Makarskom rivijerom do Zaostroga

Rekli smo da se Maki spustio do Brela i ušao u predivnu, veliku i zaštićenu Biokovom, Makarsku rivijeru. 60 kilometara predivnih plaža i mjest akoja se nižu jedno za drugim. Tako je i naš hodač, nesmanjenim tempom nastavio prema jugoistoku, prema Pločama u konačnici, gdje će prijeći trajektom do srca Pelješca, da ne napusti teritorij lijepe naše.

107. dan, ponedjeljak: Brela – Makarska

13 kilometara planiranih za redovnu rutu od Brela, preko Baške Vode, Promajne do Makarske, odlučio je Maki napraviti ranije ujutro, jer je još prilično toplo u ovim južnim dijelovima Dalmacije. Baška Voda, nekad težačko i ribarsko mjesto, danas je turistička destinacija s obilježjima pravog mediteranskoga gradića. Razvoj turizma počinje 20-tih godina XX. stoljeća, a danas je Baška Voda ponosni vlasnik priznanja “Plavi cvijet”. Osim prekrasnih plaža i čistog mora, ovo primorsko mjesto se hvali zanimljivim događanjima kroz godinu, kao i starim crkvama i zanimljivim muzejima koji privlače turiste i čine zanimljivu turističku ponudu.

Bilo je još rano ujutro i sunce se skrivalo iza zaštitničkog Biokova, o kojem ćemo zasluženo nešto reći kasnije, jer je Maki spremio iznenađenje u vlastitiom aranžmanu za sve nas iz logistike. Kako god, nije se zadržavao već je produžio prošavši iznad Promajne. Naseljavanje Promajne započelo je u 17. stoljeću. Nastala je od malog ribarskog naselja koje su naselili stanovnici Basta i Podgore i samo je 4 km udaljena od Baške Vode. Sredinom 20. stoljeća Promajnu “otkrivaju” turisti. Mirno mjesto, prekrasne duge šljunčane plaže i čisto more pogodovali su razvoju obiteljskog turizma. U ljetnim mjesecima organiziraju se ribarske noći uz dalmatinsku pjesmu, pečenu ribu i dobru kapljicu vina.

Plaže su pomalo opustjele, nije više toliko nakrcano kao prije samo desetak dana, dok je Maki prolazio pored Trogira, Solina, Splita, gdje je sve bilo puno ljudi. Još će više sve opustjeti dolaskom fronte koja baš danas “pere” po srednjoj Dalmaciji. Proći će, prema prognozama, sve to do nedjelje, no npr. u Omišu je kada je Maki provodio vrijeme na brodu sa Milanom, Milan rekao da je tada bilo 33 C, dok je prognoza za poslije ove fronte maksimalno do 25-26 C. Opet jedan ugodan ulazak u ranu jesen, koju će naš hodač provesti u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, u koju službeno ulazi negdje između Gradca, u koji je maloprije ušao i Ploča u koje će ući sutra, u subotu.

Grad Makarska se smjestio u prirodnoj luci u podnožju planinskog masiva Biokova gdje se na najljepši mogući način stopio mediteranski i krški ambijent. Jedno je od najpoznatijih turističkih odredišta hrvatskog priobalja, s poznatom prekrasnom plažom dugom skoro 2 km. Grad Makarska razvio se u prirodnoj luci zatvorenoj s jugoistoka rtom Osejava, a sa sjeverozapada poluotokom Sveti Petar. Posljednjih pedesetak godina proširio se i spojio se s Velikim Brdom, Puharićima, Batinićima i Makrom, naseljima smještenima ispod planine Biokovo. Uz šetnice obrubljene borovima nalaze se udobni hoteli, obiteljske kuće koje nude kvalitetan smještaj u sobama i apartmanima, te ugostiteljski objekti s gastronomskim specijalitetima i obiljem zabave za djecu i odrasle. Posebno atraktivan je i poluotok Sv. Petra s parkom odakle se pruža i prekrasan pogled na grad.

