Krstari čvrstim korakom naš hodač kroz prekrasnu i ponosnu Zadarsku županiju i nakon što se na Velebitu kroz Nacionalni park Paklenica počeo spuštati do najljepšeg mora, protekle dane hoda kroz sve jedno ljepše od drugom, mjesta jugoistočno od Zadra.
89. dan, četvrtak: Zadar – Sveti Petar na Moru
Četvrtak je bio rezerviran za napuštanje Zadra, u kojem bi čovjek mogao razgledati i uživati danima, no Makijev put ide dalje i u planu je ruta od 17 kilometara do Svetog Petra na Moru. Da bi došao do tamo, trasom kojoj je toliko puta protrčalo tisuće plemenitih trkača dok Corona nije zaustavila Wings for Life World Run, barem u protekle dvije godine za 2020. i 2021., Maki je prošao kroz Bibinje i Sukošan. Nije mogao odoljeti da ne poslika opet zalazak Sunca sa Pozdrava Suncu.
U pisanim dokumentima Bibinje se prvi put spominje 1214. godine. Područje Bibinja je bilo nastanjeno još u rimsko doba, što dokazuje i samo porijeklo imena Bibinje. Svoj naziv Bibinje su dobile po Vibiju (Vibius), rimskom patriciju koji je imao posjed na današnjem teritoriju Bibinja.
Osnivanjem Reda Benediktinaca u Zadru 1066. godine, hrvatski kralj Petar Krešimir IV dao je kraljevski posjed Točinje (današnje Bibinje) Redu Benediktinaca kao dar u trajno vlasništvo. Pod zaštitom Reda Benediktinaca, u razdoblju od kasnog srednjeg vijeka pa sve do prvih upada Turaka, Bibinje je doživjelo zavidan gospodarski razvoj.
Sredina 15 st. i početak napada Turaka je jedno od najtežih razdoblja u cjelokupnoj povijesti Bibinja. Jedan od najvećih narodnih junaka iz doba borbe protiv Turaka je svećenik Stipan Sorić iz Bibinja. Mletačka vlast je 1468. godine utvrdila Bibinje jakim obrambenim zidom i tornjem.
Bibinjci su jaki jer su jedinstveni. Gostoprimstvo, otvorenost, dobronamjernost, svevremena spremnost za feštu na dalmatinski način , neposrednost, privrženost i odanost samo su neke od karaktera Bibinjaca. Uvijek znaju što je dobro, a što je zlo. I to će nazvati pravim imenom, bez skrivanja. Vole Bibinjci pjesmu! Kao i naš Maki! Bibinje je rodno mjesto poznatih pjevača Tomislava Bralića koji je sa klapom Intrade snimio niz albuma i Ivice Sikirića Iće jednog od najvrsnijih tenora koji nastupa sa klapom Bibinje ali i samostalno.
Brzo je Maki napredovao nezahtjevnim terenom uz obalu, i brzo se zatekao u još jednom mjestu do kojeg bi uvijek dotrčalo mnogo trkača u spomenutoj humanitranoj utrci. Radi se o Sukošanu.
Sukošan je gradić smješten u prostranom zaljevu Zlatna luka, Jadranskom magistralom 7km jugoistočno od Zadra. Gospodarska je osnova turizam, poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo i voćarstvo. Danas je sjedište općine Sukošan, kojoj pripadaju i mjesta Debeljak,Glavica i Gorica. Samo mjesto broji oko 3000 stanovnika. Sukošan ima dječji vrtić, osnovnu školu s novoopremljenom sportskom dvoranom, ambulante opće i zubne prakse, te sve ostalo što ga čini mjestom ugodnim za život tijekom cijele godine, a mnogi su ga prepoznali i kao mjesto idealno za odmor.
Da je uistinu turističko mjesto, svjedoči preko 3000 ležaja u luksuzno uređenim apartmanima, pansionima i hotelima, a rado su posječeni i brojni kampovi smješteni u neposrednoj blizini mora. Zahvaljujući marini “Dalmacija” postao je i pravi raj za nautičare.
Nije pouzdano poznato vrijeme nastanka mjesta Sukošana, međutim, njegov izvanredni zemljopisni položaj u zaštićenoj luci, nazvanoj Zlatna luka (Portus aureus), te još u moru vidljivim tragovima vile rustike na Barbiru, ilirske tvrđave na Vrčevu, starog rimskog vodovoda (Vilinski zid), neodoljivo ukazuje na mogućnost nastanka ovog naselja u doba rimskog vladanja na istočno jadranskoj obali. Prvi izvorni- pisani spomen Sukošana kao naselja potječe iz 1289. godine.
