U protekla dva dana je naš hodač odlučio savladati njezino visočanstvo Učku, preko Poklona u dva koraka, prvi dan, jučer od Veprinca do Planinarskog doma Poklon, a drugi dan, danas, je prehodao nizbrdo od Poklona do Lupoglava, gdje smo ga mi dočekali, jer kakav bi to bio krizni stožer i glavna logistika kada ne bismo tu i tamo pomagali našem Makiju na dugohodačkom pohodu kroz lijepu našu. Ajmo dan po dan…

55. dan, petak: Veprinac – PD Poklon

Jučer je Maki napustio lijepe poglede na Kvarnerski zaljev i hrabro se uputio na jedan po prijevoja preko velike, zelene kraljice Istre, Učke. Uputio se Maki na relativno kratku dionicu od nekih 7-8 kilometara do spomenutog planinarskog doma. No, vrijedna je Učka kao park prirode da o njoj, njemu kažemo koju riječ.

Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu i dio područja Ćićarije, a smješten je uz obalu sjevernog Jadrana na jednoj od najsjevernijih točaka Mediterana, te veže Istru i kontinentalni dio Hrvatske.

Vrijednosti zbog kojih je Učka proglašena parkom prirode poznate su već odavno, a leže u njenom reljefu i neposrednoj blizini mora, što je uvjetovalo razvoju specifične klime te bujne šumske vegetacije. Tome valja dodati bogata livadna i druga antropogena staništa na kojima nalazimo brojne endemske, ugrožene i zaštićene biljne i životinjske vrste.

Učka, kao i Ćićarija, oduvijek je svojom ljepotom privlačila mnogobrojne izletnike i posjetitelje kojima je ova oaza zelenila i mira nudila bijeg iz gradske vreve i gužve. Upravo je zbog svoje blizine gradskim središtima Učka oduvijek bila omiljeno izletište te odredište brojnim planinarima i zaljubljenicima u prirodu.

Proglašenjem Učke i dijela Ćićarije Parkom prirode Učka stvoreni su preduvjeti za bolju i organiziraniju turističku valorizaciju Učke, međutim, ono što je specifično kada govorimo o turizmu u zaštićenim područjima jest da ono ne smije ničim degradirati vrijedna prirodna i ljudskom rukom stvorena obilježja radi kojih je Učka proglašena parkom prirode.

Postavljanjem ulaznih tabela, cestovne smeđe signalizacije, putokaza s markacijama na raskrižjima glavnih planinarskih staza te tabela s pravilima ponašanja učinjeni su prvi koraci ka stvaranju potrebne turističke infrastrukture te organizacije sustava posjećivanja koji predstavlja prioritetnu aktivnost bez koje je nemoguć bilo kakav sustavni i organizirani razvoj Parka. Do sada je učinjeno mnogo na turističkoj infrastrukturi kako bi se stvorio što kompletniji i sadržajniji turistički proizvod, a sve kako bi naši posjetitelji čim više uživali u ljepoti prirode koju pružaju Učka i Ćićarija.

Nakon relativno brzog uspona, s obzirom da je trebao savladati nekih 500 metara nadmorske visine koja se razlikuje u Veprincu i na Poklonu, sačekao nas je u Restoranu Učka gdje smo maznuli malo boškarina i medvjeda u obliku gulaša. Smještaj mu je rezervirao Nikola u PD Poklon.

Planinarski dom Poklon stara je zgrada uz samu cestu, oko 50 m od pansiona Učka prema Istri, s desne strane ceste. Ima kuhinju, blagovaonicu i 14 kreveta u dvije sobe. Dom je otvoren i opskrbljen vikendom. Od Poklona polaze putovi prema Vojaku i Velikom Planiku. Dom je otvoren isključivo vikendom, a na smjenu na radno dežurstvo dolaze članovi Planinarskog društva Opatija. Jučer su bili dežurni Igor i Jelena na 922 mnv.

Inicijativna skupština za osnivanje Planinarskog društva „Opatija“ (u nastavku: Društvo) održana je 11. prosinca 1950. godine, što je i ovjekovječeno upisom upravo te godine u znak i pečat Društva. Taj se dan slavi kao Dan Društva i već se tradicionalno povodom njega upriličuje posebna završna godišnja svečanost.

Društvo je službeno osnovano (upisano u registar udruga) početkom 1951. godine na inicijativu 59 prijatelja i zaljubljenika u prirodu iz Opatije. Prvi je predsjednik Društva pok. Petar Zupančić, koji je desetak godina bio aktivni predsjednik, a kasnije i doživotni počasni predsjednik. Prvi tajnik i začetnik akcija bio je Aleksej Červar, koji je odredio prve konkretne zadatke i ciljeve Društva.

