Tako bi se, najkraće moguće mogla početi priča o novoj županiji koju je Maki “načeo” u nedjelju ujutro. Oprostio se od odličnih domaćina u Zadarskoj županiji, u koju je ušao još na Velebitu u petak, 27. kolovoza, kada je ušao u Nacionalni park Paklenica, prema Ramića dvorima. Družio se sa mnogim ljudima, vidio prirodne ljepote i prešao preko 100 kilometara kroz ovu županiju. U mnogome su pomogle gđa. Mihaela Kadija i gđa. Nina Štohera-Marnika iz TZ Zadarske županije, koje su Makiju pronašle mnoga noćenja na putu.

Istim poslom se bave i gđa. Željana Šikić, direktorica TZ Šibensko-kninske županije i gđa. Nikolina Staničić, koja sve operativno koordinira sa ljudima na terenu, tako da je Maki proteklih 5 dana, a i sljedeća 2, prilično bezbrižno bio posvećen “samo” hodanju. U Šibensko-kninsku županiju ušao je prije Draga, a izaći će nakon Rogoznice.

Županija u kojoj je sada, nalazi se u središnjem dijelu sjeverne Dalmacije, a obuhvaća najljepše hrvatske otoke, povijesno i zemljopisno najvrjedniji dio obale Jadrana, te prostranu, krševitu Zagoru.Zahvaljujući rijeci Krki koja protječe njenim središnjim dijelom, na jedinstven su način raznoliki krajolici povezani u osebujan spomenik prirode ali i ukupne ljudske i hrvatske nacionalne povijesti.Na sjeveru županije je planina Dinara s istoimenim najvišim planinskim vrhom Republike Hrvatske (1.831m), a na jugu, daleko na pučini mora svjetionik Blitvenica. Na istoku se prostiru primoštenski vinogradi u kamenu, Rogoznica, a na zapadu Murter i Kornati. Šibensko-kninska županija obuhvaća ukupnu površinu od 5.670 četvornih kilometara, od čega kopnena površina iznosi 2.994 četvornih kilometara.

92. dan, nedjelja: Drage – Pirovac

Ono što povezuje gore navedene županije je jedan park prirode, o kojem smo već pisali prošli puta, Vransko jezero. Prošao je Maki pored jezera, spustio se u Drage u subotu popodne. Kada je nastavio prema Pirovcu, u nedjeljno jutro, nakon 8 kilometara ravnog puta, između mora i jezera, naišao je na još jednu vodenu “prepreku”, vrlo neobičnu kontrukciju napravljenu ljudskom rukom. Radi se o kanalu Prosika.

Prosika je kanal koji je prokopan 1770. godine radi melioriranja močvarnog i zaraslog Vranskog polja. Posao je započeo knez Franjo Borelli Vranski, a nastavili njegovi potomci. Prvi je hidrotehnički zahvat.

Radovi na prokopu kanala počeli su 1752. godine. Kad je kanal prokopan, razina Vranskog jezera pala je za stalno za tri metra, a vodeni val koji je tad nastao, završio je sve do Betine na obližnjem otoku Murteru. Kanal je omogućio preporod vranskog feuda. Prvotna širina kanala bila je 4 metra i bio je znatno plići nego danas.

Koncem 19. stoljeća kanal više nije bio dovoljno propustan, pa su izvedeni novi radovi kojima je kanal neznatno produbljen. Godine 1948. postavljen je konačni profil kanala širine 8 metara i praga od 30 centimetara iznad mora.

Na ušću Prosike u more instaliran je “depožit”, od čega su danas ostali samo ostatci. Depožit je bio namijenjen za izlov migratornih vrsta (jegulje i cipla) te šarana u mrijestu.

Mirnim tempom, nastavio je Zvonko još 4 kilometra i stigao do Pirovca.

Pirovac je srednjovjekovno naselje i utvrda najstarijeg hrvatskog plemstva, tradicije mediteranske poljoprivrede i turističko-klimatološko-rekreacijsko središte.

Pirovac je živopisno mjesto koje je priroda obdarila smještajući ga na obalu između mora i Vranskog jezera. Nalazi se u zaljevu kojeg karakterizira neobična činjenica da je more unutar njega 4 stupnja toplije od prosjeka Jadranskog mora. Na ovom području dominira blaga klima koja omogućava lijepa, topla ljeta i blage zime. Obalu ocrtava njena razvedenost sa brojnim uvalama u kojima su se smjestile kristalno čiste kamene i šljunčane plaže i otoci na čijem arhipelagu se smjestio Nacionalni park “Kornati”.