Na temelju arheološki ostataka može se zaključiti da je upravo na poluotoku sv. Petar nalazio antički kastrum Muccrum, poznat iz izvora, kojeg su 548. godine razorili Goti. Još uvijek nije moguće predočiti cijeli razvojni tijek antičke faze lokaliteta, ali iz dosadašnjih istraživanja, prema keramičkom materijalu, uočava se duži konituitet naselja. Ostaci arhitekture govore u prilog većoj graditeljskoj cjelini, a dužina zapadnog zida i temelj venecijanske ograde platoa upozoravaju na fotifikacijski karakter arhitekture na Sv. Petru. Opravdano je zaključiti kako je Justinijanovim fortificiranjem obalnih središta u prvoj pol. 4. stoljeća bio zahvaćen i poluotok sv. Petra, a to se potvrđuje i brojnim keramičkim nalazima iz 4. i 5. stoljeća. Od 2010. godine Muzej grada Makarske ponovo provodi sustavna arheološka istraživanja na platou poluotoka Sv. Petra. Na vrhu je crkva Sv. Petra iz 13. stoljeća, po kojem se zove poluotok. Sasvim blizu je plaža te svjetionik podignut 1884. godine, danas bez osoblja. Danas funkcionira kao gradski park sa dugom šetnicom i plažama. Na polutoku je kip sv. Petra, ispod kojeg je lančana ograda na kojoj zaljubljeni parovi ostavljaju svoje ljubavne katance, a ključ bacaju u more.

Kada se smjestio u Hotel Palma, čiji je vlasnik Zvonimir inzistirao na tome da je smještaj besplatan iako je sve bilo već riješeno preko TZ Splitsko-dalmatinske, koja Makiju osigurava smještaj svih 14 dana u prolasku tom županijom, nazvao je Maki svog prijatelja Marka Mostarca (aka Marko Kožul), kojega se može vidjeti posvuda, i u Samoboru u matičnom SK Stars, ali i u Makarskoj, gdje se odmara od posla uspješnog managera i vlasnika kompanije koja sponzorira Makijev put – Nobel Water Systems. Marko je nagovorio Makija da kada je već u Makarskoj ipak ode do fascinantnog Skywalk-a, kao i do Sv. Jure. Kako je to ispalo, Maki je otišao vidjeti predloženo sa Slovencima iz Maribora, sa Zdenkom i Zoranom, a Marko je uletio kasnije kada je platio večeru i pića, ne samo u Makarskoj, spominje se on opet i u Podgori dan kasnije, vidjet ćete!

16. lipnja 1981. proglašeno je veliko područje od 192 km2, parkom prirode na nadmorskoj visini od 200-1762 mnv, gdje se nalazi najviši vrh Sveti Jure.

Obuhvat: unutar sljedećih granica: cestom od prijevoja Dubci na Jadranskoj magistrali do Novaka, zatim podnožjem strmca do zaseoka Bartulovići, putem do sela Topići i sjeverno od kamenoloma do starog sela Bast, preko Smokvine na izvor Jablan, nadalje putem od zaseoka Žlib-Veliko brdo do sela Makar i ispod strmca sela Kotišina, do zaseoka Potpeć-Tučepi, zatim podnožjem strmca do ruba šume Staza, pa sjevernim rubom šume do vrgoračke ceste i nadalje vrgoračkom cestom do Gornjih Igrana, pa cestom do Kozice, zatim na sjeverozapada cestom do Zagvozda, gdje skreće put prema Dedićima i Lončarima do kapele Sv. Stjepana, pa na kotu 306, zatim na zaselak Čikeš, preko kote Sedlača(278) na kote Strigovo (398) i Kula (382), te ravnom linijom na početnu točku prijevoja Dubci.

Ukratko: od prijevoja Dubci (kod Brela) do prijevoja Saranač (kod Gornjih Igrana). Platili su dobro raspoloženi Slovenci Makiju i kavicu, a posjetili su zajedno i Skywalk na 1228 mnv, staklenu potkovu sa fascinantnim pogledom na desetke kilometara unaokolo, ali i Sv. Juru.

Sveti Jure je, sa svoja 1762 metra visine, najviši vrh Biokova i drugi najviši planinski vrh Hrvatske, iza vrha Sinjal na Dinari (1831 m). Do njega je moguć pristup planinarskim stazama, kao i Biokovskom cestom, najvišom hrvatskom prometnicom. Ime je dobio po kršćanskom svetcu svetom Jurju. Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji, udaljenu 210 km. U ljetnoj je sezoni vrh atraktivna turistička lokacija, na koju brojne turiste dovoze minibusevi.