Nakon kraće okrjepe i razgledavanja Sukošana, uputio se Maki prema Svetom Petru na Moru, zanimljivom turističkom mjestu, sa još zanimljivijim domaćinima, koji su odlučili jako dobro ugostiti našeg neumornog hodača i osigurati mu besplatan smještaj. Radilo se o Pansionu Danilo, koji postoji još od ’80-ih godina prošlog stoljeća i obiteljski je posao, koji vode otac i sin istog imena – Danilo Colić. Pansion ima svoj restoran, nalazi se stotinjak metara od mora, a ima 12 soba za smještaj gostiju. Nalazi se u centru mjesta. Mlađi Danilo je veliki obožavatelj prerano otišlog Panonskog mornara.
Colićima pomaže i živi sa njima Čehinja Dana, koja je došla i ostala. Inače, zanimljiv je podatak je upravo u Svetom Petru na Moru evidentirana kao arheološko nalazište kuća Emila Zole. Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac.
Na širem prostoru današnjeg mjesta Sveti Petar na Moru u prethistoriji čovjek je koristio proplanke, pećine i podnožja Tustice za svoje stanište, bilo privremeno ili stalno. Pećina Buta nalazi se u kanjonu između dvaju uzvisina, pećinske gomile i gradine (156 m), te danas 500-tinjak metara od zadnjih kuća prema jugoistoku. Ispod Bute pa prema moru područje se zove pećinska draga. Sam otvor špilje nalazi s ispod stepenastih terasa vapnenačkog usjeka. Ulaz u pećinu naziva se vrata, njime se ulazi u špiljsku dvoranu dubine 25 metara. Udubljenje koje se nalazi na sredini špilje naziva se tavan, a tamni dio pećine naziva se mrak (navodno je samo pas mogao proći do izlaza sa druge strane brda). Buta se nalazi na 76 metara visine.
Po pričanju mještana Buta je služila imućnijim pastirima iz Bukovice koji su u nju za nevremena sklanjali stoku-ovce. A do 60-ih je služila lokalnim čobanima kao zaklon od kiše. Po kazivanju Colić Ivana (1957.) koji je tada imao 86 godina, đubar koji se stvarao od ovčjih i kozjih ekstremiteta strugao se i prodavao kao gnojivo. 1957. Godine u kratkotrajnim istraživanjima nađeno je po površini i pred pećinom sitnih ulomaka keramike rimske provenijencije, nešto ulomaka s kanelurama i ukrasom u obliku valovnice. Od oruđa nađena su kremena strugala koja bi mogla pripadati razdoblju neolitika.
Sveti Petar na Moru je dobio naziv po crkvi Sveti Petra apostola iz 18. st. U centru mjesta se mogu vidjeti ostaci srednjovjekovnih gospodarskih zgrada koje su pripadale opatiji na Rogovu.
U središtu mjesta uz obalu nalazi se seoski bunar sa pitkom vodom koji ne presušuje u najgorim sušnim razdobljima. Bunar je sagrađen još 1911 godine. Bio je izvor jedine pitke vode u okolici. Mještani susjednih mjesta koristili su ovaj bunar na način da su dovozili rublje na pranje. Vodu za piče su prevozili na magarcima u drvenim posudama, takozvanim vučijama. Kako se voda koristila za piće i pranje rublja, tako se koristila i za napajanje konja i magaraca. Bunar je prilagođen na načina da je sa jedne strane bila napravljena „kamenica“ za pranje rublja, a na drugoj strani ista takva „kamenica“ koja je služila za napajanje blaga.
Nekad isključivo težačko mjesto, Sveti Petar na Moru danas se sve više okreće turizmu. Nakon Domovinskog rata i kraha prerađivačke industrije, ali i individualne poljoprivredne proizvodnje, nekadašnji težaci Svetog Petra na Moru okreću se turizmu kao jedinoj profitabilnoj gospodarskoj grani.
90. dan, petak: Sveti Petar na Moru – Biograd na Moru
Točno tri mjeseca od početka svojeg pohoda, Makija je čekala jedna ispodprosječna dionica od 11 kilometara između dva grada na moru, kao što im imena govore. Negdje točno imeđu njih nalazi se i Turanj.