Ovo je mjesto koje će vam omogućiti da se sami zaputite u otkrivanje skrivenih ljepota. Šetnje prekrasnom prirodom, biciklističke vožnje, bavljenje sportskim i rekreacijskim aktivnostima, jedrenje, ronjenje, upoznavanje povijsno-kulturnih starina, dalmatinskih specijaliteta… brojne su mogućnosti za ugodan odmor i uživanje. Pirovac krase brojne znamenitosti koje su odraz duha jednog vremena kada je ovo područje bilo značajno središte vitezova templara. Stari dio mjesta na samoj obali sa svojim srednjovjekovnim zidinama i “Vratima sela” jedan je od najzanimljivijih simbola Pirovca i slika vašeg fotoaparata. Upoznajte staru jezgru, zavirite u skrivene “kale” kamenim ulicama koje čuvaju trag na proletjela stoljeća.

Koliko mu tijelo i noge dopuštaju svakoga dana nakon hodanja, naš neumorni Maki obiđe mjesto svojeg dnevnog cilja. Prouči što bi se trebalo vidjeti, pričamo dosta o tome, sjedne negdje na okrjepu, popriča sa lokalnim ljudima, pita ih kako su, čime se bave i nastoji saznati neke činjenice o povijesti, zgradama, kaštelima, lokalitetima. Ako vas nešto još više zanima o Pirovcu, svakako posjetite odličnu web stranicu TZ Pirovac.

93. dan, ponedjeljak: Pirovac – Vodice

Na nešto dužoj dionici predviđenoj za početak 14. tjedna na putu, Maki je izašao iz Pirovca, i uputio se glavnom prometnicom do poznatog rotora, nekih 4 kilometra van grada, gdje se račvaju putevi prema Vodicama, Tribunju i otoku Murteru. Tu se nalaze i dva odlična restorana, koje ovom prilikom nećemo reklamirati, ali provjereno, relativno nedavno, i janjetina i odojak su odlični. Skrenuo je Maki desno, prema Murteru, odnosno Tisnom, no tim putem se sa manje prometa, može doći i do Vodica, a put vodi kroz Tribunj. Grad u kojem svako ljeto odmara i naš proslavljeni slikar i trkač Milan Komljenović.

Osim lokacije ljetnikovca poznatog slikara, Tribunj je pitoreskno dalmatinsko mjesto s pripadajućim naseljem Sovlje. Smjestilo se u srcu obale Šibensko – kninske županije. Posebnost Tribunja upravo je njegov geografski položaj i podijeljenost na urbani kopneni dio i poluotočnu povijesnu jezgru unutar koje se danas nalaze zgrada Općine, ured Turističke zajednice, pošta, župni ured, kulturni dom te nekoliko ugostiteljskih objekata različite primjene. Autentičnu sliku zbijenih kuća i uskih uličica odlično upotpunjuje predivni pogled na dva otoka tribunjskog arhipelaga – Lukovnjak i Logorun.

Iako se zadnjih desetljeća okrenuo turizmu, Tribunj je i danas prepoznatljiv po ribarstvu i maslinarstvu, dvije glavne gospodarske grane koje su othranile domaće stanovništvo. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011., Tribunj broji 578 kućanstava s ukupno 1.526 stalnih žitelja.

Zaleđe Tribunja s uređenim poljskim i biciklističkim putovima i stazama što isprepleću tipične dalmatinske nasade vinove loze i maslina i tako vode posjetitelje do nekoliko vidikovaca u brdu Križine, pozivaju sve one sportskog duha – bicikliste, planinare i šetače da bolje dožive čari ovog kraja i na taj način upotpune cjelokupnu živopisnu sliku Tribunja.

Spomenimo još zašto je Maki na magarcu (pa će onda na konja). Poznate su magareće utrke u Tribunju! Stanovnicima primorskog mjesta Tribunja i njihovim gostima ova je jedinstvena utrka događaj na kojem se svi dobro zabavljaju, a ona je upravo i razlog dolaska velikog broja posjetitelja u Tribunj prvog dana kolovoza.

Utrka magaraca čini se jednostavnim zadatkom jer sve što trebate napraviti jest stići do cilja jašući milog magarca. Međutim, magarac je nadaleko poznat po svojoj tvrdoglavosti i inatu te mnogi natjecatelji često neuspješno pokušavaju nagovoriti ovu neodoljivu i vrijednu životinju da se uopće pomakne s mjesta, što samu utrku čini zabavnijom i urnebesno smiješnom svim gledateljima.

Bilo je krajnje vrijeme da nastavi Maki prema obližnjim Vodicama, koje su već vrlo poznato turističko mjesto i meka mnogih ljubitelja prirode, otoka koji se nalaze ispred ovoga mjesta i svega što je u blizini.

