Preko zvijezda u jamu

Zanimljivo teče nastavak drugog poluvremena Makijevog puta. Plan smo predstavili, plan je da se zna neki okvir, no već nakon prvog dana, pisali smo o tome, Maki je produžio do Novigrada. Tako me jučer navečer nazvao iz Tinjana i predložio da ne ide do Brajkovića već direktno do Pazina što je fina kilometraža. Ne mogu se ne složiti ili složiti, jer to je Makijev put i ni od koga drugog, tako da donosimo zanimljivosti prethodna dva dana, i priču o gradiću gdje je prespavao jučer i danas će, o Tinjanu.

64. dan, nedjelja: Tar – Višnjan

Nakon produženog hodanja do Novigrada prethodnog dana, u nedjelju je Maki poštivao dogovorenu rutu i išao “samo” do Višnjana, poznatog istarskog gradića, najviše po zvjezdarnici. Na 9 kilometara hodanja prošao je blizu sela Rojci i Labinci, ali kao što je i rekao jednog od puta kada smo se danas čuli, tih nekoliko stotina metara ili kilometar da uđe u neko selo i tamo bude nekoliko polusrušenih kuća, nije mu baš od volje i gubi vrijeme i nabija kilometre, a to oduzima energiju. Zato je relativno brzo stigao do Višnjana.

Višnjan, slikovit i živopisan istarski gradić, čija prekrasna starogradska jezgra ispunjava, svakoga tko u njega kroči, lagodnim osjećajem ljepote i mira. Višnjan se nalazi na zapadnom dijelu Istre svega 12 km udaljen od Poreča, na blagoj uzvisini od 244 m nadmorske visine. Danas Općina Višnjan ima 56 naselja u kojima se nudi bogata ponuda turističko-smještajnih kapaciteta. Uz netaknutu prirodu i mir, osjećaj iskonskog užitka je jedinstven.

Šarm Višnjana te njegova duga povijest mogu se zamijetiti na svakom koraku te predstavljaju savršenu kulisu za uživanje u kulturnim događajima poput mjesnih fešta, sajmova, glazbenih koncerata, filmskih projekcija koje su planirane u ljetnim mjesecima. Težnja za sve bogatijim kulturno-glazbenim programom na najljepšoj pozornici starogradske jezgre, poruka je da će u  novom izdanju Višnjanskih romantičnih večeri svatko pronaći ponešto za sebe.

Autohtona gastronomska ponuda vinskih podruma i životopisnih konoba prožeta je specijalitetima od tartufa, pršuta, ombola, boškarina, šparoga, ribe i morskih plodova, ali i drugih sastojaka koji daju specifičnu notu okusa.

Vissignanun, Vicinius, Guissignanus, Visignano, Ime Višnjan potječe od latinske riječi Vicinianus što znači u blizini jer je Višnjan u prošlosti bio najbliži posjed Poreča. Najstariji pisani dokument u kojem mu se spominje ime je akt po kojemu su se određivale granice posjeda Sv. Maura iz 1003.g.

Neizostavan  šarm Višnjanu i okolici daje svjetski poznata Zvjezdarnica sa mjestom Tićan i Sunčana ura kao i brojni sakralni eksponati koji se nalaze u mjestu i njegovoj okolici. Svojevrsnost povijesne baštine čine arheološki motivi iz brončanog doba te povijesni ostaci iz svih razdoblja. Prirodna bogatstva poput višestoljetnog hrasta i izvora Badavca zanimljivosti su koje upotpunjuju turističku ponudu mjesta i mame svakog prolaznika.

Na području sela Strpačići, 1 km od Višnjana, pronađene su bakrene naušnice i igle iz brončanog doba. Od 2000. do 1000. g. pr. Kr. naseljavaju se Iliri, a kasnije i Kelti. Ostaci iz tog razdoblja postoje na brežuljku Montemez u blizini Višnjana, čije ime na keltskom znači lijepa uzvisina.

Vrijedni pronalasci raznog keramičkog posuđa, i drugi ostaci iz tog razdoblja pronađeni su i u samom Višnjanu. Zapadno od Višnjana nalazilo se u antici i srednjem vijeku poznato naselje Dilian sa samostanom i crkvom sv. Mihovila iz 11. st. Radi značaja lokaliteta započela su istraživanja na međunarodnom nivou.

