Negdje gore, još visoko na Velebitu, zagazio je naš hodač u Zadarsku županiju. Prošao je od tada prekrasne dijelove Nacionalnog parka Paklenica, Starigrad, Rovanjsku…da bi prekjučer stigao do Posedarja, jučer do Poličnika i Murvice, a danas ušao u prekrasni i raskošni Zadar. Krenimo redom!
86. dan, ponedjeljak: Rovanjska – Posedarje
Već smo rekli da je Maki noćio u Starigradu, kod prijatelja Petra Marasovića, u njegovom kampu Peko, bez naknade! Hvala Peki na tome! Posebno su druželjubivi i toploga srca ljudi u ovome kraju, spremni su saslušati, pomoći i darovati, najmanje što mogu, besplatni smještaj, a to našem hodaču najviše znači. Maki ulaže ogromnu energiju, volju, stpljenje, moć ponavljanja, upornost, hrabrost, no ono što ne može pomaže mu njegov tim, logistika. Tražimo na sve načine pomoć na njegovom putu i u tome uspjevamo. U svakoj županiji barem jedno noćenje je bilo na račun domaćina koji su željeli pomoći u ovom projektu. Posebno se istakla TZ Kvarnera na čelu sa gospođom Irenom Perišić Živadinov i gospođom Anđelkom Kusturin. Svojim poznanstvima i konekcijama pomogle su i da stupimo u kontakt sa susjednom županijom, onom Ličko-senjskom, gdje je svoje u okviru mogućnosti i vrhunca sezone odradio tim gospodina Ivana Radoševića i gospodin Viktor Samardžija. Gospođa Irena je opet odradila svoje i jučer nakon telefonskog razgovora i nekoliko emailova imamo pokriće i rješenje za Makija u sljedećim danima, dok se kreće Zadarskom županijom. No, o tome detaljnije kasnije, na posebnom mjestu!
Hodao je Maki u ponedjeljak od Rovanjske prema Posedarju. Približivši se Maslenici, nakon prolaska autoceste A1, hodao je uz Masleničko ždrilo, prema starom Masleničkom mostu, s obzirom da je novi napravljen za potrebe nove auto ceste i nije dozvoljen za prijelaz pješaka.
Maslenički most (zvan i “Stari Maslenički most” kako bi se razlikovao od “novog” obližnjega betonskog mosta na autocesti A1) lučni je čelični most preko Novskoga ždrila na Jadranskoj magistrali, nedaleko od naselja Maslenica. Dug je 315 m. Nalazi se 55 m iznad mora. Prvi most dovršen je krajem 1960., a pušten je u promet u siječnju 1961. Srušen je 21. studenog1991. godine u Domovinskom ratu. Obnovljen je i pušten u promet 2005. godine u nešto većim dimenzijama nego prijašnji. Tamo se Maki fotografirao sa Mihaelom i Dujom i njihovim sinom Neom.
Oko 1,5 km sjevernije je izgrađen novi most preko kojeg prolazi autocesta A1. Maslenički most često je alternativa novijem betonskom četverotračnom mostu za vrijeme kad je zbog bure zatvoren. Most je projektirao Vojislav Draganić. Izgradnju je financirala tadašnja Zajednica poduzeća za ceste SR Hrvatske, a gradili su ga Pionir i Mostogradnja, dva građevinska poduzeća iz Beograda, dok im je glavni kooperant bila mariborska tvornica čeličnih konstrukcija Metalna. Most je izgrađen na mjestu gdje je Novigradski kanal najuži, samo 150 metara, na Masleničkom ždrilu. Kanal je bio premošten lukom raspona 155 metara i visine 55 metara, dok je ukupna dužina mosta bila 314 metara. Cijela konstrukcija bila je čelična, spajana je varenjem, osim jednoga dijela (tzv. montažnih nastavaka) koji je zakivan zakovicama. U noći 21. studenoga 1991., tijekom Domovinskog rata, tek obnovljeni most Maslenica miniran je i srušen. Tada nije objavljeno kako je došlo do rušenja niti koja je strana to učinila. Čak se govorilo da je grom aktivirao 600 tona eksploziva. Danas se manje-više zna, a i piše, da su most srušili branitelji kako bi spriječili prodor neprijateljskih snaga preko Novskog ždrila i zaštitili već ionako ugroženi Zadar. Novi “stari” most u promet je pušten 17. lipnja 2005. Prometni profil Masleničkog mosta ima ukupnu širinu 10,5 m, što je za 1,1 m više od staroga. Niveleta mosta Maslenica prelazi Novsko ždrilo na visini 55 m nad morem, što je 37 m niže od nivelete Masleničkog mosta na trasi autoceste (92 m). Upravo zbog svog povoljnog položaja ovaj most je alternativni pravac u slučaju zatvaranja autoceste zbog bure. Prolaskom ovog prekrasnog mosta, naš hodač je nastavio put obližnjeg Posedarja na najzapadnijem dijelu Novigradskog mora.
