Bliži se kraj Makijevog puta započetog još prije gotovo četiri mjeseca u Iloku. Preostao je ovaj tjedan, uključujući protekli vikend koji ćemo opisati danas. Od Malog Stona do Zatona. Dubrovnik ćemo obraditi zasebno, jer to zaslužuje. A Maki je danas krenuo od Dubrovnika prema Prevlaci, posljednjih šezedesetak kilometara, koje bi mogao proći u 4 dana. Dakle, napuniti 18. tjedan svojeg jedinstvenog puta, kojeg će teško netko ponoviti na ovakav način. Jer nije samo bitno proći 1700 kilometara, koliko je on za sada nakupio, ili 2100 u nekoj više penjačkoj verziji, već upoznati toliko ljudi i toliko dobro promovirati našu lijepu zemlju.

118. dan, petak: Mali Ston – Slano

Prvu od dužih dionica u sljedećih nekoliko dana, Maki je započeo u petak iz Malog Stona, sa drugog kraja fascinantnih zidina o kojima smo pisali prošli puta. Krenuo je prekrasnom obalom najjužnijeg dijela našeg Jadrana sa prekrasnim vidicima na more i otoke. Ispred našeg hodača je bio Zaljev Budima, no samo malo dalje nazirali su se prekrasni Elafitski otoci, koji će Makija pratiti do daleko ispod Dubrovnika.

Elafiti su skupina otoka smještenih zapadno od Dubrovnika. Iako danas na njima više ne obitavaju jeleni, otočje im duguje svoje ime (grč. ἔλαφος, elaphos=jelen). Elafitske ili Jelenske otoke pod tim imenom prvi spominje Plinije Stariji u 1. stoljeću u svome djelu Naturalis Historia. Najveći otok u skupini je Šipan, a čine je još Lopud, Koločep (Kalamota), Jakljan, Ruda, Goleč i Crkvina te neki manji otoci i hridi poput Grebena. Svojim prekrasnim krajolicima i pješčanim plažama privlače brojne turiste. Dnevno su povezani brodskim linijama s Dubrovnikom. Na trima najvećim otocima nalazi se brojna kulturno-povijesna baština, tj. mnoštvo crkava, kapelica i ljetnikovaca dubrovačke vlastele. Mnogi od njih su danas u privatnom vlasništvu i u zapuštenom stanju.

Šipan – Najveći je otok Elafita, a ujedno i najudaljeniji od Dubrovnika. Na njemu se nalaze dva mjesta: Šipanska Luka i Suđurađ smješteni u dvije nasuprotne uvale koje dijeli samo polje. Koločep (Kalamota) – Najbliži je Dubrovniku i zbog svoje blizine često je odredište Dubrovčana. Suptropska vegetacija, svježi morski zrak, prostrane borove šume i masline čine ovaj otok izrazito privlačnim. Lopud – Smješten je između Šipana i Koločepa i moglo bi se reći da je i najrazvijeniji. Na ovom otoku možete uživati u plažama od kojih je najpoznatija pješčana plaža Šunj.

Poznati pisac i znanstvenik Plinije Stariji u svojim djelima spominje Elafite još početkom 1. stoljeća u svom kapitalnom djelu Naturalis Historia. Iz grčke riječi ἔλαφος, elaphos=jelen moglo bi se zaključiti da su u to doba otoke nastanjivali Grci i da su na njima živjeli jeleni. Druga je teorija da skupina otoka, gledajući sa Srđa, podsjeća na jelena i da su otoci po tome dobili ime.

Koločep je jedan od rijetkih, ako ne i jedini jadranski otok koji ima dva naziva. Mjesno stanovništvo gotovo isključivo rabi neslužbeni naziv Kalamota, a sebe naziva Kalamotezima. U prošlosti je otok uvijek nazivan Calamotta. U najstarijem spisu Župnog arhiva na Koločepu iz 1497. godine otok je označen imenom Calamotta. Po svemu se može zaključiti da je naziv grčkog podrijetla, tim više što grčka riječ Kalamos znači ribarski štap. Koločepljani ribarski štap, odnosno ribarsku trs, i danas nazivaju kalamuća.

Uz takve lijepe vidike, stigao je Maki do mjesta Banići, gdje su mu mještani ukazali na mogućnost presjecanja lokalnom cestom, da ne ide po magistrali, što je i učinio. Slano sa svojim zaljevom se već naziralo na vidiku.

