Naš Veli Jože ubio još jednog diva i spasio batanicu objesivši je na gruu

Nije se nažalost naš veliki književnik Vladimir Nazor digao iz mrtvih, niti je napisao novi nastavak svog popularnog djela iz 1908. godine, ali naš junak Maki je osvojio još jednu, pretposljednju točku na svom dugohodačkom putu od Iloka do Prevlake. Osvojio je Maki Zapad! Kako? Sada ćemo objasniti što se dogodilo u protekla dva dana od kako je otkrio Parenzanu i oduševljeno priča da bi njome išao 20 kilometara dnevno koliko mu je lijepo i spokojno kročiti istom.

60. dan, srijeda: Grožnjan – Kanegra

Kao i u utorak, i u srijedu je Maki morao povući dvadesetak kilometara, kako bismo realizirali novo adaptirani plan da se što više od Oprtlja nadalje uključi Parenzana, kao vrlo ugodna i dobro označena staza za sve vrste outdoor aktivnosti, ne samo hodanje, već i bicikl, provjereno. Krenuvši iz Grožnjana, o kojem smo pisali prošli puta, uputio se Maki prema jučerašnjem cilju, Kanegri i apartmanima koji se tamo nalaze u prekrasnom naselju, a gdje mu je smještaj osigurala TZ Buje i direktor Valter Bassanese. O samoj Kanegri ćemo nešto kasnije.

Kao što sam rekao, oduševio se Maki Parenzanom i rutu smo prilagodili na način da je išao južnije od prethodno planirane, kako bi zahvatio što više ove trase male, starinske, uskotračne željeznice koja je nekoć prometovala ovim putevima. Tako je nakon 8 kilometara vijuganja i za promjenu, stalnog spuštanja, došao do Buja.

Teritorij Buja prostire se od rijeke Mirne do rijeke Dragonje koja ujedno označava granicu s Republikom Slovenijom. Valovit je to i brdovit kraj prekriven vinogradima, maslinicima i oranicama prošaranim hrastovim, cerovim i borovim šumama, kraškim pojasom koji je pun zanimljivih geoloških pojava te ledinama mediteranskog raslinja među kojima prednjače majčina dušica i smreka.

Buje ima bogatu povijest, u rimsko doba ovdje se nalazilo malo naselje, a postoje tragovi života iz ranijih razdoblja u bližoj okolici. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva pod vlašću je barbara, a nedugo potom u okviru Akvilejskog patrijarhata. Ta uprava se ne zadržava dugo, te Buje preuzima Mletačka republika. Tijekom Mletačke vlasti podignuti su zvonik i crkva Sv. Servula. Nakon pada Mletačke republike Buje je kratko pod francuskom vlasti i u Austro-Ugarskoj monarhiji koja je sagradila željeznički kolodvor koji i danas postoji, ali je u njemu smješten vatrogasni dom. Nakon okončanja Prvog svjetskog rata Istra i Buje su pod talijanskom upravom. Tijekom II. svj. rata u Istri je aktivan pokret otpora, te ona nakon rata biva oslobođena od talijanske vlast, ali Buje završava u slobodnoj zoni Trsta koja je bila djelomično pod kontrolom saveznika (UK i SAD-a), a dijelom jugoslavenska vojska. Njegov status je uređen tek 1954. godine kada je dogovoreno da će sjeverni dio Teritorija, Trst i okolica, pripasti Italiji, a južni dio Jugoslaviji, odnosno njenim raspadom, Kopar Sloveniji, a gradovi Umag, Buje i Novigrad, Hrvatskoj

Na području od 103,40 km2 danas živi okvirno 5.300 stanovnika. Na sjeveru se prostiru brežuljci Gornje Bujštine, a južno Jadransko more u Kanegri i Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali.

Zajedno s Umagom, Novigradom, Oprtljem, Brtoniglom i Grožnjanom te brojnim drugim mjestima i naseljima grad Buje čini Bujštinu.

Dolaskom u Buje, našao se Maki sa direktorom TZ Buje Valterom i stvarno je Valter bio na dispoziciji cijelo vrijeme, a kao što vidite i proveo ga je kroz cijeli grad i pokazao sve što je vrijedno vidjeti i ispričao mu sve što je vrijedilo čuti. Nakon putnog pića, bez obroka za kojeg je Makiju rano do popodne, krenuo je sa druge strane grada, opet ostatcima Parenzane prema Jadranskom moru u Kanegri i Savudrijskoj vali. To je je zaljev površine 18,8 četvornih kilometara na sjevernom dijelu Jadranskog mora.

U starije doba, za Savudrijsku valu se koristilo talijansko ime Valle Largon. Lokalni toponim Savudrijska vala se koristi nakon 2002. godine, najčešće u kontekstu hrvatsko-slovenskog graničnog spora. Dio je puno većeg Tršćanskoga zaljeva i čini 3,4% njegove površine. Kako god, Maki je stigao na obalu istog gdje se nalazi simpatično apartmansko naselje i nudistički kamp, a sve nam je pojasnila simpatična šefica TZ Sanja.

Jednostavno opremljeni, ali udobni apartmani Kanegra u sjeni su starih borova koji se spuštaju do plaže pune bijelih oblutaka. S plaže puca pogled na cijelu Savudrijsku valu. Domaćima je ovo jedna od najljepših plaža u okolici – pa ako niste ovisni o luksuzu i sve što vam je potrebno je jednostavan, dobro opremljen apartman s kupaonicom i kuhinjom, uživajte u Kanegri. U takvom apartmanu je prenoćio i Maki, a prije spavanja je zabilježio zalazak sunca na krajnjem hrvatskom zapadu.