Prostor općine Posedarje nalazi se na sjeveroistočnom rubu Ravnih Kotara, a od Podvelebitskog krša i Velebita dijeli ga Podvelebitski kanal, Masleničko ždrilo i Novigradsko more. Tako se na ovom prostoru prepliću plodna polja, krš, more i neposredna blizina planine.
U klimatskom pogledu tu se miješaju submediteranska klima Ravnih Kotara, eumediteranska klima uskog priobalnog područja naselja Posedarje i utjecaj planinske klime s Velebita (jake bure). Ovim područjem prolaze prometnice od državnog značaja – ceste koja povezuju Južnu Hrvatsku sa Zapadnom i Sjevernom Hrvatskom. Udaljenost centralnog naselja općine Posedarje, od Zadra, centra županije i tradicionalnog centra regije Sjeverne Dalmacije je 20-tak kilometara. U prometnom smislu, općina Posedarje je jedna od Zagrebu najbližih općina u Dalmaciji, što joj daje izvjesne prednosti.
Ovim prostorom prolaze infrastrukturni koridori državnog i županijskog značaja, tako da općina ima sve infrastrukturne pretpostavke za razvoj. Od nekadašnje općine Zadar formirano je više manjih općina. Tako je formirana općina Posedarje, koja je tada bila dio općine Zadar. Po novom ustrojstvu općina Posedarje dio je Zadarske županije, i sastoji se od 8 naselja.
Općina Posedarje se prostire na površini od 77,21 km2, što je 2,1% udjela u površini županije. Najveću površinu ima mjesto Slivnica 26,46 km2, a najnaseljenije mjesto je Posedarje sa 1356 stanovnika. Cijela Općina Posedarje broji 3613 stanovnika.
Ne bi ovaj put bio tako jedinstven da ga Maki ne čini takvim, da ne sreće i ne upoznaje stalno nove ljude. I to čini na nevjerojatan način! S obzirom da se i sam bavi tenisom, nekako je “namirisao” kolegu tenisača. Radi se o mladom Bojanu Temunoviću, srpskom tenisaču sa američkim državljanstvom, rođenim 1989. godine, koji je u mlađim uzrastima, posebno do 14 godina, kada je bio vrlo perspektivan, vođen primjerom dvije godine starijeg Novaka Đokovića, nizao uspjehe. Kako god, sa 23 godine je dosegao maksimum na ATP ljestvici kao igrač, no sada se uspješno bavi trenerskim poslom. Na našem lijepom Jadranu boravi zajedno sa majkom Ildigo, koja se također fotografirala sa Zvonkom.
Zanimljivost koju je poslikao Maki na odlasku iz Posedarja je crkva Svetog duha. Crkva Svetoga Duha se nalazi na otočiću ispred Posedarja. Datira iz 15. stoljeća. Iznad ulaznih vrata u crkvu, nalazi se zidani zvonik – preslica za jedno zvono koje se čuva u crkvi. Postavlja se samo prigodom misnog slavlja, odnosno samo na Duhovski ponedjeljak.
Na zvonu nema ukrasa ni natpisa. Posedarje na blagdan Duhova slavi dan općine. Blagdan Duhova se tradicionalno obilježava procesijom brodicama do obližnjeg otočića na kojem se pored ranoromanične crkvice Duha Svetoga slavi sveta misa. Njoj prisustvuje veći broj hodočasnika iz čitave okolice. Crkvica Svetog Duha je obnovljena 1974. godine.
87. dan, utorak: Posedarje – Murvica
U utorak je Makija čekalo 15 relativno hodački opasnih i izazovnih kilometara, s obzirom da je uglavnom bio prisiljen hodati uz magistralu, ponegdje koristeći tzv “bili put”, kada se ukazao koji paralelan sa glavnom cestom. Trebao je na svom putu do Murvice proći redom: Gornji Poličnik, Poličnik, Murvicu Gornju i naposljetku Murvicu.