Slano je naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i administrativno središte općine Dubrovačko primorje. Slano se nalazi u istoimenom zaljevu, a udaljeno je 37 km sjeverozapadno od Dubrovnika i smješteno uz Jadransku turističku cestu uz obalu Jadranskog mora.

Slano i njegova okolica bili su naseljeni već u pretpovijesno doba o čemu svjedoče pronađeni ostaci kasteljera (gradine, utvrde) i gomile na obližnjim brdima. O tome da je Slano bilo naseljeno i u antici svjedoče ostaci rimskog kastruma (vojni logor) na brdu Gradina iznad Slanog i starokršćanski sarkofazi, koji se danas nalaze pred Franjevačkom crkvom. Na sarkofazima su uklesani križevi i natpis u kojem se spominje svećenika Anastazija i konzula Severa prema kojem se taj sarkofag datira u 462. godinu.

Godine 1399. Slano ulazi u sastav Dubrovačke Republike, pa je u Slanom bilo sjedište kneza i knežev dvor koji je pregrađen potkraj 19. stoljeća. U blizini se nalazi i ljetnikovac obitelji Ohmučević.

Tijekom Domovinskog rata Slano i okolna sela su bili skoro u potpunosti uništeni, popaljeni i opljačkani. Najveće štete je pretrpio hotel Admiral, koji je uz hotel Osmine bio nositelj gospodarstva ovog kraja.

Posjetio je Maki Arheološki muzej i Lapidarij u Slanom koji se nalazi u vrtu Franjevačkog samostana.

Arheološkim nalazima samostanskog kompleksa i crkve Sv. Jeronima u Slanomu utvrđeno je da je sadašnji samostan sjeo na starokršćanski kompleks iz 5. st., da kamene nadgrobne ploče, starohrvatski ulomci i ostali kameni i drugi nalazi imaju izuzetnu vrijednost u kontinuitetu od gotovo 2000 godina. U samostanskom vrtu smješten je lapidarij s rimskim sarkofazima iz 5. st. i bogumilski stećci iz 14. i 15. stoljeća.

I naravno, kada stigne do dnevnog cilja, naš hodač se mora okrijepiti, a to voli učiniti uz neke ljde koje upozna uz put. Ovoga puta su to bili Njemci Walli i Frank. Bio je prisutan i simpatični Azijat čije ime nije saznao.

119. dan, subota: Slano – Zaton

Drugi dan u nizu sa dvadesetak kilometara pred sobom, podnio je Maki sportski, jer samo tako možete ići u prosjeku, 14-15 kilometara dnevno, u nizu, četiri mjeseca, svaki dan! Plan za još uvijek lijepo vrijeme kakvo je bilo u subotu, je bilo proći što više uz obalu kroz mjesta na ruti do Zatona. To su bila redom Brsečine (gdje se nije zadržavao, jer ništa više ne radi), zatim Trsteno, Orašac te Zaton.

Napustivši veliki zaljev kojim je okruženo Slano, prošavši brzo kroz Brsečine gdje nije našao ništa zanimljivo, Maki je stigao do svjetski poznatog Arboretuma – Trsteno.

Dubrovnik već godinama svojom ljepotom privlači turiste diljem svijeta koji se u grad na samom jugu naše zemlje slijevaju zbog njegove bogate povijesti, nevjerojatne arhitekture, kulturnih znamenitosti, predivnog, čistog mora… No, mnogi od njih ne znaju da se svega 20-ak km sjeverozapadno od grada krije predivna prirodna atrakcija koja će svakog posjetitelja ostaviti bez daha. Radi se o Arboretumu Trsteno, najstarijem spomeniku vrtne arhitekture u Hrvatskoj. Trsteno je najstariji uređeni renesansni perivoj u Dalmaciji (1502. god), danas jedini arboretum na cijelom obalnom dijelu Hrvatske. Bogat je egzotičnim biljem poput eukaliptusa i kamforovca. Dvije orijaške platane starije od 400 godina jedinstveni su primjerci te vrste u Europi.

Inače, arboretumi su botanički vrtovi koji su posvećeni uzgoju drveća i grmlja koji služi za znanstvene, uzgojne i dekorativne svrhe, dok botanički vrtovi u širem smislu uzgajaju raznovrsnije biljke. Trsteno je jedan od svega tri arboretuma u Hrvatskoj i jedini se nalazi na jadranskoj obali. Osnovan je 1948. na prostoru renesansnog ljetnikovca s vrtom, na imanju koje se od kraja 14. stoljeća nalazilo u vlasništvu dubrovačke plemićke obitelji Gučetić-Gozze.