Višnjan je bio opasan zidom sve do 18. st. U grad se ulazilo kroz gradska vrata koja su izgrađena u doba Venecije s lavom i otvorenom knjigom. Višnjanom su u prošlosti gospodarili Mlečani, Austrijanci, Francuzi i Talijani. Administrativno je pripadao Motovunu sve do 1847. g. kada postaje samostalna općina.

Kada smo se čuli jučer, pitao me što mislim o tome da ga odveze mladi sin domaćice Zorice do Zvjezdarnice i da to pogleda i poslika. Rekoh da naravno da ode i tako su nastale gornje fotografije.

Astronomsko društvo Višnjan i Zvjezdarnica Višnjan su neprofitne organizacije sa 40-to godišnjom tradicijom djelovanja. Smješteni su u Višnjanu, na rubu zapadnoistarske visoravni. Iako je s Višnjanske zvjezdarnice otkriveno mnogo malih tijela Sunčeva sustava, krug djelatnosti Zvjezdarnice nije ograničen samo na astronomiju. Uz sestrinske organizacije provodimo niz edukacijskih projekata u cijelom STEM području, s naglaskom na rad s visoko motiviranim i darovitim učenicima.

Zvjezdarnica Višnjan ustanova je registrirana 1992. godine, kao javna zvjezdarnica. U znanstvenom smislu, glavno područje rada su mala tijela Sunčeva sustava i njihove interakcije sa Zemljom – asteroidi, komete, meteoroidi.

Jačanjem svjetlosnog onečišćenja, znanstvene aktivnosti Zvjezdarnice Višnjan sele se na novu lokaciju, tri kilometra sjeverno od Višnjana, na brdo Tičan. Gradnja Zvjezdarnice Tičan započela je 1998. godine, a 2002. montiran je metarski teleskop imena Dagor. Prvo svjetlo u probnom radu ostvareno je 2014. Krajem 2017.-te sve potrebne radnje za puštanje u pogon teleskopa su okončane i Zvjezdarnica Višnjan započinje s radom te u vrlo kratkom roku postaje jedna od najproduktivnijih zvjezdarnica u praćenju malih tijela Sunčevog sustava.

Zvjezdarnica Višnjan se u nepune dvije godine rada pozicionirala na 15. mjesto u svijetu po broju objavljenih asistencija u određivanju orbita novootkrivenih opasnih objekata u ukupnom poretku. Ako pak pogledamo podatke samo za posljednje dvije godine, od kada je teleskop i stavljen u funkciju, Zvjezdarnica Višnjan je na visokom 3. mjestu.

65. dan, ponedjeljak: Višnjan – Pazin

Dakle, kao što smo rekli, čovjek je pitao i odlučio preskočiti jedan dan i spojiti dvije dionice, tako da je danas od 6 ujutro do podneva prešao preko 20 kilometara kroz ili pored desetak malih mjesta, ili dovoljno daleko da ne ulazi, tako da sutra idemo opet na originalni koncept do 15 kilometara u danu, ali sa detaljnim obilaskom svega što se nađe na putu. Svejedno zanimljivosti nije manjkalo. Prošao je redom: Bucaloviće, Žužiće, Anžiće, Smoliće pa sela Kvešti, Frankovići, Zovići, Brajkovići, Katun Trviški i Beram, a onda je ušao u Pazin!

Pazin je grad duge i bogate tradicije. Smješten u samom srcu istarskog poluotoka, tek tridesetak kilometara udaljen od poznatih turističkih centara. Tu se život odvija podjednakim intenzitetom i zimi i ljeti. Iznimno, svakog se prvog utorka u mjesecu u grad slije prava rijeka znatiželjnika iz čitave Istre, koji dolaze na tradicionalni Pazinski samanj.

Pazinski je kaštel najveća i najbolje sačuvana srednjovjekovna utvrda u Istri. U pisanim se dokumentima spominje od 983. Od tog vremena Pazinski kaštel, zajedno s naseljem koje se polako širilo oko njega, mnogo puta bio poklanjan, osvajan i pljačkan, rušen, pregrađivan i davan u zakup. Mijenjao je vlasnike i upravitelje i mijenjao je imena.

Bio je u vlasti akvilejskih patrijarha, pa goričkih grofova. Iz sigurnosti njegovih zidina upravljalo se čitavim područjem središnje Istre, koje se tada nazivalo Grafschaf Mitterburg, Contea di Pisino ili Pazinska knežija. Cijela je knežija od 1374. bila u privatnom posjedu austrijske kuće Habsburg. Danas su u Kaštelu smještene izložbe Etnografskog muzeja Istre i Muzeja grada Pazina.