Sva ta mjesta spadaju u općinu Poličnik. Na jugu graniči sa Gradom Zadarom, na sjeveroistoku s općinom Posedarije. Prema zapadu graniči sa općinama Nin i Ražanac, a na istoku sa Gradom Benkovcem i općinom Zemunik. Smještena je u središnjoj zoni Ravnih kotara.
Ime Poličnik dolazi od naselja i bivše župe Polisane (Polišnik, Poljišane). Ljudski život na ovim područjima potječe još iz starijeg kamenog doba i srednjeg paleolita, a osobito se može pratiti od ilirsko-liburnskih vremena. U srednjem vijeku pripada hrvatskoj župi Luka. Za vrijeme osmanlijskih prodora, Poličnik je bio među važnijim mletačkim obrambenim utvrdama na zadarskome području. Nekad značajna Tvrđava u sjevernoj Dalmaciji, poznata još u srednjem vijeku, mada često oštećivana i rušena održala se do naših dana. Međutim, o naselju koje se razvilo podno nje zna se vrlo malo.
Premda su općina i samo mjesto Poličnik nadomak Zadru, tisućljetnom glavnom gradu Dalmacije, njihov povijesno-geografski razvoj tekao je u oskudnim gospodarskim i društvenim okolnostima. Stanovništvo se uglavnom zaokupljalo poljodjelstvom i stočarstvom kao glavnim izvorom uzdržavanja. Komunalna infrastruktura nije zadovoljavala ni minimalne potrebe stanovništva, a školu i poštu dobiva tek između dvaju svjetskih ratova.
Općina Poličnik osnovana je 13. travnja 1993. godine, u sklopu upravno-teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske i sve se brže razvija. Odkad je osnovana obnovilo se, uredilo i izgradilo te mnogo uložilo u infrastrukturu i izgled same općine.
Brzo odmičući mjestima uz još bržu cestu, Maki je već rano popodne došao nadomak Murvice. Murvica je naselje u sastavu Općine Poličnik, u Zadarskoj županiji, smješteno u neposrednoj blizini grada Zadra na Državnoj cesti D8. Murvica se rasprostire na površini od 14,21 kvadratnih kilometara i nalazi se na prosječnih 98 metra nadmorske visine. Po popisu iz 2011. godine Murvica ima 230 obiteljska kućanstva i 701 stanovnika.
U srednjem vijeku pripada zadarskim plemićima i građanima. U mletačko-osmanskim ratovima jedno je od graničnih naselja prema turskim posjedima. Neko vrijeme selo je nosilo ime po srednjovjekovnoj župnoj crkvi sv. Sofije. Pod imenom Murvica spominje se u dokumentima iz 1439. i 1440. Među najstarijim stanovnicima spominju se 1375. Dražoka Filipović, 1381. Dragoslav Damjanov i 1432. Dujam. To je mjesto u 18. st. imalo 280 stanovnika i svi su bili katolici.
U desetljećima nakon drugog svjetskog rata selo je zbog iseljavanja u inozemstvo znatno demografski opustjelo. Za vrijeme Domovinskog rata Murvica je bila okupirana, spaljena i razorena, a stanovništvo prognano. Osim obiteljskih objekata uništeni su i svi kulturni, gospodarski, društveni i vjerski objekti. Posljedice rata prisutne su još i danas.
Uskoro poslije oslobođenja počela je obnova kuća, uglavnom po tadašnjem vladinom programu obnove. Poslije su se u obnovu uključile i druge ustanove te međunarodne organizacije, a najviše je obnovljena zahvaljujući vrijednim Murvičanima. U naselju su završeni infrastrukturni radovi i razminiran je veliki dio poljoprivrednih površina, što je znatno poboljšalo mogućnost poljoprivredne proizvodnje i uređivanje industrijske zone. Kako se Murvica nalazi u području posebne državne skrbi, građani, obrtnici i poduzeća mogu se koristiti nizom poreznih olakšica i na taj način privući potencijalne investitore.
Zašto Murvica? Naime, na Makijevom putu, mjesta gdje će noćiti odabiremo po nekoliko kriterija. Prvo, svaka dionica treba imati određeni broj kilometara, niti premalo, niti previše, optimalan prosjek je oko 15 kilometara u danu. Nema uvijek mjesto pogodno za noćenje u tom dometu. Drugi kriterij je logističke prirode, dakle, pronaći mjesto za smjestiti se. Ovoga puta, uz pomoć našeg glavnog logističara za smještaj, Nikole, došli smo u kontakt sa odličnim čovjekom, ugostiteljom, hotelijerom Antom Ricovim. Ante je izrazio želju pomoći našem hodaču i ugostiti ga i pružiti krov nad glavom za prošlu noć. Svaka čast! I pozdrav Anti podrijetlom sa Ugljana iz mjesta Kali, ponosnog ribarskog uporišta iz starih vremena.