Arboretum Trsteno poznat je po povijesnim perivojima i zbirci sredozemnih i egzotičnih biljaka, a 1949. je zaštićen kao spomenik prirode. Prostire se na približno 25 hektara i obuhvaća renesansni park s ljetnikovcem, neoromantičarski park s kraja 19. i početka 20. stoljeća, stari maslinik i prirodnu vegetaciju šume i makije, s priobalnim stijenama. U okviru kompleksa, osim ljetnikovca, nalaze se i kapela svetoga Jeronima iz 17. stoljeća, stara mlinica za masline, akvadukt iz 15. stoljeća i barokna fontana s rimskim bogom Neptunom i nimfama. S bogatim biljnim fondom koji čini 465 uzgojenih i 510 samoniklih vrsta, Arboretum Trsteno ujedinjuje prirodnu i kulturnu baštinu.

Na prekrasnom vidikovcu, sa pogledom na Elafite, naš hodač je upoznao opet Njemice, Iris i Dorli. Sa njim je malo popričao, no nije se mogao okrjepiti, jer ništa nije radilo, sve do Orašca, gdje je pronašao prvu bertiju.

Orašac se nalazi 15 km sjeverozapadno od Dubrovnika, uz Jadransku magistralu, između Zatona i Trstenog. Orašac se veċim dijelom proteže po brdu iznad magistrale, a manjim ispod nje. Nizbrdicom, ispod magistrale, kroz maslinjake, borove, čemprese i makiju vodi šetnica do uvale u kojoj su vezovi za barke, plaža, taverna i mul (pristanište za plovila) okrenuti prema otoku Kalamoti (Koločepu). Legenda kaže da Orašac nosi ime po orasima. Naime, Orašani su gajili orahe sve do pada Dubrovačke Republike, tj. do gradnje 15 dubrovačkih brodova u Gružu kad se najveći dio oraha posjekao.

Kao i danas, Orašac se i u povijesti dijelio na dva dijela: Poljice i Orašac. Dio Poljice je do pada Republike bio izgrađen do područja zvanog Krst na koje je postavljen kameni križ. Prvo spominjanje imena dogodilo se 1040. Kuće u naselju su tada građene jedna uz drugu radi što lakše obrane od Neretvanskih gusara. Orašac se u to vrijeme nazivao pod Zahumljem, a ime mu se izriče tek 1333. godine. Danas Orašani obično govore da Poljice od Orašca dijeli voda koja protječe ispod mosta. Godine 1399., na Mitrovdan, Orašac ulazi u sastav Dubrovačke Republike.

Uputili su mještani Makija na betoniranu šetnicu koja vodi od Orašca do Zatona, kojom je nakon okrjepe i pošao do Zatona.

Zaton se nalazi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i dubrovačko je prigradsko naselje u sastavu grada koje s naseljima Zaton Veliki, Zaton Mali, Štikovica i Vrbica čini jednu cjelinu. Zaton je smješten u prelijepoj uvali Jadranskog mora, 8 km sjeverozapadno od Dubrovnika, uz Jadransku turističku cestu, a prostire se između naselja Lozica i Orašac. U užem smislu Zaton se dijeli na Veliki i Mali. Naziv naselja se povezuje s nazivom za morsku uvalu (uvala = zaton) u kojoj je naselje smješteno. Za vrijeme Dubrovačke Republike Zaton je bio omiljeno mjesto za gradnju ljetnikovaca imućnije dubrovačke vlastele, pa su tu ljetnikovce sagradile obitelji Zamagna, Saraka, Kaboga, Gučetić, Menčetić, Palmotić, Lukarević i Natali. Župna crkva sv. Stjepana sagrađena je u 10. stoljeću. U uvali Soline nalazile su se solane, čiji su vlasnici bili Lukarevići do 1333., a poslije Menčetići.

Zaton je naselje u kojem je najrazvijenija grana privrede turizam, iako je jedno od rijetkih naselja u neposrednoj blizini Dubrovnika koje nema hotel, razvijena je uslužna djelatnost iznajmljivanja privatnih soba i apartmana. Uz turizam Zatonjani se bave i ugostiteljstvom, ribarstvom i trgovinom.

Dolaskom u Zaton, Maki je završio hoadanje za subotu i čekalo ga je ipak lakših 7 kilometara za nedjelju i dolaska do bisera našeg turizma, grada koji je bio Republika u prošlosti i ima svoju vlastitu veličinu i važnost u cjelokupnoj svjetskoj kulturnoj baštini. Dubrovnik!

ZO