S obzirom na nadmorsku visinu i činjenicu da se nalazi na razmeđi mediteranske i kontinentalne klime, na Svetom Juri je prosječna godišnja temperatura oko 4 °C, a snijeg se zadržava veći dio godine; ovo je jedna od najhladnijih točaka Hrvatske.

Na samom vrhu, na koji je pristup zabranjen, nalazi se radio-televizijski odašiljač koji je 1965. godine izgradila tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje sagrađena je i cesta, koja je asfaltirana 1978. godine. Cestu su većinom gradili ljudi s Makarskog primorja. Odašiljač je visok 90 metara, a vrh odašiljača je najviša točka u Hrvatskoj, s visinom od 1850 metara.Crkva sv. Jure na vrhu Biokova.

Na Svetom Juri se nalazi istoimena crkvica, izgrađena 1968. godine nedaleko od stare crkvice, srušene zbog gradnje odašiljača. Misno slavlje u crkvici održava se zadnje subote u srpnju, iz praktičnih razloga što u kalendarski dan kada pada svetac zaštitnik po kojem se zove ovaj vrh, 23. travnja, vrlo je hladno, često nepristupačno zbog snijega, a vremenske (ne)prilike su promjenljive i to tako da se uglavnom preokrenu u nevrijeme, naoblaku s padalinama i iznimno veliku mogućnost udara groma. Stoga je proslava prebačena usred ljeta. Tada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice.

Pod vrhom je planinarski dom “Pod Svetim Jurom”, u vlasništvu Parka prirode Biokovo. Djelatnici parka nisu htjeli Makiju naplatiti ulaznicu u park s obzirom da su prepoznali veličinu njegovog puta i promocije naše lijepe domovine u cjelini! A Marko ga je potom počastio kada se spustio u Makarsku.

108. dan, utorak: Makarska – Podgora

Od Hotela Palma do Hotela Sirena u Podgori, valjalo je proći 12 kilometara kroz Tučepe do Podgore.

Današnji Tučepi jače su se razvili šezdesetih godina, kada je počela gradnja kuća u zaseoku Kraj na obali. Od tada su se Tučepi postupno razvijali i izrasli u poznato turističko odredište, danas mjesto sa 1760 stanovnika. U Tučepima se nalazi marina za ribarske i turističke brodove i jahte. Prvi hotel u Tučepima, hotel ‘Jadran‘ izgrađen je 1950. u prekrasnom ambijentu borove šume i šljunčano-pješčane plaže. Godine 1953. osniva se i turistučko društvo, a sve je veći broj privatnih iznajmljivača kuća i apartmana.

Tučepi su poznati po najdužoj plaži na Makarskoj Rivijeri (više od 3 km) uz koju se nalazi prekrasna šetnica u aleji borova. Nogometno igračište s nekoliko manjih, teniski centar ‘Slatina’ sa pet igrališta, mnogobrojni ugostiteljski objekti pridonose bogatoj turističkoj ponudi Tučepa koji iz godine u godinu dobivaju ugledne nagrade za visoku kvalitetu svojih ugostiteljskih i turističkih usluga, te za uređenje mjesta. Dan općine Tučepi slavi se na blagdan Sv. Ante, 13. lipnja, a sve do kraja mjeseca održavaju se tradicionalni susreti dalmatinskih klapa.

Tučepi se prvi put spominju u ‘Kreševskoj povelji’ 1434. godine. U blizini hotela ‘Neptun’ je crkvica Sv. Jurja iz 13. stoljeća, sagrađena na temeljima rimske ‘villae rusticae’ is 2. stoljeća. Legenda kaže da je kod nje sahranjen mletački dužd Petar Kandiano nakon izgubljene pomorske bitke s Neretljanima Omišanima kod Makarske, 887. godine. Sačuvane su i tri obrambene kule podno Biokova, iz 18. stoljeća: Kula ŠarićaBušelića i Lalića, u istoimenim naseljima koje su služile za obranu od turskih napada. Zbog prekrasnog pogleda, domaćih kulinarskih specijaliteta i kvalitetnih vina turisti često posjećuju zaseoke u Gornjim Tučepima.

