujice i veći dio godine su suhi. Rječina velikim dijelom teče kroz strmi kanjon. U Rijeci se račva na Mrtvi kanal (staro korito) i novo korito koje je napravljeno u 19. stoljeću. Izvor Rječine se od 1915. koristi za vodoopskrbu Rijeke, a 1968. kod sela Valići izgrađena je brana za Hidroelektranu Rijeka i nastalo je istoimeno umjetno jezero.

Vratimo se sada standardnoj Makijevoj proceduri. Dođe do lokala ili kako on kaže bertije i smjesti se na neki rubni stol, pola na suncu, pola u hladu. On u hlad, a njegov teški ruksak na sunce, vadi rezervnu majicu, skida se, presvlači do tada već mokru od znoja majicu, stavlja na ruksak da se suši na suncu, a on oblači drugu, dok čeka, po mogućnosti konobaricu (preferira) da naruči prvu pivicu. Sve to posmatrao je čovjek za njemu susjednim stolom i bio zaintrigiran očito uigranom procedurom, koja je ponovljena preko stotinjak puta od polaska iz Iloka, prije 53 dana i prije 822 kilometara.

Vratimo se čovjeku koji je to promatrao. Njegovo ime će Maki saznati uskoro, za prijatelje Firdi, iz Rijeke, umjetnik i još svašta nešto, a ispostavilo se da je u keramičarskim krugovima i da dosta radi i da zna iste ljude koje zna i moja supruga Tatjana, koja je keramičarka, tako da kada je uobičajeno Maki dao čovjeku mobitel da priča sa mnom, ja sam ga proslijedio Tatjani i Boga mi su se napričali.

Uglavnom Firdija je Maki oduševio i odlučio je pomoći na način da će danas, u četvrtak skupiti Makija kada stigne do Veprinca i vratiti ga do Viškova, gdje mu je naš već prekaljeni logističar za smještaj Nikola, našao smještaj za dva dana, u jednom stanu u restauriranju, koji pripada Nikolinom šogoru. Ako ste se pogubili tko je tko, to je OK, jer ja sve zapisujem, paralelno sa zbivanjima radim indeks imena od prvog dana kada je krenuo iz Iloka, a i sve se već lagano draftira za tekst knjige koja će nekada biti gotova, nakon što Maki to odluči i dosegne Prevlaku.

Nakon okrjepe i razmjene kontakata sa Firdijem koji je bio počašćen da pomogne Makiju i oduševeljen kada sam ga nazvao anđelom traila i objasnio mu da svaka takva mala gesta koju netko učini iz čiste volje i gušta, neopisivo puno znači Makiju i da samo tako može ostvariti svoj cilj, hodao je uzbrdo pročišćenim i lijepim stazicama do ceste koja vodi prema Saršonima, Škalnici i prema graničnom prijelazu Rupa. Nakon toga je slijedio spust skroz do jučerašnjeg odredišta Viškova.

Područje današnje Općine Viškovo sastoji se od Smokvarije i Halubja. Smokvarija je područje od Furićeva prema Kvarnerskom zaljevu, okrenuto „od bure“. Nagnuto je moru i suncu, pa i sam naziv dolazi od činjenice da smokve kao tipično mediteranska sorta na području Smokvarije rode obilnije i ranije nego na Halubju. Tradicionalno se stanovnice tog područja nazivaju Smokvarice, a stanovnici Smokvari, koji su bili industrijski radnici i težaci. Halubje je kraj pastirske tradicije, o čemu svjedoči sam naziv koji potječe od riječi „halupa“ što znači pastirska koliba. U srednjem vijeku cijelo je područje Općine pripadalo Kastavskoj komuni. Razvoj kraja povezan je s izgradnjom ceste koja je od davnine otvarala put prema Italiji, Austriji i ostalim europskim državama. Upravo ta prometnica ubraja se među najstarije prometnice u Kastavštini, spominje se još u 16. stoljeću, kada je to bio jedini put između Rijeke, Trsta, Ljubljane pa sve do Graca i Beča.

Općina Viškovo osnovana je 15. travnja 1993. godine. Jedna je od jedinica lokalne samouprave Primorsko-goranske županije, koje su iz bivše Općine Rijeka osnovane dvije godine nakon proglašenja samostalne Republike Hrvatske. Općina  Viškova prostire se na 19 km² i ima 7 naselja (Kosi, Marčelji, Marinići, Mladenići, Saršoni, Sroki,Viškovo). Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području Općine Viškovo stanovalo je ukupno 14 445 stanovnika.