Područje Turnja bilo je naseljeno od brončanog doba, a prvi arheološki tragovi potječu još iz mlađeg kamenog doba. U brončano doba su bile naseljene “gradine” na brdima oko Turnja i jedna na otočiću Ričulu (Zeleni školj) na kojem se je kasnije nalazila i antička lučica. U to doba je otočić još bio spojen sa kopnom. Prvo naselje se zvalo Tukljača (Tukljačane, Tuklječane), a u rimsko doba su se tu nalazile tri lučice i veliko rimsko imanje. S vremenom je razina mora rasla pa je napravljen i nasip kako bi se održao put do Ričula, a nasip je i danas vidljiv (na oko 2 m dubine) te se vidi da je napravljen od balvana i kamena. U uvali koja je nekoć služila kao lučica pronađen je mlinski kamen. Pošto je morska struja vrlo jaka na tom mjestu (a sigurno je bila i jača dok je postojao dio nasipa koji je kanalizirao tok morske vode) pretpostavlja se da bi se moglo raditi o svjetski rijetkom mlinu pogonjenom morskim strujama.
Tukljača je u to vrijeme bila samostalna župa, a iz tog vremena su sačuvane tri crkvene knjige na glagoljici i dva povijesno važna glagoljaška kamena natpisa. Sačuvan je i dio antičkog vodovoda Biba – Jader. Na mjesnom groblju se nalazi crkvica koja je 845. godine podignuta na ostacima rimske villerustice, a koja se u povijesnim ispravama naziva crkva Neoskvrnjenog začeća ili Sv. Marija, a u nekim spisima i Stellamaris.
Sadašnji Turanj se u povijesnim ispravama prvi put spominje u XIII. stoljeću, a 1444. godine je u Turnju sagrađena utvrda hrvatskih plemića Meštrovića. Po toj kuli je Turanj dobio ime Toretta (prema latinskom turis – toranj, kula) koje je s vremenom dobilo današnji oblik. Utvrda je bila sagrađena tik uz more, a zidine su podupirale tri kule. Iz tog vremena je ostala sačuvana jedna kula (Kaštel), glavna vrata i dio bedema. Turanj je za vrijeme Kandijskog rata bio carinarnica, a inače je kroz povijest poznat kao megdanište na kojem su se odvile mnoge bitke. U to doba je dio stanovništva bio sklonjen na obližnje otoke Pašman i Babac, a Turanj su jednom prilikom Mlečani zapalili da ne bi pao u turske ruke. Zanimljiv je podatak da je svjetionik na Babcu najstariji svjetionik u Pašmanskom kanalu, iz 1876. godine.
Unutar Turanjskih zidina je 1450. sagrađena crkva kojoj je zaštitnica bila Mala Gospa ili Ružarica. Tu crkvu je za vrijeme Kandijskog rata srušio i zapalio Ibrahim paša, a na njenom mjestu je 1675. sagrađena sadašnja župna crkva Gospe Karmelske.
Sreo je Maki u Turnju tri dame, Jasnu, Vesnu i Maricu, i napravio sa njima fotografiju. Na to mu je Jasna rekla da ga prati, da prati njegov put i da su se već sreli prije kratkog vremena. Naime, sreo je Maki društvo planinara koji pripadaju HPD Lipa iz Sesveta, negdje kod Raminog korita, kada se probijao prema Ramića dvorima ili prije. Svijet je stvarno malo globalno selo, a lijepa naša još manja. Poslao je njihov prijatelj Makiju i fotografije tog susreta!
Brzo je Maki nastavio prema Biogradu na Moru. Pravom biseru turizma, poznatom mjestu u Zadarskoj županiji i trajektnoj luci, na ruti kraćoj od dva kilometra do otoka Pašmana.
Biograd je grad koji ugađa svojim gostima i u kojem svatko može naći sadržaje i zabavu po svojoj mjeri.. Proslavite 1. svibanj sudjelujući u dinamičnom Slovenskom vikendu prepunom zanimljivih aktivnosti. Gastro Biograd manifestacija je koja u lipnju rivu pretvara u raj okusa i mirisa autentičnih proizvoda iz cijele Hrvatske, a Biogradska noć najveselija je ljetna noć s mnoštvom događanja za sve uzraste. U opuštenijoj i intimnijoj varijanti nju ćete pronaći i na Biograd Street Music Festivalu. A možda ste najviše od svega zaljubljeni u jedrenje? Biograd sa svoje dvije marine predstavlja važan nautički centar pa je Biograd Boat Show kvalitetan dokaz te reputacije.