Nakon kraćeg zadržavanja i kratke okrjepe produžio je Maki do Podgore, svojeg cilja u utorak.

Podgora je jedno od najslikovitijih mjesta Makarske rivijere. Između dva svjetska rata bilo je nekoliko naselja uz obalu čiji su se stanovnici bavili ribarenjem, pomorstvom i turizmom. Godine 1923. osnovano je Društvo za uljepšavanje mjesta. Do Drugog svjetskog rata izgrađeno je nekoliko manjih pansiona i hotela. Naselje se počelo jače razvijati nakon potresa 1962. godine u kojem su najviše stradale kuće u Gornjoj Podgori pa je i to bio dodatni poticaj koji je povlačio ljude na obalu. Danas je Podgora općina sa 2880 stanovnika. Vremenom je Podgora izrasla u jedno od najatraktivnijih turističkih mjesta u Dalmaciji.

U Podgori se nalazi živopisna luka za ribarske brodove, te šetalište s prekrasnom kamenom rivom. Na brežuljku iznad luke nalazi se spomenik ‘Galebova krila‘, podignut 1962. godine u znak sjećanja na osnivanje pobjedničke antifašističke dalmatinske mornarice u Drugom svjetskom ratu. Podgora se prvi put spominje 1477. godine.

Podgora je od davnine poznato ribarsko središte. Luka je i danas puna kočarica i drugih ribarskih brodova koji Podgori daju poseban kolorit. Istočno od Podgore nastavlja se naselje Čaklje plažom i novoizgrađenom lučicom za brodove. Turistička Podgora skladno je uklopila nove sadržaje i hotele u postojeće naselje starih ribarskih kuća. Dvorišta kuća za odmor i apartmana su puna mediteranskog raslinja i voća: naranača, limuna i mandarini. Podgorani nisu zapustili ni svoje staro selo pod Biokovom. Povezali su ga modernom cestom, održavaju prastare maslinike i vinograde, obnavljaju djedovinu dovodeći često i svoje goste da uživaju u prelijepim vidicima, domaćim specijalitetima i vinima. U staroj Podgori lijepa je crkva Svih Svetih gdje se tradicionalno slavi nadaleko poznata svetkovina Sv. Vicenca prve nedjelje nakon Velike Gospe.

I za kraj ovoga dana došao je naš pokrovitelj Marko opet vidjeti kako je Maki i nešto pojesti sa našim hodačem koji se bliži svojem 1600. kilometru!

109. dan, srijeda: Podgora – Živogošće

Na novih desetak kilometara od Podgore do Živogošća valjalo je proći i kroz jedno zanimljivo mjesto, Igrane. Igrane su živopisno naselje Makarskog primorja. Nizovi starih obnovljenih kuća na strmom obronku, s novoizgrađenim čine skladnu cjelinu naselja sa 400 stanovnika koje se spušta prema moru, luci i dugoj šljunčanoj i pješčanoj plaži.

Iznad mjesta diže se vitki zvonik crkve Gospe od Ružarija, koji kao da bdije nad naseljem. U blizini je i Zalina kula podignuta za virijeme Kandijskog rata, koja podsjeća na vrijeme borbe protiv Turaka u kojima se isticao Zale Antičić po kojemu je kula i dobila ime. Igrane su danas poznato turističko mjesto s brojnim hotelima, kućama za odmor i apartmanima, prekrasnom plažom, te sportskim i zabavnim priredbama. Uzduž duge plaže prema Živogošću uza šetnicu, izgrađene su komforne kuće i vile, kafići, trgovine i restorani. Igrane, nekad tradicionalni centar maslinarstva ni danas nisu zapustili svoje maslinike već ih obnavljaju, a zajedničkim snagama izgrađen je najsuvremeniji pogon za preradu maslina.

Iznad Igrana, u prastarim maslinicima nalazi se crkvica Sv. Mihovila iz 11. stoljeća, najznačajniji srednjevjekovni spomenik na Makarskom primorju. U blizini lučice, 1760. godine izgrađen je barokni ljetnikovac Šimić-Ivanišević. Sarkofazi pronađeni na groblju svjedoče o postojanju naselja i u rimsko doba, a ime Igrane se prvi put spominje 1466.