S obzirom da smo malo preuredili završetak B2 pod sekcije i nismo vodili Makija prema Klani, već smo posljednju dionicu nakon Sobola odveli do Viškova, smatramo da je tu i završio istu. Ukupno je od Sljemena prešao, sa danom odmora u Samoboru, 217,5 kilometara u 16 dana, od čega 15 dana u pokretu i popeo je preko 3500 metara. To je okvirni izračun rađen sa strane logistike, Maki ne snima svoj GPS trag, gdje bi vjerujem bilo i više kilometara stvarno zabilježenih na terenu. Ukupno je to 821,9 km u 53 dana i održava neki prosjek između 15-16 kilometara na dan, bez obzira na uspon. Za svaki respekt!

54. dan, četvrtak: Viškovo – Veprinac

Krenuo je Maki rano jutros iz svojeg privremenog smještaja kod Nikolinog šogora u Viškovu da izbjegne moguću vrućinu, iako je današnja prognoza ispod 30 C, a i kretao se na iznad 300 mnv tako da je moguće bilo oko 26-27 C. Svakako, iako su Viškovo i Kastav na samo jedan metar razlike u nadmorskoj visini, bilo je dosta blagih uspona i spusteva, tako da se odmah na startu u prvih 4 kilometra do starog grada na rastojanju iznad Rijeke i Opatije fino napentrao. Stigavši u Kastav, i odradivši opisanu proceduru presvlačenja, već je Maki imao novog sugovornika, kojeg je naravno odmah preusmjerio na moj mobitel. Bio je to Igor, koji mi je ispričao o vrlo staroj povijesti ovog gradića, kojem ćemo zato sutra obići na našem putu prema Istri, gdje ćemo provesti tjedan dana godišnjeg odmora vozeći bicikle i pružajući logističku pomoć Makiju, da malo odmorimo i Nikolu.

Kastav, grad utvrđen srednjovjekovnim gradskim bedemom s devet obrambenih kula, sazdan je na grebenu kraškog brijega (položaj: 377 m nad morem, 45°22″17″” sjeverne geografske širine, 14°21″18″” istočne geografske dužine). Nalazi se u neposrednoj blizini Opatije (6 km) i Rijeke (10 km) tek dvadesetak kilometara od Rupe, hrvatsko-slovenskoga graničnog prijelaza.

Burna je povijest Kastva. Arheološki pronalasci potvrđuju prisutnost ilirskog plemena Japoda već u XI. st. pr. Kr. na području današnjega grada. Kastavštinom su nakon njih vladali Rimljani, Ostrogoti, Grci, Langobardi, a u VII. st. doseljavaju Hrvati da bi ovdje ostali do danas.

Tijekom srednjeg vijeka crkvena vlast u Kastavštini pripada pulskim biskupima, a od sredine XII. st. svjetovni gospodari Kastva su Devinski grofovi (iz Duina nedaleko od Trsta) koje zamjenjuju grofovi Walsee oko 1400. godine. Tada je zapisan statut Zakon Grada Kastva od letta 1400, a od 1465. godine Kastav i Kastavština dolaze u posjed Habsburgovaca. Od 1630. do 1773. godine Kastavština je u vlasništvu isusovaca. Nakon ukidanja isusovačkog reda Kastav i Kastavština su u posjedu austrijske Dvorske komore. Vlasnici Kastva izmjenjuju se sve do 1848. godine kada je proglašena opća sloboda zemljišta i ukinuta gospoštija.

Devetnaesto stoljeće vrijeme je narodnog preporoda i osnivanja niza kulturnih institucija koje njeguju hrvatski jezik i nacionalni identitet. Tada je utemeljen amaterski kulturno-umjetnički rad po kojem je Kastavština poznata i danas.

Kastav i Kastavština nakon Prvog svjetskog rata doživljavaju sudbinu područja razdijeljenog između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije. Nakon 1945. godine ponovo su sjedinjeni s Hrvatskom u okviru Jugoslavije, a od 1991. godine su u sastavu suverene i samostalne Republike Hrvatske koja je 1997. godine vratila Kastvu status grada.

Poznata manifestacija koja se odvija i ovih dana je Kastafsko kulturno leto, kulturna manifestacija koja se održava u ljetnim mjesecima i jedan je od najstarijih ljetnih festivala na Kvarneru osnovan je 1992. godine. Festival obuhvaća glazbene, dramske, izložbene, filmske, književne, obrazovne i druge sadržaje. Festivalski program Kastafskog kulturnog leta okuplja neke od najkvalitetnijih glazbenih izvođača s ovih prostora, žanrovski sveobuhvatnu i raznoliku ponudu dramskih predstava te međunarodno priznate izvođače u sklopu Festivala gitare, kao i druge umjetnike u ostalim programskim linijama (izložbeni, dječji, filmski, književni program…).