Adrenalinski izazovi čekaju vas na brojnim sportskim terenima, zabavnom parku ili pak u razgledu brojnih prirodnih ljepota u okruženju, a noćni život obasjat će vas vatrometom raznovrsne zabave! Otkrijte, korak po korak, sva lica ovog turističkog odredišta raznovrsne ponude kojom osvaja sve generacije.
Biograd je mali grad, ali apsolutno bogat poviješću iz koje zrcale kršćanske sakralne građevine, Župna crkva Sv. Stošije (1761.), ranoromanička crkva Sv. Ante (XIII. st.), crkva Sv. Roka (XVI.st.). Od drevnih biogradskih zdanja samo je bazilika Sv. Ivana (XI. st. ) preživjela mletačko rušenje Biograda u godini 1125., ali zato na obližnjem Pašmanu još stoji 800 godina star benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana (1128. god.) i franjevački samostan Sv. Dujma iz XVI. st.
Napomenimo da je Makiju noćenje osigurala TZ Zadarske županije u Hostelu Sanja.
91. dan, subota: Biograd na Moru – Drage
Kao i prethodnog dana, Maki je trebao prijeći identičnu dionicu od 11 kilometara, da bi svoj zbroj podigao na 1342 kilometra u 91 dan! 14.7 km/dan! Dakle, prelaskom Velebita, nešto kraćim dionicama ponekad, i dalje bez dana odmora, osim jednog u Samoboru, drži on prosjek koji je fantastičan. Možda to nekome ne zvuči posebno, no eto, neka proba svaki dan, ali svaki dan, napraviti barem đir oko kvarta, nekoliko kilometara, recimo 5, i neka to ponovi svaki dan tri mjeseca! Razmislite o tome!
Kako god, krenuo je rano ujutro danas, oko 7 sati iz Biograda. Dao sam mu zadatak da obavezno iza Pakoštana popne preko magistrale, prema sjeveru i presječe do Vranskog jezera. U Pakoštane je brzo stigao. Pakoštane su skladno dalmatinsko mjesto bogate bioraznolikosti smješto između mora i jezera. Plavo i zeleno, slano i slatko najslikovitiji su epiteti ovog mjesta. Pola stoljeća turističke tradicije najveći je svjedok bogatstva ponude. Neodoljivom šarmu ovog tipičnog dalmatinskog mjesta pridonosi blizina triju otočića (Sveta Juština, Školj i Babuljaš).
Pakoštane je malo dalmatinsko mjesto smješteno u samom središtu jadranske obale i jedinstvenom položaju između mora i Vranskog jezera. Okruženo sa čak 5 nacionalnih parkova (Paklenica, Kornati, Plitvička jezera, Slapovi Krke, Sjeverni Velebit). Upravo su oni impresivno okruženje koji pružaju izuzetnu pogodnost i nude bezbroj mogućnosti za svakog. U neposrednoj blizini Pakoštana nalaze se povijesni grad Zadar, kolijevka hrvatske kulture i povijesti, Biograd n/m i grad Šibenik nadaleko poznat po katedrali Sv. Jakova koja se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Na više mjesta ima ostataka antičkog naselja; ispod groblja, uz more, temelji rimske vile, a u moru su vidljivi ostaci rimskoga lukobrana. Jedan odvojak rimskoga vodovoda koji je vodio od Vrane do Zadra, kretao je prema Pakoštanima.
Među kulturno-povijesnim znamenitostima u Pakoštanima ističu se crkve: crkva Sv. Justina, nalazi se na istoimenom otočiću ispred samog mjesta, na otočiću je i staro groblje. Sagrađena je 1794. godine. crkva Sv. Mihovila, stara župna crkva sagrađena je 1694., oko nje se nalazilo i groblje. Uzaščašće Gospodinovo, sadašnja župna crkva, izgrađena je od kamena 1906. na prostoru stare župne crkve, uz sv. Juštinu najprepoznatljiviji simbol Pakoštana. crkva Sv. Roko, sagrađena u 18. st. za vrijeme komunizma preuređena u skladište.