Kada je završio sa obilaskom kaštela, uputio se prema Pazinskoj jami. Podno zidina kaštela, u grotlu Pazinske jame, rijeka Pazinčica završava svoj nadzemni tok, nastavljajući podzemljem prema jugu. Stotinjak metara ispod nivoa grada ponornica tvori dva podzemna jezera, međusobno povezana sifonom. U razdobljima obilnijih kiša otvor ponora ne može progutati svu pridošlu vodu, pa se u kanjonu stvori pravo jezero, dugo i do 2 km. Takve su pojave zabilježene 1883., 1896., 1930., 1934., 1935., 1961., 1964., 1974., 1993., 2002. (dvaput), 2008., i 2009. godine. Najveća poplava koja se pamti bila je ona 1896. kad je voda došla do 30 m ispod zidina Kaštela. 

Čudnovata je Pazinska jama od davnina plijenila pozornost mnogih koji su imali prilike vidjeti to jedinstveno djelo prirodnih sila, pa je, kao i Kaštel, nalazimo u radovima brojnih putopisaca (Valvasor, Petronio, Yriarte) a pružila je inspiraciju i piscima poput Julesa Vernea, Vladimira Nazora, Dantea i mnogim drugima.
Dio Pazinske jame moguće je istražiti i upoznati kratkom šetnjom po pješačkoj stazi (500m) s južne strane. Ukoliko ste ljubitelj adrenalina, uđite u jamu s iskusnim speleolozima i istražite podzemni svijet u atraktivnoj speleoavanturi ili pak preletite Pazinsku jamu na Zip line-u.

Kasnije popodne, organiziranjem vrijednih domaćina, Maki se opet vratio u svoju bazu u Tinjan. Zanimljiv je taj gradić po mnogo čemu, ali spomenut ćemo neke najvažnije značajke. Tinjan je nekada bio gradić na granici. U rimsko je doba tadašnji Attinianum čuvao granice porečkog agera prema nedovoljno romaniziranoj unutrašnjosti Istarskog poluotoka i nadzirao prometnicu prema Tarsatici. U srednjem vijeku postaje jedan od oslonaca pazinskih posjeda Majnarda Črnogradskog te s Pazinskim kaštelom, ženidbenom vezom, dospijeva u vlast Goričkih grofova. Njima je tinjanska utvrda čuvala često napadanu zapadnu granicu prema posjedima Akvilejskog patrijarha, baš kao što je od 1374. godine pa sve do dolaska Napoleona svojim novim vlasnicima, carskoj obitelji Habsburg,čuvala vruću granicu Pazinske grofovije prema posjedima Venecije. Iako smješten na granici, Tinjan nije bio tek obična utvrda, već se od 1578. godine naziva – gradom.

U tradiciji istarskog kulinarstva PRŠUT je vrhunac i mjerilo za svako dobro, za sve grijehe nepca. Pršut se doživljava i prepoznaje kao vrhunska ljepota, Istrani ga zovu – vijulin, što će reći violina. On, taj kraljevski status i zaslužuje okusom, mirisom, bojom, točnom mekoćom odnosno svježinom, i premda su ti elementi vrlo istančani, od sladokusaca su uvijek precizno prepoznatljivi. Kvaliteta i kakvoća krije se u slatkoći, mekoći, mirišljavosti. Gdje se skriva tajna te slasti? U umijeću, pažnji, strpljivosti, ali i vremenskim uvjetima…

Danas je Tinjan sredina koja ponosno čuva svoju povijest i tradiciju, bilo da je riječ o simbolima ovog kraja, kamenom suhozidu i lokvama te kosirima i rankunima, folklornom i graditeljskom nasljeđu, predaji i legendama ili pak o vrhunskim gastronomskim delicijama poput istarskog pršuta.

Tradiciju proizvodnje vrhunskog pršuta na Tinjanštini danas čuva nekoliko registriranih pršutana, a 2006. godine Tinjan se proglasio i Općinom istarskog pršuta, a imaju i Hižu istarskog pršuta. Još je jedna znakovita tradicija ovoga kraja kovački zanat, a tinjanski kosiri nadaleko su poznati, pa se na blagdan Šimunju u Tinjanu tradicionalno održava smotra kosira i drugih kovačkih proizvoda kovača iz cijele Istre.