Iznad Igrana, preko Biokova sa sjeverne strane staro je naselje Gornje Igrane, planinsko selo od nekoliko zaselaka, iz kojeg su se stanovnici postupno preseljavali k moru gdje su imali svoju zemlju, vinograde i maslinike. Nekad skoro nepristupačno, rijetko naseljeno, danas kroz te zaselke prolazi moderna cesta od Vrgorca do Makarske.

Dočekao je Makija u Živogošću gazda Slavko i obećao ga poslije odvesti do straog porata – lučice. Sreo je Maki u ovom prelijepom mjestu i Marka, ali ne onog koji se svuda pojavljuje, već jednog Marka koji se bavi adrenalinskim sportovima i iznajmljuje sve što poželite.

A onda je upoznao jednu zanimljivu i posebnu ličnost, istog prezimena kao gazda Slavko kod kojeg je odsjeo u Živogošću. Upoznao je Bernarda Jurlinu, čovjeka koji je bio podpredsjednik prve Vlade Republike Hrvatske! Gospodin Jurlina je rođen u Živpogošću 1949. godine i tu sada uživa, a bio je ekonomist i publicist. Također je radio sljedeće: Potpredsjednik Vlade (1990-1991), konzul RH u Bosni i Hercegovini, Bihać (1990-1999), potpredsjednik Vlade (1990), potpredsjednik Izvršnog vijeća Sabora SRH, Vlada (1990), član Izvršnog vijeća Sabora SRH, Vlada (1990), ministar rada, socijalne skrbi i obitelji (1991), ministar rada, socijalne skrbi i obitelji (1991-1992). Svaka čast! A i Makiju koji “namiriše” zanimljive ljude vrijedne spominjanja u našim pričama.

Živogošće, naselje od 460 stanovnika, poznato je turističko mjesto koje se sastoji od nekoliko naselja uza samu obalu izgrađenih nakon šezdesetih godina: PoratDuba Blato. Naselje se prvi put spominje u 13. stoljeću.

Veliki i komforni hotel ‘Nimfa‘ s otvorenim i zatvorenim bazenom, teniskim igralištima i drugim ugostiteljskim sadržajima središte je i početak razvoja suvremene turističke i ugostiteljske ponude Živogošća. Na predjelu Dole nalazi se komforni autokamp s teniskim terenima i drugim turističkim sadržajima.

Franjevački samostan Sv. Križa, u blizini hotela ‘Nimfa’ izgrađen je 1616. u prekrasnom prirodnom ambijentu, na mjestu nekadašnje ‘villae rusticae‘ iz rimskog doba. Današnji neoromanički izgled samostan je dobio prilikom pregradnje u 18. stoljeću. Crkva je izgrađena 1766., a zvonik 1733. Samostan je za vrijeme Napoleonove okupacije bio oštećen, a obnovljen je početkom 20. stoljeća. U samostanu se nalazi knjižnica sa vrijednim knjigama i dokumentima. U blizini samostana jedan je od najljepših i najstarijih spomenika iz rimskog doma. Tu je u kamenoj litici na samoj obali na mjestu zvanom ‘Pokrivenica‘ uklesana pjesma zahvale okrepljujućem izvoru hladne vode. Taj natpis, koji spada u sam vrh rimske književnosti spominje bračne drugove, vlasnike Licinijana i njegovu ženu Pelagiju. Spomenik se datira oko 350. godine.

110. dan, četvrtak: Živogošće – Zaostrog

Prošao je u četvrtak Maki novih 13 kilometara kroz Blato i Drvenik do Zaostroga. U Blatu ga je prepoznala kćerka jednog ugostitelja, koja je čitala o Makijevom putu na ovoj stranici na kojoj se sada nalazite! Mile je počastio Makija kavom ujutro u Blatu. Lijepo!