U obilasku starog grada Kastva od pomoći je bila profesorica engleskog jezika Branka Švornić Bratonja, koja je Makiju ispričala neke činjenice koje iznosimo. Igor je preporučio Makiju da ne ide asfaltiranom cestom kroz Matulje, Mihotiće i Brege pa sve do Veprinca, kao današnjeg cilja, već lijepo uređenim šetnicama oko grada Kastva, kroz šume Lozu i Lužinu. Prateći šumsku cestu pokraj oznake ekostaze ne skrećemo, već nastavljamo ravno do spoja šumske ceste sa stazom iz pravca Jelovičana. Ravno pratimo lijevu stazu, nedaleko dubokoga Knež dola do raskrižja Zvirić (desno je Lovačka kuća „Zvirić“).

A pogledi…vidi se pola Kvarnerskog zaljeva, jer je tu Maki već bio iznad Opatije bajne, a u daljini se vidjela Rijeka, sa kojom će se susresti u povratku nešto južnijim i nižim rutama uz samu obalu, kada ćemo ga vraćati kroz obale Istre, kroz Kvarner pa iza Rijeke i Novog Vinodolskog klada bude penjao prema Alanu i sljedećem nacionalnom parku, NP Sjeverni Velebit i Zavižanu. No, o tome više u najavi cijele C sekcije u našoj varijanti (sa mogućim izmjenama u hodu), nekada pred kraj sljedećeg tjedna, jer po planu, Maki će završiti B sekciju 29.7. dolaskom u Savudriju.

Nešto iza podneva, završio je Maki današnjih 14 kilometara ulaskom u Veprinac. Zaželite li se spektakularnog pogleda na cijeli Kvarner, Veprinac je lokacija koju morate obići. Za one avanturističnog duha, do Veprinca možete doći slikovitom planinarskom stazom direktno iz Opatije. 

Ovo pitoreskno mjesto bogate baštine na svakom koraku otkriva značajne kulturno-povijesne spomenike. Prvi od njih je crkva sv. Marka i njezin upečatljivi zvonik. Na putu za Učku naići ćete na drevnu kapelu sv. Ane, koja je iznutra oslikana crtežima koji datiraju još iz 15. stoljeća. U Veprincu se nalazi i zanimljiva Etno zbirka u kojoj je izloženo dvjestotinjak dobro očuvanih predmeta koji prikazuju nekadašnji način života.

Baš kao Volosko, i Veprinac je bio značajno središte mnogo prije nego što je nastala turistička Opatija. Izgrađen je vjerojatno na temeljima pretpovijesne gradine, a porijeklo imena obično se dovodi u vezu s biljkom veprinom koja ovdje raste u izobilju. U povijesnoj baštini Veprinca svojom se važnošću posebno ističe Veprinački zakon iz 1507. godine, kojim su regulirani tadašnji običaji i propisi.

U stari grad ulazi se kroz gradska vrata s tri otvora u sklopu nekadašnje zgrade veprinačkog komuna. S desne strane ispred vrata nalazi se gradska loža, a lijevo je crkva Sv. Ane s natpisom iz 1442. godine, u kojoj su nedavno prilikom radova otkriveni ostaci zanimljivih fresaka koje tek treba detaljno istražiti. U prostoriji desno od gradskih vrata uređena je etno-zbirka koja posjetiteljima predstavlja predmete, alate i dokumente kojima se ilustrira nekadašnji život ljudi na ovim prostorima. Kroz baštinu Veprinca Makija je vodio Firdi, koji se jučer ponudio pomoći što treba i kako sam mu i rekao jučer, već je postao anđeo Makijevog puta. Jer svaki i najmanji dio ove priče čini cjelinu koja nastaje i pomaže Makiju da nađe svoje odgovore.

Uspon kamenim stubama do ulaza u dvorište župne crkve Sv. Marka odakle se pruža jedinstven pogled na Kvarner i Opatiju s morske strane i planinu Učku u zaleđu, okoliš crkve u kojemu kao da je vrijeme stalo – to je Veprinac, drevni gradić iznad opatijske rivijere u kojemu na svakom koraku osjećamo nostalgični duh prošlih vremena. Baš kao što je zapisano u stihovima lokalnog pjesnika Josipa Stanića – Veprinac je “samo dva prsta do neba”! A do neba se Maki penje sutra, za početak na Poklon, na 919 mnv, gdje se nalazi sutrašnji Makijev dom, PD Poklon. A od Viškova, gdje opet noći, do Veprinca će ga odvesti njegov trenutni anđeo Firdi, sa kojim ćemo se i mi sresti sutra na Poklonu. Svijet je mali!

ZO