Prva naselja razvila su se u zaleđu Vodica još u pretpovijesno doba. Cesta kojom ulazite u grad sa lijeve i desne strane skriva naše korijene i povijest kojom je uvjetovan današnji život na ovom prostoru. Rakitnica, Mrdakovica, Pišća, Kamena i Okit, danas su imena plodnih imanja naših vrijednih težaka, a nekada su bili stanovi i sela u kojima se radilo i živjelo. Brojni materijalni dokazi svjedoče o kontinuiranom životu u ovim poljima još od željeznog doba.

Čini se da je ovuda, preko Nadina do Zatona, prolazio važan rimski trgovački put duž kojega su iznikla mnoga naselja. O tome nam kazuju arheološka istraživanja u Dragišićima i istraženi lokalitet u Velikoj Mrdakovici gdje su nađeni ostaci predrimskog naselja i liburnske nekropole iz 4. st. prije Krista. Bogati nalazi staklenih posuda, a vjeruje se da se radi o najvrijednijoj zbirci te naravi na području čitavog rimskog carstva, govore nam da se radi o značajnom naselju koji će mnogi poistovijetiti s Arauzonom o kojoj piše Plinije.

Težaci, bogobojazni radišni ljudi podigli su crkve na svojim grobljima u blizini obitavališta. Tako su stanovnici Mrdakovice i Pišće podigli crkvu sv. Ilije 1298. godine koja je posvećena tek 1493. godine. Susjedno naselje Rakitnica, spominje se 1251. godine kao dio imanja slavnih Šubića. Ljudima je bilo daleko odlaziti čak u Dazline na mise, često su zbog nevremena ili drugih nevolja bili prisiljeni pokapati svoje mrtve bez posljednje pomasti, pa su dugo nastojali podignuti vlastitu crkvu. Napokon, gradnja zapošinje 1415. godine, ali je ubrzo prekinuta zbog nesuglasica oko posjeda.

Nakon više od 300 godina Turskog maltretiranja, nakon konačnog odlaska Turaka, selo prosperira, gradi se sve više kuća i izvan gradskih zidina. Stanovništvo naglo brojčano raste i crkvica sv. Križa postaje premala da bi primila sve vjernike. Odlučeno je da se gradi nova župna crkva u središtu . Gradnja počinje 1746. i traje do 1749. godine, a majstor je poznati barokni graditelj Ivan Skoko. Uz crkvu gradi se zvonik, majstor je Vicko Macanović iz Dubrovnika. Vodice postaju samostalna općina 1891. godine i uključuju Dražice, Pišću, Okit, Rakitnicu, Stajice, Vrbice i Tribunj. Sve više napreduju i jačaju kao gospodarsko i upravno središte.

Danas su Vodice poznato turistički centar, najpoznatiji na srednjem dijelu Jadrana. I to ne slučajno. Tako je otkada su se Vodičani odlučili za ovu granu privrede, dakle već punih 50 godina.

Imao je Maki dogovoren smještaj preko TZ Šibensko-kninske županije, no, naravno da je sreo nekoga poznatog, a i da nije, upoznao bi nekoga novog! Sreo je poznanika iz Samobora, Sitta Josipa, koji je također i član Makijevog HPD Japetić, koji je na ljetovanju sa suprugom Mirjanom. Primili su Makija kao svoj svoga, počastili, pogostili, htjeli i da spava kod njih, no već je imao sve riješeno pa je uljudno odbio. Hvala Samoborci!

94. dan, utorak: Vodice – Šibenik

Utorak je bio predviđen za jedan od ljepših poteza ove središnje dalmatinske županije, nekih 13 kilometara, kada se ide preko Srime, no što zbog nekog lošeg osjećanja od prethodne večeri, što zbog blizine magistrale, što zbog bojazni da mu ne bude loše, naš hodač je nastavio iz Vodica odmah prema Šibenskom mostu i prošao sjevernije od Srime u koju se onda više nije spuštao. Divio se čudu arhitekture!

Šibenski most je armiranobetonski lučni most preko Šibenskog zaljev na Jadranskoj magistrali, u blizini uljevanja rijeke Krke. Šibenski je most jedan od najznačajnijih naših mostova jer sadrži armiranobetonski luk koji je prvi na svijetu u cijelosti izveden konzolnim postupkom, bez skele oslonjene o tlo. Luk je građen betoniranjem odsječaka od 28 m na čeličnoj skeli koja je vješaljkama bila preko vrha stupa nad petom luka sidrena u upornjaku na kraju mosta. Čelična je skela premještana s pomoću plovne dizalice. Raspon luka iznosi 246 m.

Most je građen u razdoblju 1964.-1966. Projektant mosta bio je Ilija Stojadinović. Pušten je u promet 27. srpnja 1966. U jesen 1991. tijekom Domovinskog rata most je pogođen s nekoliko granata, ali šteta nije uzrokovala prekid prometa.