Kao što sam mu i naložio, Maki je zavrnuo lagano uzbrdo i uputio se prema Parku prirode Vransko jezero, najvećem jezeru u Hrvatskoj.
Kao jedno od rijetkih, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, sa izvorima pitke vode te područje osebujnih specifičnosti i bioraznolikosti 21.07.1999. g. Vransko jezero sa okolnim područjem proglašeno je Parkom prirode. Granice Parka smještene su između Pirovca i Pakoštana. Park je velik 57 km2, a najveći dio 30,02 km2 odnosi se na Vransko jezero položeno u pravcu sjeverozapad-jugoistok i pružajući se paralelno s morskom obalom od koje je mjestimično udaljen manje od kilometra. Po svom položaju i karakteristikama specifično je u Hrvatskoj ali i na širem europskom prostoru. Ono je zapravo kraško polje ispunjeno boćatom vodom i predstavlja kriptodepresiju.
Dominantna karakteristika Parka je Posebni ornitološki rezervat koji je zbog svoje očuvanosti velikog tršćaka na SZ dijelu jezera kao rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti još 1983. g. dobio taj status te je uvršten u listu važnih ornitoloških područja u Europi (Important Bird Areas in Europe).
Zadovoljavajući 6 od ukupno 9 kriterija ovog najstarijeg međunarodnog sporazuma sklopljenog isključivo radi zaštite ekosustava, od 2. veljače 2013. godine i Park prirode “Vransko jezero” nalazi se na popisu svjetski važnih močvara, kao najveće prirodno, boćato, stalno vodeno tijelo u Hrvatskoj, od iznimne važnosti za brojne ugrožene i u Europi rijetke vrste ptica. Predstavljajući središte biološke raznolikosti šireg područja regije, ovo, uz Deltu Neretve najveće močvarno područje istočne obale Jadranskog mora, svoju međunarodnu važnost zahvaljuje specifičnom geografskom i klimatskom položaju koji podržava važna i rijetka staništa, muljevite obale, poplavne livade i nepregledne tršćake, kao i najveću površinu otvorene vode, važno stanište za zimovanje ptica.
Vratio se Maki opet na “bili put” i zavrnuo prema Dragama, svojem današnjem odredištu i posljednjem mjestu u kojem noći u Zadarskoj županiji. Drage su tiho i mirno dalmatinsko mjesto smješteno u centralnoj zoni hrvatskog Jadrana, na magistralnom putu između Zadra i Šibenika uz izuzetno razvedenu obalu, čisto more sa pogledom na brojne otočiće na rubu nacionalnog parka Kornati. Od Pakoštana su udaljene svega 3 km, a nalaze se u okruženju 4 nacionalna parka. Od Kornata su udaljene 12 nm, Krke 47 km, Paklenice 75 km, Plitvičkih jezera 165 km te dva parka prirode: Telašćice 17nm i Vranskog jezera 1 km. U blizini se nalaze povijesni gradovi Zadar (36 km), Šibenik (41 km).
Osigurala je TZ Zadarske županije, na čelu sa direktoricom Mihaelom Kadijom, cijeli niz noćenja za Makija od Zadra do Draga, gdje je besplatno noćenje ponudio Zdravko Kazija. Toliko divnih ljudi i pravih anđela traila, kako ih mi zovemo, iako je ovo trenutno hodanje uz morsku obalu, no i dalje je trail po definiciji. Podružio se Maki sa konobarom Marinom, koji radi u odličnom kampu Oaza mira u Dragama. Tamo se gradi i hotel i marina pa će se vrlo brzo poboljšati ponuda u ovom malom i mirnom dalmatinskom mjestu.
Sutra Maki ulazi u Šibensko-kninsku županiju, u kojoj već imamo dogovore, opet zahvaljujći nenadmašnoj Ireni, koja nam daje kontakte svojim kolegica i kolega, direktora TZ županija na putu. Tako smo kontaktirali gospođu Željanu Šikić, direktoricu TZ Šibensko-kninske, koja je odmah pokrenula cijeli niz ljudi u mjestima kojima Maki prolazi kroz ovu prelijepu županiju: Pirovac, Vodice, Šibenik, Grebaštica, Primošten i Rogoznica. Čitajte nas i dalje, a do tada HVALA TZ Zadarske županije.
A već sutra nas čitajte na Blogosferi Večernjeg lista, jer dolazi 13. nastavak naše priče!
ZO
Svijetla strana planine 