U posljednjem razgovoru večeras, imao sam prilike razgovarati sa mladom Ninom Brečević, koja je vrlo aktivna u udruzi koja brine o Zavičajnoj zbirci Enrika Depiere, a 20.7. ove godine predstavili su Nina i njen kolega Ivan Smoljan, monografiju Vittorio Depiera – (ne)poznati odvjetnik i fotograf amater.

Tinjanska Zavičajna zbirka nosi ime svog utemeljitelja, Enrika Depiere (1926.–2017.). Depiere su, čini se, u Tinjan doselile iz Karnije već u16.stoljeću i plemićkog su porijekla, a do danas su iz te obitelji potekle mnoge značajne ličnosti za Tinjan, ali i mnogo šire (svećenici, liječnici, odvjetnici, gradonačelnici, notari…).

Enriko je za čitavog života, kao zaljubljenik u povijest svog kraja, a istodobno svjestan bogatstva i značaja svojih predaka, skupljao sve dostupne materijale i predmete  u svoju privatnu zbirku. Godine 2013. tu je bogatu zbirku darovao Općini Tinjan te je iste godine osnovana udruga koja skrbi o predmetima u Zbirci. Danas se Zbirka nalazi u privatnoj kući obitelji Depiera, na adresi Tinjan 28. Zbirka sadrži oko 5 tisuća predmeta o kojima se danas brine udruga Zavičajna zbirka Enriko Depiera ili skraćeno ZZED.

Predmeti u Zbirci organizirani su prema svom sadržaju, materijalu, vremenu nastanka, prema uporabi i slično. Na taj način možemo izdvojiti sljedeće sastavnice koje čine ovu Zavičajnu zbirku: stare razglednice, fotografije i fotografski pribor, predmeti vezani za život i rad biskupa Jurja Dobrile, predmeti vezani uz život i rad osnivača Zbirke, razni uporabni predmeti u kuhinji i domaćinstvu, predmeti vezani za stare običaje i zanate, tekstil, glazbeni dio Zbirke u kojem se ističu klavir iz 1860.-ih i notni zapisi svećenika i etnografa Josipa Ptašinskog. Tu je i bogati fundus grafika te arhivskog gradiva koje potječe uglavnom iz 19.stoljeća. Značaj je Zavičajne zbirke Depiera, kako za lokalnu zajednicu, tako i za čitavu regiju, višestruk.

U Zbirci se posebno ističu najstarija fotografija dosad otkrivena u Istri (iz 1853. godine), koja je ujedno jedina (zasad otkrivena) u Istri napravljena povijesnom tehnikom kalotipije ili slanim papirom. Osim nje, ističe se i ostavština fotografija jednog od prvih fotografa amatera u Istri iz kraja 19. stoljeća, Vittoria Depiere, koja predstavlja otkriće fotografskog blaga za istarske okvire, ako  ne i hrvatske. Također, fotografije tinjanskih župnika, načelnika, istarskih sabornika s druge polovice 19. stoljeća predstavljaju pravi raritet. Sve navedeno nadopunjuje i daje novu sliku na početke fotografije u Istri. Osim značajnog fotografskog fundusa, tinjanski muzej ističe se originalnim pismima biskupa i preporoditelja Jurja Dobrile, ručno pisanim lokalnim kuharicama iz 19. stoljeća, a jedna od specifičnosti je i doživljaj suživota gradskog i seoskog stanovništva Tinjana u 19. stoljeću.

Maki, Nina (u pozadini) i Zorica

Još jedna zanimljivost za kraj, poslikao je Maki županski stol i kip Sv. Ivana Nepomuka.

U hladu ladonja sačuvan je okrugli kameni županski stol oko kojeg su zasjedali predstavnici naroda – „stareji“, odnosno suci, ili „žudihi“ predvođeni svojim županom, kojeg su birali među sobom na godinu dana. Legenda kaže da su tinjanski „stareji“ birali župana tako što bi svi sjeli oko stola, a u rupu nasred stola bi stavili – buhu. U čijoj bi bradi ta buha pronašla utočište – taj bi bio izabran za župana. Ali, ne vjerujte previše legendama. Uloga župana u seoskim zajednicama središnje Istre je bila previše odgovorna da bi njegov izbor bio prepušten isključivo sreći.

Do samog stola, uz put koji vodi u dolinu, stoji kip Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika protiv poplava, te ispovjednika, kraljica, siromašnih i graditelja mostova.

Bio je jako vrijedan naš hodač, osim dvije dionice u protekla dva dana, obišao je i znamenitosti gradića u kojem trenutno noći, kao i detaljani obilasci okolice Višnjana i Pazina. Hvala Maki!

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s