88. dan, srijeda: Murvica – Zadar
Kada smo privodili kraju planove za današnji dan, a to je bilo jučer, preko naše drage Irene sa Kvarnera, dobio sam kontakt njene kolegice, gospođe Mihaele Kadije, direktorice TZ Zadarske županije. Kao i Irena, odmah je shvatila potencijal naše priče i Makijevog podhvata i pristala na suradnju, što je jutros, nakon emaila njene stručne suradnice Nine Štohera-Marnike i kapitalizirano. Nina je poslala mjesto prvog noćenja za danas, u Hotelu Kolovare, poznatom zadarskom hotelu još iz starijih vremena. Nešto kasnije, dobili smo podatke za Makijevog domaćina sutra u Svetom Petru na moru, gdje će besplatno, po želji domaćina Danila Colića, Maki boraviti u Pansionu Danilo. O gospodinu Danilu ćemo više pisati sutra.
Zadar je grad romantike i ljubavi, mjesto strasti i duha! Ovo je grad koji se ne ustručava istraživati nove oblike umjetnosti i nove ideje kako bi svoj izvanredan položaj i okruženje, svoju veličanstvenu građu, dodatno obogatio. Zadar je istovremeno i mirna zajednica i dinamičan moderan centar koji svakoga dočekuje raširenih ruku i ostavlja svoj trag na svakom zaljubljenom posjetitelju! Maki je stigao rano popodne, smjestio se u Hotelu Kolovare, ostavio svoj teški ruksak i krenuo u obilazak ovog fenomenalnog grada, u kojem sam u nebrojenim posjetima uvijek pronalazio nešto novo. No, ukažimo na neprocjenjive stare vrijednosti koje je posjetio i naš hodač.
Crkva sv. Donata u Zadru nalazi se u središnjem dijelu povijesne jezgre grada, na ruševinama antičkoga foruma. Bila je posvećena Sv.Trojstvu, a sadašnje ime nosi od XV. st. po biskupu Donatu koji ju je, prema predaji, dao sagraditi najvjerojatnije početkom IX. st. Prvi se put spominje u dijelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta O upravljanju državom, oko 950. g. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekture ranoga srednjeg vijeka, kružnog je oblika s dvostrukim prstenom koji se javlja na nekoliko primjeraka u Europi toga vremena .Među njima ističe se svojom originalnošću.
Nije se sačuvala u prvotnom obliku. Nedostaje joj južna prigradnja koja je porušena 1930., pa je vidljiva središnja kružna jezgra. Crkva je sastavni dio episkopalnog kompleksa i nadovezuje se na starokršćansku katedralu i biskupsku palaču. Ima izgled valjka kojemu su s istočne strane prigrađene tri visoke apside. Ispod krova na južnoj strani nalaze se tri otvora koja su iz galerije vodila u spomenutu južnu prigradnju. Kao kultna građevina služila je do 1798.
Temelji crkve ogoljeni su pa se vidi ugrađeni antički materijal – fragmenti antičkih stupova, kamenih greda, kapitela i drugih raznovrsnih arhitektonskih elemenata. Od brojnih ulomaka uzidanih u njezine temelje važni su ostaci žrtvenika ili podnožja za kip božanstva na kojemu je natpis posvećen božici Junoni i vrhovnom bogu Jupiteru. Ulazni je portal sastavljen također od antičkih kamenih greda (arhitrava) kao i onaj na ulazu u galeriju. Originalni je pod uklonjen i sad su vidljive ploče antičkog foruma.
Šest masivnih pilona i dva stupa pred svetištem dijele središnji okrugli prostor od prstenastog ophoda. Isti se raspored stupova i pilona ponavlja i na galeriji. Apside se protežu do vrha rotonde i u njima su se obavljali liturgijski obredi. Glavno je svetište bilo u prizemlju velike apside. Na galeriji se također održavalo bogoslužje, kako se pretpostavlja, za potrebe biskupa Donata.