Već tri kilometra nakon što prođete most, počinju poznati kvartovi Šubićevac, Varoš, Baldekin…grad Šibenik! Krešimirov grad! Naravno da je našim generacijama i sportski nastrojenim ljudima odmah na pameti Dražen Petrović. No povijest ovoga grada je iznimna i veličanstvena. Malo je gradova da se mogu pohvaliti sa takvim bogatstvom sakralnih objekata. Šibenik je grad sa 24 crkve! 12 je u Službi Božjoj, a 6 u nekoj drugoj funkciji.

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedno je od najznačajnijih i najljepših graditeljskih ostvarenja u Hrvatskoj te je 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.

Građena je više od stotinu godina, tijekom 15. i 16. stoljeća, a jedinstvena je po tome što je kompletno izgrađena od kamena i to bez korištenja vezivnog materijala.

Najznačajniji graditelji katedrale su Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac.

Tijekom stoljetnog razdoblja gradnje katedrala je nastajala izmjenama triju različitih stilova: gotičkog, gotičko-renesansnog i renesansnog. Ljepotom se posebno ističe impozantna kupola koja je bila pogođena u Domovinskom ratu, a danas je svojevrsni simbol Šibenika.

Katedrala je poznata i po ikonografskim inovacijama među kojima posebno mjesto zauzimaju skulpture 71 glave na vanjskom dijelu svetišta za koje se smatra da su individualni portreti suvremenika Jurja Dalmatinca.

Šibenik osim poznatog dvostrukog bedema ima i nekoliko odlično očuvanih tvrđava, od kojih je nadaleko najviše eksponirana, potpuno obnovljena tvrđava Svetog Mihovila, koju je Maki i posjetio, a koja je pozornica za najupečatljivije glazbene poslastice ovog muzikalnog grada našeg dragog Arsena. Tvrđava sv. Mihovila smjestila se na povoljnom položaju podno kojeg se razvio srednjovjekovni Šibenik. Izgrađena je na strmoj stijeni, sedamdesetak metara iznad razine mora, koja kontrolira i brani ušće rijeke Krke, ali i druge važne prometne pravce prema sjeveru i jugu Dalmacije. Arheološki nalazi sugeriraju da je pružala zaštitu lokalnom stanovništvu još od doba Ilira. Ime duguje crkvi posvećenoj arkanđelu Mihovilu, koja se od najranijeg doba nalazila unutar tvrđave. Simbolička veza tvrđave i grada vidljiva je na više razina – od zidova tvrđave potekli su gradski bedemi koji su okruživali i stoljećima štitili Šibenik, a sveti Mihovil je od najranijeg perioda nebeski zaštitnik grada. Te dvije tvrdnje jasno su pokazane na najstarijem gradskom pečatu iz 13. stoljeća, koji prikazuje arkanđela kako bdije nad gradskim zidinama.

Stoljećima zatvorena i nedostupna građanima, u 21. stoljeću ovaj najstariji gradski spomenik konačno dobiva novu funkciju. Revitalizacija fortifikacijskog kompleksa Tvrđave sv. Mihovila započela je 2012. godine infrastrukturalnim radovima na površini od 2600 m². U sklopu projekta izgrađena je velika ljetna pozornica s 1077 mjesta te su uređeni podzemni prostori. Utvrda je otvorila vrata svojim posjetiteljima 2014. godine s bogatom ponudom kulturnih, glazbenih i scenskih događanja, prepoznata kao jedna od najprestižnijih pozornica u regiji te nezaobilazna destinacija kulturnog turizma.

Tvrđava sv. Mihovila je simbol od neprocjenjivog kulturno-povijesnog i baštinskog značaja za grad Šibenik i Republiku Hrvatsku. Kao obnovljeni kulturni spomenik, tvrđava je danas jedan od glavnih pokretača razvoja grada s ciljem osmišljavanja i pružanja novih kulturnih, edukativnih, glazbeno-scenskih i drugih zanimljivih programa.

Šibenik je zasigurno grad vrijedan dužeg boravka u nekom od mnogobrojnih hotela i manjih smještajnih objekata, no Maki je morao dalje. Iskoristio je koliko je stigao, njegovi ljubazni domaćini su ga smjestili u Hotel Jadran, na čemu smo zahvalni TZ Šibensko-kninskoj i svima koji su sudjelovali u organizaciji Makijevog prolaska kroz ovu županiju. Danas je produžio do Grebaštice. Slijede još Primošten i Rogoznica, A onda 14 dana kroz Splitsko-dalmatinsku županiju, gdje već rade na organizaciji pomoći našem dugoprugašu da što lakše prođe svoj put prema Prevlaci. No, o tome u sljedećim danima i tjednima sve do 2.10. kada je nekakav proračunati dan završetka puta, ako sve bude po planu. No, samo polako, bez pritiska…tek je prošao 1400 kilometara!

ZO