Ne mogu se zaobići napori oko Planinarskog doma „Poklon“: rad na uspostavi organiziranog sustava dežurstava, promocija Doma kao društvenog prostora održavanjem brojnih manifestacija, ulaganja i trajna skrb koji su kulminirali njegovom temeljitom obnovom 2014. godine. Sve je to okrunjeno osnivanjem posebne Domarske sekcije, kojom bi se ta skrb trebala dodatno regulirati i ojačati.

Posljednja, no ne manje važna, ideja je obnove rada s mladima na tragu bogate tradicije Društva. To je urodilo uspješnim organiziranjem i realizacijom Prve male planinarske škole 2016. godine, pri čemu se rad s djecom postavlja kao novi imperativ i prostor za jasne kvalitativne pomake u radu Društva.

Novo je godišnje priznanje Hrvatskog planinarskog saveza uslijedilo 2016. godine kada dvoje članova Društva dobiva priznanje za najveći doprinos planinarskoj udruzi.

Spomenimo stotinjak metara udaljen velebni objekt sa fotografije. Centar za posjetitelje Poklon novo je glavno odredište svih budućih posjetitelja Parka prirode Učka. Glavna uloga Centra je, kroz edukaciju i multimedijalno iskustvo, podići svijest posjetitelja o važnosti prirode i potrebi njezine aktivne zaštite.
Na oko 1.200 m² svoje mjesto pronašli su interpretacijski, edukacijski, turistički, konferencijski i uredski sadržaji. Centar je izgrađen rekonstrukcijom i sanacijom starog, devastiranog i napuštenog gospodarskog objekta u samom centru Parka, a nalazi se na 930 metara nadmorske visine, što ga čini uistinu jedinstvenim u lokalnim, ali i svjetskim razmjerima.

56. dan, subota: PD Poklon – Lupoglav

Odmah ujutro su nam Makija raspigali, jer su rekli da je spust do Lupoglava fantastično obilježen, da su markacije na svakom koraku i da ne može promašiti put do dolje. Mislim, nije problem ići samo nizbrdo, jer nemate gdje završiti, nego sa one strane Učke, na Istarskoj strani, no nije to zafrkancija, ozbiljna je to planina i ima i vrtača i ponora i infrastrukture, vijadukata, željezničke pruge, svega. Možete ići cestom, kojom smo se mi jučer spustili, x kilometara i dođete na izlaz iz tunela Učka pa onda asfaltom do udaljenog Lupoglava…NE! Mora postojati markacija! Fascinantno je što su to putevi, što kaže Maki, da možeš autom voziti bez problema, ali bude po dva ili tri puta i gdje onda skrenuti, nije svako lijevo nizbrdo! Barem u slučaju kada idete prema dolje lijevo sa Učke.

Dakle, kao što vidite, prilično prostran put, ne staza, no sa malo ili bez markacija, ako izuzmemo ono stablo obojeno u crveno-bijelu markaciju. Srećom diplomirao je Maki korištenje Komoota i nemamo nikakvih nedoumica na putu. Išao je Maki tako danas 12 kilometara i nabrao ukupno od Iloka 855km. Prebacit će u sljedećih 5 dana preko 910 kilometara kada ugleda tablu najzapadnije točke CLDT-a, ako ista još postoji tamo negdje na obali u Savudriji. Danas je ugledao naš sparkirani crosshiglender u Lupoglavu i to je bio znak da je vrijeme za bertiju i pivicu, a malo kasnije kada smo pristigli biciklima i za istarsku juneću pljeskavicu punjenu sa pancetom i sirom od tartufa. Ipak smo u Istri, zar ne?

Općina Lupoglav smještena je u sjeveroistočnom dijelu Istarske županije, a nastala je novim teritorijalnim ustrojstvom Republike Hrvatske podjelom bivše općine Pazin. Graniči na istoku s Primorsko-goranskom županijom, te s općinama Lanišće i Cerovlje, i Gradom Buzet sve u sklopu Istarske županije.

 U Općini Lupoglav stanovništvo je naseljeno u osam većih naselja, i to: Boljun, Boljunsko Polje, Brest pod Učkom, Dolenja Vas, Lesišćina, Lupoglav, Semić i Vranja. Lupoglav je smješten na raskrižju prometnih puteva gdje se od pravca Trst – Rijeka odvaja pravac koji vodi prema središtu poluotoka.

Sutra je na redu nastavak po tom pravcu prema Trstu, dionica do Buzeta od 15 kilometara, pa povratak u našu bazu u malom selu Zgrablići, u Apartmanu Borna kod gazdarice Morene i gazde Vlade, koji su Makija odlično primili danas kao našeg gosta.

ZO