Zadarske gradske zidine su sljedeće. Od 2017. godine odlukom UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu, Bedemi zadarskih pobuna ili znamenite gradske zidine koje u Zadru još zovu Muraj, nalaze se na Popisu svjetske baštine kao dio kulturnog dobra. Godine 2020. bedemi su obnovljeni i prostorno revitalizirani uz pomoć sredstava Europske zajednice. Sagrađeni su u 12. i 13. stoljeću i ojačani u 16. stoljeću za potrebe obrane Mletaka od turskih osvajača. Bedemi zadarskih pobuna dobili su ime prema jedanaest buna koje su Zadrani podizali protiv vlasti Mletačke Republike tijekom stoljeća.
Kopnena vrata srednjovjekovnog Zadra izgrađena su 1543. godine i još uvijek odišu istom mistikom i strahopoštovanjem. Podignuta su visoko iznad razine mora s isklesanim likom Svetog Krševana na konju te lavom Svetog Marka, grbom i simbolom Mletačke Republike, pa su vremenom ta vrata postala jedan od najljepših spomenika i remek-djelo renesansne arhitekture.
Između trajektne luke i tržnice nalaze se Morska vrata, poznata i kao vrata svetog Krševana zbog obližnje crkvice posvećene tom zadarskom zaštitniku, a sagrađena su 1573. godine u čast pobjede kršćanske vojske nad vojskom Osmanskog Carstva u Lepantu. Vrata oblikuju ugrađeni dijelovi rimskog slavoluka koji je Melia Aniana, nekadašnja Rimljanka iz Zadra, podignula u spomen svojemu suprugu.
U neposrednoj blizini mosta na sjevernoj strani nalaze se neorenesansna Nova vrata, koja su probijena za vrijeme okupacijske talijanske vlasti u Zadru. Nova vrata vode na Narodni trg i Kalelargu, pa predstavljaju novi najvažniji ulaz u gradsku jezgru. Do gradske tržnice vode Vrata Svetog Roka u čijoj su se blizini u srednjovjekovlju nalazila Vrata Svete Marije.
Sve što je ikad bilo važno u Zadru, još od srednjovjekovnog razdoblja, dogodilo se ili čulo na Narodnom trgu. To je središte gradskog života, vrelo koje privlači i usisava svojom energijom i ljepotom, a potom prolaznike propušta prema drugim gradskim senzacijama. Nije odolio niti Maki pa je tamo popio piće, ali i sreo neke čudne stanovnice Zadra.
Prošetao je dalekometni hodač i do sljedeće dvije atrakcije koje se nalaze jedna do druge, do Morskih orgulja i Pozdrava Suncu. Zadar ima jedinstveni spoj arhitekture i glazbe, svjetski poznate Morske orgulje. Nalaze se uz instalaciju Pozdrav suncu, a čine ih orgulje kojima zvuk nastaje pod utjecajem energije mora, odnosno valova te plime i oseke.
Morske orgulje odlomljene su te potom nježno oblikovane i vraćene moru. Protežu se na sedamdesetak metara zadarske obale ispod kojih je, na razini najniže oseke, ugrađeno 35 cijevi različitih dužina, promjera i nagiba. Kada najljepši zalazak sunca prožme zadarsku rivu, svjetlosna igra Pozdrava sunca odvija se u ritmu valova i zvukova Morskih orgulja. Obe instalacije su djela arhitekta Nikole Bašića.
Jedno popodne niti približno nije dovoljno da obiđete i vidite, okusite, pomirišete, osjetite sve što Zadar pruža, no svakako pogledajte odlično uređenu web stranicu TZ Zadarske i nađite svoju inspiraciju, ideju i krenite!
Nedaleko od povijesnih znamenitosti starodrevnog Zadra, u mirnom i slikovitom predjelu grada nalazi se HOTEL KOLOVARE. Hotel predstavlja moderno i originalno arhitektonsko zdanje, prilagođeno mediteranskom podneblju, sa suvremeno uređenim i luksuzno opremljenim klimatiziranim sobama. Kapacitet hotela je 195 soba i 12 apartmana. Pored soba koje su uređene tako da zadovoljavaju najviše zahtjeve, tu su još i hotelski restoran s do 250 sjedećih mjesta, à la carte restoran s vinotekom, aperitiv bar, salon za masažu i kongresne dvorane, a od vanjskih sadržaja otvoreni bazen za djecu i odrasle, sportsko-rekreacijski centar s igralištima za tenis i prostrano hotelsko parkiralište. Zahvaljujući odličnim domaćinima iz TZ Zadarske i direktorici MIhaeli, naš Maki će večeras prenoćiti u ovom odličnom hotelu. A sutra jedna duža dionica do Svetog Petra na moru.
ZO
Svijetla strana planine 