61. dan, četvrtak: Kanegra – Savudrija (Bašanija)

Za posljednji dan prije dostizanja najzapadnije točke lijepe naše, preostalo je Makiju još malo Parenzane, pogleda na Savudrijsku valu i svega 9 kilometara da prvo dođe do dogovorene točke susreta, najstarijeg i najsjevernijeg našeg svjetionika, a onda do najzapadnije točke Hrvatske, Rta Lako (45°29′N 13°30′E).

Prošavši pored Crvenog vrha i prekrasnih smještajnih kapaciteta, već je bio u Savudriji. Mjesto današnje Savudrije naseljeno je još u kamenom dobu, kako kazuju arheološki nalazi iz okolice. Iz vremena rimske vladavine tu su brojne ruševine. Prvi se put spominje u 12. stoljeću. U 12. stoljeću odvila se krvava bitka kod Savudrije u kojoj je spašen kralj. Iz tog događaja nastalo je (prema pučkoj etimologiji) talijansko ime za Savudriju Salvore, što u prijevodu znači “spašen kralj”. U Savudriji su podignuti brojni samostani i crkve. Austro-Ugarska je u Savudriji podigla svjetionik, najstariji na Jadranu, danas turistička atrakcija. Zbog povoljnih klimatskih uvjeta u istom vremenu začeo se zdravstveni turizam. Danas je Savudrija maleno ribarsko mjestašce i omiljeno turističko odredište. Od ostalih jadranskih naselja Savudrija se razlikuje time što nema pravi glavni trg. No, zato ima drevnu luku, mjesto za okupljanje mještana koje je danas ispunjeno koćama i pokojom batanom.

Produžio je još svega nekoliko stotina metara, gledavši u prekrasno kameno zdanje i našao se na točki koju neki smatraju najzapadnijom u lijepoj našoj, no u popisu krajnjih zemljopisnih točaka RH nalazi se kao najzapadnija točka: rt Lako kod Bašanije (službeno dio grada Umaga u Istarskoj županiji) – 45°29′N 13°30′E, a na zemljovidima veće ekvidistance najzapadnija točka je rt Donja Savudrija i mjesto Savudrija. Mi smo za svaki slučaj obilježili boravak i dolazak do obje točke.

Svjetionik Savudrija izgrađen 1818. godine najstariji je svjetionik na Jadranu, a uz to i najsjeverniji hrvatski svjetionik, tik uz granicu s Republikom Slovenijom i samo 56 km južno od grada Trsta. Njegov se svjetlosni signal vidi do udaljenosti od 17 NM ili 32 kilometra, visok je 36 metara i u njemu živi svjetioničar s obitelji. Okolica svjetionika ima ograđeni vrt s mediteranskim raslinjem karakterističnim za ovaj dio Istre, koji se ubraja među najšumovitije.

Svjetionik je upalio austrijski car Ferdinand I. U njemu se nalazi 5 apartmana od kojih se 4 koriste u turističke svrhe. Izgradnju svjetionika financirao je talijanski Deputazione di Borsa koji je želio povećati sigurnost ulaska u tršćansku luku.

Nakon što smo rješili svjetionik kao mjesto koje se obilježava kao najzapadnija točka CLDT-a, otišli smo nekih 450 metara dalje do stvarne najzapadnije točke, koja se nalazi na spomenutom Rtu Lako. U oči odmah upadaju zanimljive drvene tvorevine kojih su mali molovi prepuni, kao i jedan čamac – batanica.

Našli smo i pojašnjenje za te drvene vješalice za brodove. Grua, drvena dizalica iz Savudrije i okolice. Nastala je 1920-ih. Isprva su se ribari služili željeznom dizalicom, starom sto godina. Drvo koje se koristi za izradu grua je akacija. Da bi se moglo napraviti dobre grue, potrebno je akaciju sjeći u pravo vrijeme, jer onda bude tvrda poput čelika. Grue su bile namijenjene za izvlačenje mjesnih barkâ (drvenih) batana. Svaka je obitelj imala po jednu batanicu. Savudrija, a osobito u Bašaniji nisu imali jednu sigurnu lučicu. Ovdje je to osobit problem jer su vjetrovi ovdje stalni, a osobito su snažni jugozapadnog vjetra lebića, koji podiže valove koji lome barke. Zato su ljudi da bi spriječili da se to dogodi služili se 5 do 6 metara visokim gruama kojima su izvlačili brodove navečer ili kad nisu bili na ribolovu. Grue su praktične i za današnje plastične brodice.

I tako je naš Veli Jože iz naslova ubio diva – Zapad i preostao mu je još Jug. Za to će se morati potruditi duplo, dugo i visoko. Jer samo prvi dio sekcije C, tzv pod sekcija C1 u našoj verziji, ima 243 kilometra, sa 4500 metara uspona. Krenut će sutra Maki iz Savudrije prema Zavižanu, preko mjesta: Lovrečica, Tar, Višnjan, Brajkovići, Pazin, Pićan, Plomin, Brseč, Medveja, Opatija, Rijeka, Bakar, Jadranovo, Selce, Klenovica, Senj, Sveti Juraj i onda kreće uspon na Zavižan do planinarskog doma sa odmorom u planinarskom domu Oltari.

Naravno, stoji poziv svim anđelima ili onima koji bi to željeli postati, jednostavno kontaktirajte Makija ako imate poznanike ili biste željeli sami pomoći sa smještajem, okrjepom ili pratiti Makija na bilo kojoj dionici. Svako navedeno mjesto je krajnja točka rute od sutra, 30.7. do 17.8. dakle 19 dana u kojima će nastojati stići do Planinarskog doma Zavižan na 1594 mnv.

Toliko za prvu polovinu puta, koju je Maki rješio u 61 dan, prešavši od Iloka do mjesta gdje sam ga danas uslikao na Rtu Lako, svih 932 kilometra! Idemo dalje!

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s