Relativno brzo je nastavio prema sljedećem mjestu, Drveniku. Zanimljiv je Drvenik jer iz njega prometuje trajektna linija prema otoku Hvaru, točnije Sućuraju. Iza Donje Vale nalazi se pristanište za trajekt koji vozi za Korčulu Sućuraj na Hvaru više puta  dnevno, osobito u turističkoj sezoni. Naselje ima lijepu plažu i raznovrsnu zabavu te rekreacijske sadržaje. Podbiokovska naselja Drvenika postupno su napuštana, a osobito razvojem turizma. Njihovi su se stanovnici naselili uz obalu u dva naselja: Gornja Vala i Donja Vala gdje danas živi 480 stanovnika. Danas je Drvenik turističko mjesto sa svim sadržajima za sport i rekreaciju, udobnim privatnim smještajem u vilama i apartmanima, hotelom ‘Querqus‘ i ugostiteljskim objektima.

Prva naselja na području Drvenika spominju se u 13. stoljeću. U starom naselju nalazi se crkva Sv. Jurja iz 15. stoljeća. Na glavici iznad naselja tvrđava je Drvenik iz vremena borbi sa turcima. Kuća na obali u središtu Donje Vale uza samu plažu predstavlja ambijentalnu i kulturno-povijesnu vrijednost i zbog činjenice da su u njoj rođeni Mate i Stjepan Ivičević, značajne ličnosti iz prošlosti ovog kraja. Na kući je i obiteljski grb.

Stigao je, kao i obično, oko podneva naš hodač do svog konačnog odredišta, u ovom slučaju, Zaostroga.

Prema arheološkim nalazima, Zaostrog je bio naseljen i u rimsko doba o čemu svjedoče brojni antički spomenici među kojima je reljef bog Mitre i nadgrobni spomenik Aurelia Veturia koji se nalaze u samostanskoj zbirci. Zaostorg je nekadašnje uporište srednjevjekovnih neretvanskih kneževa, o čemu postoje brojni povijesni svjedoci. Utvrda ‘Ostrog‘ koja se nalazi visoko u brdu isod vrha Malog Vitera jedan je od četiri utvrđena grada ‘Paganije’ koje spominje i car Konstantin Porfirogenet. U 15. stoljeću gospodari Zaostroga bili su feudalci Vlatkovići-Jurjevići koji su imali utvrđen grad na Viteru, planini iznad Zaostroga.

Prvi put se Zaostrog spominje 1494. na hrvatskom i turskom jeziku. U starom naselju Zaostrog nalaze se tri crkve, stara gotička Sv. Barbare, crkvica Sv. Roka iz 17. stoljeća i novija crkva Sv. Barbare iz 1872.

Stanovnici Zaostroga su se počeli spuštati k moru već u 17. st. a nakon potresa 1962. kao i ostali primorci iz podbiokovskih naselja napuštaju staro selo i u novom Zaostrogu – Kraj razvijaju turizam. Uz prekrasnu dugu plažu i lučicu,  grade se pokraj starih i nove, moderno opremljene kuće za odmor i apartmani. Zaostrog danas ima oko 350 stanovnika.

Danas je Zaostrog omiljeno turističko odredište sa prvenstveno zbog prekrasnih pješčanih i šljunčanih plaža koje prati aleja borova, ugostiteljskih i turističkih objekata.

Najpoznatije kulturno, vjersko i prosvjetno središte Gornjeg Makarskog primorja je Franjevački samostan Sv. Marije u Zaostrogu.

Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske17. travnja1704. – Zaostrog12. prosinca1760.), bio je hrvatskipučkipjesnik i fratar, vezan životom uz franjevački samostan u Zaostrogu. Njegova knjiga Razgovor ugodni naroda slovinskoga, iz 1756. godine, jedno je od najvrjednijih djela hrvatske književnosti18. stoljeća i jedna od najčitanijih i najizdavanijih knjiga hrvatske dopreporodne književnosti uopće. U sklopu franjevačkog samostana Sv. Marije u Zaostrogu, iza samog praga glavnog ulaza župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, nalazi se fra Andrijin grob, a na ulazu u grobnicu 1890. godine postavljena je mramorna ploča s posvetom u stihovima fra Gabre Puratića.

I kako naš Maki nikuda ne pođe, a da ne sretne nekoga svoga, tako je u Zaostrogu sreo Iću (aka Ilija Perković), prijatelja iz Samobora, koji ga je počastio duplom porcijom raštike, a njegovi prijatelji koji žele ostati anonimni su mu pridodali koju kunu da mu se nađe po putu, kada je danas hodao od Zaostroga do Gradca, o čemu ćemo pisati za vikend.

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s