Skloniti se je važno – Tatekova koliba

Dok ovo pišem, naš Maki je na putu prema Ramića dvorima, ili je već stigao tamo. No, ostali smo dužni priču o jučerašnjem danu. Maki je hodao između dva planinarska skloništa.

82. dan, četvrtak: Šugarska duliba – Tatekova koliba

Što su uopće planinarska skloništa ili bolje pitanje, kakve vrste planinarskih kuća imamo u Hrvatskoj:

  • Planinarski domovi su otvoreni vikendom, blagdanima ili stalno i u pravilu pružaju mogućnost prehrane i okrepe. Objekti koji su otvoreni samo nedjeljom, ali ne i subotom ne smatraju se planinarskim domovima, nego planinarskim kućama.
  • Planinarske kuće (u užem smislu) otvorene su samo povremeno ili po dogovoru s planinarskim udrugama koje skrbe o njima. Za posjet planinarskim kućama potrebno je na vrijeme provjeriti hoće li biti otvorene, odnosno pravovremeno najaviti upravljaču svoj dolazak.
  • Planinarska skloništa su nezaključane, stalno otvorene i neopskrbljene kuće u kojima se može prenoćiti bez prethodne najave onome tko njima upravlja. Za noćenje u planinarskim skloništima treba sa sobom ponijeti podložak i vreću za spavanje.

Dodatno, neki domovi i kuće imaju zimsku sobu, zapravo prostoriju koja služi kao sklonište u vrijeme kada je kuća zatvorena, a inače kao dodatni prostor za noćenje. Ako je takvo sklonište u samoj kući ili u njezinoj neposrednoj blizini (u vidokrugu), naziva se zimska soba i ne smatra se zasebnim planinarskim skloništem. Najčešće zimske sobe su unutar kuće, no zimske sobe nekih planinarskih kuća su odvojene od njih.

Cilj 9 kilometara, uglavnom rute prema dolje, sa 1210 mnv na koliko se probudio u Šugarskoj dulibi, do 885 mnv na koliko se nalazi Tatekova koliba, Maki je dosegao popodne. Bitna razlika u opremljenosti, dizajnu i starosti između ova dva skloništa. Jedno, kao što smo jučer napisali, završeno 2017., moderno, sa staklenim stjenama za ljepši ugođaj boravka u prirodi, a drugo…

Planinarsko sklonište Tatekova koliba na Stapu simpatična je koliba na rubu lijepog i ravnog travnatog dolca Stapa, na trasi VPP-a, i idealno je ishodište za niz uspona u bližoj okolici, ali i važno prenoćište na uzdužnom putu od Baških Oštarija prema Strugama. Ime je dobilo po nadimku Slavka Tomerlina koji ga je sagradio, uredio i opremio, a u okolici je pronašao mnoge zanimljivosti i markirao putove. Voda se uzima iz uske špilje, oko 30 m od skloništa. Ima desetak mjesta za prenoćiti, gdje možete položiti svoj karimat i vreću za spavanje.

Nazvao me Maki ujutro da mi pokaže što se vidi sa ove rute, a vidio je marsovsku površinu Paga, most sa kopnom, i cijelo zadarsko zaleđe.

Vrijedno truda i hodanja zasigurno je vidjeti ovako nešto. To čovjeka odmah napuni i nekako mu je lakše hodati. Danas Maki hoda prema Ramića dvorima, iznad Planinarskog doma Paklenica, do kuda ima 18 kilometara, a onda sutra još 10 do Starigrada. Tu je kraj nekog našeg poglavlja, naše verzije C2 pod sekcije Makijevog puta. Drugi dio te pod sekcije ide od Starigrada do Splita, priobalno, nekih 220 kilometara, koje je plan savladati u 17 dana, nešto umjerenijim tempom, nakon ovih 100 velebitskih kilometara. Sada je Maki na 1246 kilometara, ako računamo ovo što danas hoda.

Idemo dalje!

ZO

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s